KOLIKO MEDALJA NAS OČEKUJE LJETA GOSPODNJEGA 2021.?
Sportaši su dobili dodatnih godinu dana pripremiti se za najveće sportsko okupljanjena svijetu, no kako će to utjecati na hrvatske sportašice i sportaše? Hoćemo li imati veću berbu medalja nego u Riju, iz kojega smo otišli punih džepova?
Ljetne olimpijske igre u Tokiju odgođene su za sljedeću godinu, kao i većina velikih natjecanja u mnogim sportovima. Nekima odgoda odgovara, a nekima ne. Međutim, tako je, kako je. Situacija se ne može poboljšati preko noći te ćemo po prvi puta u povijesti pratiti Olimpijske igre u neparnoj godini. Sportaši su dobili dodatnih godinu dana pripremiti se za najveće sportsko okupljanje na svijetu, no kako će to utjecati na hrvatske sportašice i sportaše? Kome će odgoda dobro doći, a kome se kraj karijere približava brže nego ikad? I hoćemo li imati veću berbu medalja nego u Riju, iz kojega smo došli punog naramka medalja s pet zlatnih i ukupno deset odličja? Do tada je puno vremena, međutim, nije na odmet poigrati se analizom forma i potencijala naših sportašica i sportaša te na temelju toga doći do prognoze koliko medalja nas čeka dogodine u „Zemlji izlazećeg sunca“.
ATLETIKA
Krenimo s kraljicom svih sportova i našom atletskom kraljicom – Sandrom Perković. Dvostruka zlatna olimpijka pokušat će u Tokiju ostvariti nešto što nije niti jedna bacačica diska u povijesti – osvojiti tri zlata, i to u nizu. Međutim, Sandra je svjesna kako će iduće godine biti puno teže doći do željenog zlata nego u Riju i Londonu. I to se pokazalo prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Dohi, kada je završila iza sjajnih Kubanki, Perez i Caballero. Sandra zna kako je vrijeme dominacije prošlo i sada ima konkurenciju jaču nego ikada. No, to je glavni razlog zbog čega će biti motiviranija nego ikada i ne sumnjamo u još jedan veliki rezultat. Hrvatska atletika u Tokiju neće ostati samo na Sandri, štoviše, imamo niz pretendenata na medalju. Filip Mihaljević, najprije, a zatim Stipe Žunić očekuju puno na Igrama. Filip može žaliti za odgodom Igara zbog sjajne forme, a Stipe je dobio vremena tempirati formu za Tokio. Usprkos nikad jačoj konkurenciji u bacanju kugle, mogli bismo obojicu vidjeti u finalu. Nepoznanica je forma zlatne bacačice koplja Sare Kolak, od koje teško možemo nešto značajno očekivati, no cilj joj mora biti finale. Nekada smo se najviše radovali ženskom skoku u vis, a sada smo ostali jedino na Ani Šimić, koja nije materijal za olimpijsku medalju. I ulazak u finale bit će joj uspjeh. Ne smijem zaboraviti spomenuti Blanku Vlašić, koja želi to zlato više nego itko. U Pekingu joj je najsjajnija medalja izmaknula zbog jednog rušenja na 2.05 m, a u Riju je, kontra svih očekivanja, osvojila broncu. Srebro ima, broncu ima, nedostaje još zlato. Pandemija joj je pomogla jer se ne bi stigla oporaviti od ozljede do ovog ljeta. U Tokiju će biti na pragu 38. godine, no Blanku nikad ne treba otpisati.
Prognoza: 2 medalje (1 zlato)
BICIKLIZAM
Nikada Hrvatska nije imala bicikliste dostojne olimpijske kolajne. Čak niti Robert Kišerlovski, u svojim najboljim danima, kada je dvaput bio deseti u ukupnom poretku Giro d’Italije, nije se mogao približiti postolju. Sada imamo ozbiljnog predstavnika, no ne u onom klasičnom, cestovnom biciklizmu, nego u disciplini BMX freestyle. Radi se, dakako, o nadolazećoj zvijezdi, mladom Varaždincu, Marinu Rantešu, koji će u debiju BMX freestylea na Olimpijskim igrama probati doći do medalje. U centar pažnje sportskog svijeta došao je prije dvije godine kad je osvojio FISE Svjetski kup, pobijedivši legendu X Gamesa, Amerikanca Daniela Dhersa. Prošle godine Marin je dobio pozivnicu za nastup na X Gamesu, najvećem natjecanju adrenalinskih sportova na svijetu, postavši prvi Hrvat koji se može pohvaliti time. U Tokiju će Marin biti jedan od kandidata za postolje.
