Koliko para, toliko muzike: Kako su studenti snimili film za 0 kn? Tako da je ispao loš
Zagrebački ekvinocij 21-godišnjeg redatelja Svebora Mihaela Jelića nulabudžetni je filmski projekt koji je nastajao od 2015. godine, a prošlo ljeto doživio je premijeru na Pulskom festivalu – a od 10. veljače može se pogledati i u Cinestar multiplex kinima. Riječ je o alternativnom prikazu studentskog noćnog života i autentičnim zagrebačkim mjestima kao što su džamija, pothodnik, Opatovin, klub (Mo)čvara i Tvornica Kulture na kojima se zagrebačka mladež okuplja još od Univerzijade 87. Priča prati šest glavnih junaka, odnosno, tri para od kojih svatko pokušava dati sve od sebe kako bi organizirali najveći party u gradu u napuštenom stanu kod Sheratona.
Uvodna špica prikazuje tri djevojke i tri mladića u Old Pharmacyju, s pićem i cigaretama (naravno, jer si jako cool i edgy kad piješ i pušiš), gdje počinju planirati ,,ekvinocijski” party, a svatko od likova preuzima određeni zadatak – Maša (Lana Bogović) i Lena (Lena Medar) odlaze prirediti stan, Blagi (Tin Blagojević) i Luna (Luna Pilić) obećavaju da će nabaviti travu, a Kači (Mislav Živković) i Mrkva (Patrik Gregurec) odlaze po alkohol. Svi nailaze na određene probleme, oko čega se film zapravo i vrti – Blagi ne može pronaći lika za travu, a Kači i Mrkva gube novčanike, bježe od Uberovca i ZET-ovog kontrolora, te konačno, bježe i od policije , a curama na vrata stana dolazi više od očekivanog broja ljudi, a muku im zadaje i stara susjeda koju je utjelovila uvijek fantastična Ksenija Marinković, koja je jedina svijetla točka ovog kulturološkog susramlja. Upotrijebila sam riječ susramlje (engl. cringe) jer je to jedini osjećaj koji te prožima dok sjediš u dvorani i gledaš ovaj film. I misliš si: ,,Zašto sam ja dala 40 kuna na kartu da gledam cure koje su mi u srednjoj školi bile antipatične?’‘
Film je zadobio poprilično nevjerojatne kritike, a većina mladih poistovjetila se s filmom i smatra da je scenarij fantastičan. Većina tih ,,mladih” može se svrstati u kategorije ljudi koji osobno poznaju glumce i kreatore filma i one ispod šesnaest godina koji stvarno misle da je džamija glavno mjesto na kojem moraš biti. Možda je i bila, barem dok nije bila ošišana.
Ono što me zaprepaštuje je koliko je scenarij zapravo loš – većina toga je improvizirano, što se i vidi, baš iz razloga jer se radi o ljudima koji nisu glumci (izuzevši dvoje, maksimalno troje) već su samo htjeli biti dio nečega što bi potencijalno moglo biti dobro. Duljina putovanja tramvajem je totalno promašena, postavlja se pitanje zašto dečki bježe iz busa kod Konzuma u Sopotu, a trideset sekundi kasnije nalaze se ispred Lisinskog, te potom ulaze u tramvaj i idu prema Glavnom kolodvoru? Iako su se mogli prošetati? Zašto pandur koji se pojavljuje u drugoj sceni ima 35 godina, ali je išao s Blagim na treninge? Gdje se nalazi taj stan? Navodno, kod Sheratona, iako cure izlaze iz zgrade u Martićevoj i ulaze u kombi s Mikijem Solusom. Zašto cura od vjerojatno sedamnaest godina u džepu od jakne nosi sa sobom pedesetku speeda? Otkud joj taj speed, odakle ikome pedeset grama speeda? Svi dijalozi preforsirani, rabe se izrazi koji se u žargonima ni ne koriste ili su potpuno drugačiji jedni od drugih, poput onoga, meni najfascinantijeng – skombati, kojeg su preveli kao ,,ukrasti”, a koliko znam to je oduvijek značilo skupiti novce za travu.
Radnja se odvija 2015. godine, a glazba iz pozadine se ne podudara s realnim vremenom – osim što se sluša High5, Mimi Mercedes, Krankšvester, Kiša Metaka i slično, tu je i Palac s pjesmom Crveni Marlboro koja je izašla u listopadu 2017. godine.
Film završava buđenjem Blagoga i Lune negdje na kolodvorskim tračnicama, nakon što su se dobro nadimili u Tvornici Kulture. Kako su se oni stvorili tamo? Što je bilo u toj travi? Otkad trava tako djeluje na ljude? Travu pušiš kad želiš ići zaspati u devet navečer, ali nećeš baš probuditi mamuran na pruzi.
foto: imdb.com