Prognoza: 1 medalja
BOKS
Uslijed velike sapunice kojoj smo svjedočili proteklih mjeseci u hrvatskom boksu, nejasna je slika tko će predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama, i to ponajprije u superteškoj kategoriji. Hoće li to biti Filip Hrgović ili Marko Milun, pokazat će nam olimpijske kvalifikacije koje se još moraju održati. Pravila su takva da u svakoj kategoriji smije nastupiti maksimalno jedan boksač iz jedne države. U povoljnijoj situaciji je Milun, koji će nastupiti u prvim kvalifikacijama, a njegovom kiksu nadat će se naš najbolji boksač, Filip Hrgović, koji će nastupiti u drugim kvalifikacijama. Ako Milun uđe u polufinale svojih kvalifikacija, Hrgovićev san o Tokiju prestaje. Realno je očekivati kako će sesvetski „El Animal“ put Tokija, a ako dođe tamo, očekivat će se od njega najviše. Više je puta isticao kako mu je najveći san osvajanje olimpijskog zlata, a na tom putu mu neće stati niti WBC, koji je zaprijetio svim boksačima koji nastupe u Tokiju dvogodišnjom suspenzijom. Međutim, s prognozama treba biti oprezan jer Filipu, ukoliko se najprije plasira u Tokiju, neće biti lako u konkurenciji s amaterima koji su navikli na kratak odmor između mečeva. Također, trajanje meča u amaterskom boksu puno je kraće, boksaju se tri runde po tri minute. Dakle, neće biti prostora za kalkulacije. Osim Hrgovića, bit će zanimljivo pratiti i nastup Tonija Filipija u teškoj kategoriji.
Prognoza: 1 zlato
DŽUDO
U džudu nikad nismo imali osvajača olimpijske medalje, za razliku od drugih borilačkih sportova, kao što je taekwondo, međutim, to bi se moglo promijeniti u zemlji odakle je potekla ova borilačka vještina. U Japanu ćemo imati jednu ozbiljnu kandidatkinju za medalju te dvoje mogućih koji mogu pomrsiti račune najboljima. Glavna uzdanica bit će Barbara Matić u kategoriji do 70 kg. Ova Splićanka trostruka je osvajačica europske bronce, no među kolekcijom medalja nedostaje jedna velika, svjetska medalja. Dobre rezultate možemo očekivati i od Ivane Maranić u kategoriji preko 78 kg i od Zlatka Kumrića u kategoriji do 100 kg.
Prognoza: moguća 1 medalja
GIMNASTIKA
Najveća uzdanica će nam biti, naravno, sjajni Tin Srbić, dvostruki osvajač nagrade Sportskih Novosti za najboljeg sportaša Hrvatske. Svjetski je prvak iz Montreala 2017., čime je ostvario najveći uspjeh hrvatske gimnastike, te aktualni svjetski doprvak na preči iz Stuttgarta, gdje je na fascinantan način s ozlijeđenim zapešćem stigao do srebra. Nekoliko mjeseci ranije osvojio je i srebro na Europskom prvenstvu u Poljskoj te mu s 23 godine u vitrini stoje već tri velike medalje. U Tokiju bi trebao biti među najvećim favoritima za zlatno odličje na preči, samim time što vrijeme radi za njega, a sve manje za velikog Nizozemca, Epkea Zonderlenda, koji će nagodinu navršiti 35 godina. Pitanje je hoćemo li u gimnastici imati još nekoliko jakih imena, s obzirom na to kako još moraju izboriti nastup kroz kvalifikacije. Ponajprije mislim na Roberta Seligmana, srebrnog s Europskog prvenstva 2018. u Glasgowu, koji, ako se plasira u Tokio, će imati što pokazati na konju s hvataljkama. Bio bi mu to debitantski nastup na Olimpijskim igrama. Ne treba otpisati Filipa Udea kojemu bi ovo mogle biti četvrte Olimpijske igre, naravno, ako ih izbori, no neće biti lagano. Nakon srebra u Pekingu, uslijedili su padovi u Londonu i Riju nakon kojih se morao oprostiti od nove medalje. U ženskoj konkurenciji, zanimljiv će biti nastup mlade Ane Đerek.
Prognoza: 1 zlato
JEDRENJE
Hrvatska je jaka jedriličarska nacija pa, stoga, i u Tokiju s pravom očekujemo medalje. Nakon razlaza zlatnog olimpijskog dvojca, Šime Fantele i Igora Marenića, pribojali smo se hoćemo li ostati bez sigurne medalje na novim Igrama, jer su njih dvojica svojevremeno dominirali klasom 470. U međuvremenu, Šime se upario sa svojim bratom, Mihovilom, te na prvom zajedničkom velikom natjecanju, ponovno pokorio konkurenciju, ovaj put u drugoj disciplini, 49eru. Osvojili su zlato na Svjetskom prvenstvu u danskom Aarhusu te ih, stoga, možemo očekivati među kandidatima za najsjajnije odličje. Srebrni sa zadnjih Igara, Tonči Stipanović u Laseru tražit će svoj put do nove medalje.
Prognoza: 2 medalje (1 zlato)
KARATE
Snažni aduti predstavljat će Hrvatsku u karateu na Igrama u Tokiju. U zemlji izvornici karatea, gdje će ovaj borilački sport ostvariti svoj debi na Olimpijskim igrama, svoje talente i znanje pokazat će nekoliko naših karatistica i karatista. Među njima se izdvaja Ivan Kvesić, najbolji svjetski karatist u kategoriji do 84 kg na zadnjem Svjetskom prvenstvu u Madridu. Ivanu će biti otežana situacija u Tokiju jer njegova kategorija do 84 kg nije olimpijska kategorija, pa će se morati boriti u kategoriji +75 kg, gdje će biti puno jača konkurencija. Još treba izdvojiti srebrnu sa zadnjeg Europskog prvenstva, Talijanku Alessandru Hasani, koja će se natjecati pod hrvatskom zastavom u kategoriji do 55 kg te brončanu s istog natjecanja, Anu Mariju Bujas-Čelan, u kategoriji +61 kg. Hrvatska je tijekom povijesti osvojila 16 medalja na svjetskim karate prvenstvima pa, stoga, očekujemo da prva stigne već na prvim Olimpijskim igrama na kojima će se karate pratiti.
Prognoza: 1 medalja
KOŠARKA
Dosadni smo kao papige kad ponavljamo kako naša košarkaška reprezentacija ima sjajne pojedince, veliki potencijal, ali ne i rezultate. To je dobro poznato. Međutim, svim srcem vjerujem kako je sušno razdoblje bez medalje napokon prošlo. Bilo bi žalosno da jedan Bojan Bogdanović, čovjek koji vuče hrvatsku košarku kroz čitavo desetljeće i koji bi se sjajno uklopio svojom kvalitetom u onu momčad iz prve polovice 90-ih, završi karijeru bez osvojene reprezentativne medalje. Najprije, najvažnije je da se okupe svi najbolji i da se ne izmišljaju svakojaki razlozi zbog kojih se ne može u reprezentaciju. Prvotno ovdje mislim na Marija Hezonju. Kvalifikacije za SP stvar su prošlosti, jasno je kako nisu mogli igrati NBA igrači te treba okrenuti novu stranicu. Ta nova stranica okrenuta je kvalifikacijama za EP, a početak novog sjajnog poglavlja očekujemo dogodine u Splitu, kada će prepuni Spaladium nositi momke do Tokija. Kako je lijepa brazilska priča 2016. godine krenula u Torinu, tako se nadamo još ljepšom japanskom, koja će krenuti upravo u Splitu. I doći će vrijeme kad ćemo se veseliti uspjesima reprezentacije, umjesto da samo slušamo priče naših roditelja o nekim boljim i ljepšim vremenima.
Prognoza: medalja
PLIVANJE
Hrvatsko plivanje već je dugi niz godina u slobodnom padu. Prošla su vremena kad su se Hrvati radovali medaljama Duje Draganje, Sanje Jovanović, Gordana Kožulja i Marka Strahije. Međutim, ubrzo ćemo ponovno biti prikovani za male ekrane prateći hrvatsko plivanje. Naravno, riječ je o 17-godišnjem Franku Grgiću, svjetskom juniorskom prvaku i rekorderu na 1500 m slobodnim stilom. Pokorio je svoje vršnjake na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, osvojivši uvjerljivu zlatnu medalju te popravivši svjetski rekord za pet i pol sekundi. S tim ostvarenim rezultatom (14:46.09 min) osvojio bi peto mjesto na Igrama u Riju, a mladić je još junior i koliko još može napredovati u sljedećih 15 mjeseci, nitko ne zna, a vjerojatno niti on sam. Odličan nastup možemo očekivati od još jednog mladića, četiri godine starijeg, Marina Mogića, koji će svoj talent pokazati u utrkama na 400 m i 800 m slobodno.
Prognoza: 1 medalja
RUKOMET
Koliko smo se samo veselili početkom godine na Europskom rukometnom prvenstvu zahvaljujući velikim pobjedama naše reprezentacije. Toliko euforični nismo bili od ruskog nogometnog ljeta 2018. Malotko im je davao šansu da će se, uopće, plasirati među četiri najbolje momčadi, a kamoli da će igrati veliko finale, prvo nakon deset godina. Dali su nam nadu kako smo se vratili među rukometnu elitu. Zapravo, iz te elite nikad nismo ispali, samo što to rezultati nisu pokazivali posljednjih nekoliko godina. A sad, na krilima tog finala, spremni smo za nove uspjehe. Međutim, do tih novih uspjeha neće lako doći jer će trebati preskočiti prvu prepreku koja se zove – olimpijske kvalifikacije. Naši rukometaši smješteni su u iznimno nezgodnu skupinu, s jakim Francuzima, neugodnim Portugalcima i čvrstim Tunižanima. Skupina je itekako, za naše standarde, prolazna, no trebat će se vraški potruditi za prolaz na pete uzastopne Igre, ukupno šeste. Gledajući kronologiju, to izgleda ovako: Atlanta 1996. medalja, Sydney 2000. bez medalje (nije niti izboren olimpijski turnir), Atena 2004. medalja, Peking 2008. bez medalje, London 2012. medalja, Rio 2016. bez medalje. Zna se što slijedi u Tokiju.
Prognoza: medalja
STRELJAŠTVO
Što nas tek očekuje u streljaštvu? Olimpijski sport u kojem bismo mogli napraviti najveću berbu medalja u Tokiju, uz nešto sreće, naravno. Uz dokazane klase, kao što su Snježana Pejčić, Josip Glasnović i Giovanni Cernogoraz, možemo očekivati i sjajne nastupe od Petra Gorše, sjajnog Bjelovarčanina, dvostrukog svjetskog viceprvaka od prije dvije godine iz Changwona. Zapucao je srebro u disciplinama 10 m zračna puška i malokalibarski trostav, a u istim tim disciplinama očekujemo ostvarenje sjajnih rezultata i u Tokiju. Na prethodnim trima Igrama, njegov učinak ostao je zapostavljen uslijed zlatnih medalja Glasnovića i Cernogorza te pekinške bronce Pejčić. U Japanu bit će naša najveća nada, a barem približno ponovljene rezultate očekujemo i od navedenog trojca. Ne smijemo niti zaboraviti starijeg brata Josipa Glasnovića, Antona, kojemu bi Igre u Tokiju mogle biti posljednje u karijeri. Odličan rezultat možemo očekivati i od još jednog Bjelovarčanina, 22-godišnjeg Mirana Maričića, koji u svojim vitrinama ima već šest medalja s velikih natjecanja, od čega dvije juniorske. Istaknuo se broncom na zadnjem Svjetskom prvenstvu, u kategoriji 10 m zračne puške, gdje je dijelio postolje sa sugrađaninom Goršom. Sve u svemu, budnim okom pratit ćemo natjecanja streljaštva u Tokiju.
Prognoza: 2 medalje (1 zlato)
TAEKWONDO
Ovaj sport nam je donosio puno veselja u Londonu i, pogotovo, Pekingu, kada se kombinacija Zubčić – Šarić u Hrvatsku vratila s dvije brončane medalje. Upravo ta bronca nam je najveći doseg na Olimpijskim igrama, a može li se više od toga, pokazat će Tokio. Najveće šanse za osvajanjem medalje imat će naša trenutno najbolja taekwondoašica, Kristina Tomić. Na zadnja dva svjetska prvenstva, osvojila je dvije bronce, u kategoriji do 49 kg, istoj onoj u kojoj je Lucija Zaninović osvojila zadnju taekwondo olimpijsku medalju za Hrvatsku, broncu u Londonu. Osim ta dva vrijedna uspjeha, nikako se ne smije zaboraviti kako je Kristina aktualna europska prvakinja do 49 kg, iz Kazanja 2018. godine. Kristina će predvoditi našu taekwondo selekciju, a odlični rezultati mogu se očekivati i od Tonija Kanaeta, u kategoriji do 80 kg i Mateje Jelić, u kategoriji do 67 kg. Oni su osigurali odlazak u Tokio, a tome se još nadaju Ivan Šapina (+80 kg) i Doris Pole (+67 kg), osvajači medalja s posljednjeg Svjetskog prvenstva u Manchesteru. Moramo spomenuti još i Lenu Stojković, Nikitu Glasnović i Mateu Jelić, sve cure koje su odradile odličan posao u Manchesteru ušavši među osam najboljih u svojoj disciplini, no još nisu izborile odlazak na Igre u Tokio.
Prognoza: 2 medalje
TENIS
U tenisu na Tokijskim igrama ne možemo mnogo očekivati u ovom trenutku jer smo svjesni promjenjive forme naših najboljih tenisača, Marina Čilića i Borne Ćorića. Pravo je pitanje kakvog će stanja uma biti navedeni dvojac te hoće li se na vrijeme prilagoditi tvrdoj podlozi koja ih čeka u Tokiju, kad se u obzir uzme kako je nekoliko tjedana prije Igara planiran Wimbledon. Osvajanje medalje u pojedinačnoj konkurenciji bilo bi čudo identičnih razmjera kao i ono Marinovo iz New Yorka 2014. godine, pa bismo fokus trebali usmjeriti k turniru parova. Svoj fokus bi tu trebala usmjeriti i kombinacija Čilić – Dodig. Bili smo svjedocima nevjerojatnih mečeva dvojca iz Međugorja u Davis Cupu, gdje su, jednostavno, nepobjedivi kad igraju zajedno. Sjetimo se samo fenomenalnih pobjeda iz 2016., kad su u dvoboju s Amerikancima na njihovom terenu svladali braću Bryan, ili dvoboja s Francuzima u Zadru gdje je svladan najbolji par svijeta u tom trenutku, Herbert i Mahut. Itekako je vidljiva teniska kemija između Marina i Ivana, a možda je došlo vrijeme da te sve velike pobjede pretoče u olimpijsku medalju. Tko zna, možda su baš oni pravi nasljednici Ivaniševića i Prpića te Ljubičića i Ančića. Kvalitetne igre trebala bi pružati i naša glavna uzdanica u ženskoj konkurenciji, Donna Vekić, a bit će zanimljivo popratiti i mješovite parove, gdje bismo mogli imati jaku kombinaciju, poput Pavić – Vekić.
Prognoza: moguća jedna medalja
VATERPOLO
Naša najuspješnija reprezentacija u Tokiju lovit će svoje treće uzastopno finale na Olimpijskim igrama. Nakon zlata u Londonu i srebra u Riju, bila bi očekivana još jedna lagana medalja. No, ne ide sve tako lagano, pa čak niti u vaterpolu gdje smo navikli na lagane medalje. Ovogodišnje Europsko prvenstvo opeklo nas je kao rijetko kada. Za vrijeme rukometne euforije, jednim okom pratio se i vaterpolski Euro, misleći kako je nova medalja tu. Momci su igrali kao u transu, nalik srpskim košarkašima na Mundijalu u Kini prošle godine. I isti scenarij se zbio. Do polufinala smo se činili nepobjedivima, a onda šok po imenu Španjolska, a u utakmici za broncu još veći šok – Crna Gora, momčad od koje nismo navikli gubiti. I to na način da se ispusti prednost od čak četiri gola. Mislili smo kako nam je ono bila opomena u skupini kad smo od istog protivnika skoro ispustili istu prednost, no gle čuda, ponovljena je identična pogreška. Ako mislimo konkurirati za medalju u Tokiju, morat će izbornik Tucak potražiti mlađa rješenja jer sam dojma kako se dugi niz godina uzdamo u više-manje iste igrače. Na ovogodišnjem Euru u sastavu nismo imali niti jednog vaterpolista mlađeg od 26 godina, a čak petorica su u veteranskim godinama (od 32 godine pa naviše). Zapanjujuć je podatak kako su naši vaterpolisti na Euru od šest odigranih utakmica, u čak četiri izgubili zadnju četvrtinu. Problem je očigledan. Nužno je pomlađivanje momčadi, koje nije uobičajeno tijekom olimpijskog ciklusa, no, bolje na vrijeme, nego da riskiramo medalju više na Olimpijskim igrama.
Prognoza: moguća medalja
VESLANJE
Svi hvalospjevi kojih se možete sjetiti nisu dostojni čudesne braće Sinković. U kojoj god disciplini da se natječu, Martin i Valent ostvaruju pobjede. Kad pokore sve discipline, morat će izmisliti novu jer im neće biti dosta medalja u veslanju, a upravo je veslanje to koje ih najviše uveseljava. Mogli bi po cijele dane provoditi na Jarunu trenirajući s mislima o novim uspjesima i pobjedama. Nakon srebra u Londonu u četvercu na pariće te zlata u Riju u dvojcu na pariće, stiglo je vrijeme za novu medalju u novoj disciplini, dvojcu bez kormilara. U toj disciplini, nakon Igara u Riju, osvojili su dva svjetska zlata, svjetsko srebro te dva europska zlata. Potpuna dominacija koju će, vjerujemo, okruniti u Tokiju, a nakon toga, budite sigurni, pronaći će novi način da im veslanje bude zanimljivije, kako njima, tako i konkurenciji. Nikako ne smijemo zaboraviti još jednu našu uzdanicu, člana onog sjajnog četverca iz Londona, Damira Martina u samcu. Naš „zlatni“ junak iz Rija, kojem je zlato pobjeglo u fotofinišu (možda i zasluga sudaca), vodio je bitku s ozljedama, nakon čega se teško vraćao na vrh. Na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u austrijskom Ottensheimu izborio je B finale u kojem je završio na drugom mjestu, što znači da je osvojio ukupno osmo mjesto, ako se uzme u obzir kako ih je šestero u A finalu. Tim rezultatom vidljiv je njegov napredak, a napredak će biti još vidljiviji dogodine u Tokiju.
Prognoza: 1 zlato
OSTALI SPORTOVI (HRVANJE, STOLNI TENIS, SKOKOVI U VODU, DIZANJE UTEGA)
Od sportaša koji bi mogli predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Tokiju u sportovima koji nisu spomenuti, treba izdvojiti hrvače koji se natječu grčko-rimskim stilom. Glavna uzdanica bit će Božo Starčević u kategoriji do 77 kg. Na prošlim Igrama u Riju nije imao sreće, medalja mu je izmaknula za dlaku, a na ovima bi mogao tražiti iskupljenje. Neće mu biti lako, kao ni Dominiku Etlingeru. Niti jedan od njih još nije izborio nastup u Tokiju, a preostala su samo dva mjesta u kategoriji do 77 kg. Dakle, jednom od njih Tokio će sigurno ostati nedosanjani san. Oduvijek smo imali svoje adute u stolnom tenisu, a tako će biti i u jakoj stolnoteniskoj naciji, Japanu. Osiguran nastup ima muška reprezentacija u ekipnom dijelu natjecanja, a u pojedinačnom dijelu Hrvatsku će predstavljati dvojica stolnotenisača. Po trenutnoj rang-listi ITTF-a to bi trebali biti Tomislav Pucar i Andrej Gaćina. U skokovima u vodu zasad nemamo kvalificiranih natjecatelja, no svoju vizu za Tokio tražit će Marcela Marić i Juraj Melša na Svjetskom prvenstvu koje bi se trebalo održati upravo u Tokiju. Što se tiče hrvanja, mogli bismo imati jednog respektabilnog predstavnika, a to je Amar Musić koji je na posljednjim Mediteranskim igrama u Tarragoni osvojio zlato u kategoriji do 85 kg. Svi se dobro sjećamo imena Nikolaja Pešalova, četverostrukog osvajača olimpijske medalje, od čega je dvije osvojio pod hrvatskim stijegom. Nadajmo se kako će Amar ponoviti nastup iz Tarragone te učiniti hrvatsko dizanje utega ponosnim.
Ovom analizom jasno je kako nas dogodine očekuje jedno sjajno sportsko ljeto, u kojem ćemo uživati u hrvatskim medaljama u Tokiju, kojih bi trebalo biti više nego ikada. Situaciju ne možemo promijeniti, takva je, kakva je, a na nama je da se strpimo jer nas za godinu dana čeka nezaboravno sportsko ljeto, najprije Euro u nogometu, a zatim i Olimpijske igre u Tokiju.