Kakva noć, Neki to vole vruće

U ovo vrijeme bi se trebalo spremati slavlje. Ili se možda već priprema? I to ono slavlje s balonima, preferiram roze. Iskreno, nisam planirala biti takav fan roze boje u ovim godinama. Mislila sam da ću ju uvijek prezirati i da će mi plava boja zauvijek biti glavna. Neću reći da sam izdala samu sebe, ali s godinama sve više i više volim rozu boju. Zapravo, sve te nježnije nijanse. Kao klinka sam bila luda za plavom. Kakvu tortu želi Ana za rođendan? Plavu. Kakvu majicu želi Ana? Plavu. Kakav balon želi Ana napuniti vodom i nositi ga sa sobom cijeli dan? Plavi. Nije mi bio bitan oblik, model, okus ili nešto četvrto. Bilo je bitno da je plavo. I to je bilo dovoljno za ljubav na prvi pogled. I dalje volim plavu boju. Ali svejedno bi roze balone. I voćnu tortu. Sada je nebitno da li je roza ili plava. Bitno da je voćna. I želim popis ljudi koji ulaze na slavlje. I želim da se moja kolumna isprinta i da je prostorija za slavlje puna isprintanih kolumna. Jer evo, upravo ova sada, OVA, je službeno trideseta kolumna. Trideseta napisana i objavljena kolumna. O čemu sam ja pisala 30 tjedana?

Inače, užasava me broj 30. Nisam jedna od onih osoba koja se zamara s godinama, starenjem, tako mi je svejedno kada izgledam duplo mlađe nego što zapravo jesam. Ali ovih dana, eto slučajnosti li, u glavi mi kako ću uskoro morati odabrati onu drugu kućicu u ispunjavanju anketa. Za točno 2 mjeseca i 6 dana, službeno ću morati odabrati onu kućicu 25-30 godina. Dobro, znam da svaka anketa pravi svoje kućice, sve to stoji, ali priče radi, pravimo se da svaka ima tu drugu kućicu koja kaže 25-30. Ne kažem da je to staro ili nešto, ima i starijih kućica, moja je još dobra, ali evo, tih okruglih 30 me baš nešto muči.

Nedavno mi je došla poruka za 10 godina okupljanja od završetka osnovne škole. Halo, 10 godina. Nije to tako strašno, naravno, ali kada čujem to 10 GODINA, čini mi se puno. Zapravo i je puno. To je jedno desetljeće. Odmah se sjetim onog popularnog gifa na kojem je Betty White i piše OLD BUT STILL LIT.

Nego. Za 2 mjeseca i 6 dana dolazim i ja do tih 25. I znate ono kada učite matematiku i decimala završava s 5 pa se prva decimala povećava za znamenku više i zaokružuje se na prvi cijeli broj? I što dobijete kada napravite tu računicu? 25=30, eto što (znam da računica ne ide točno tako, ali dovoljno je blizu)! Još jednom, zbilja nemam problema s godinama i starenjem, nego mi baš nešto ružan taj okrugli broj. Nego, ne zvuči toliko ružno kada govorimo o broju kolumna. 30 napisanih i objavljenih kolumna. Nisam imala pojma na početku da ću ih toliko uspjeti napisati. Opet ono blaženo pitanje – o čemu sam ja pisala 30 tjedana? Zvuči kao puno pisanja, zar ne?

Bilo kako bilo, priznat ću da sam ponosna na svaku objavljenu kolumnu, na svih njih 30, na svih 30 pjesama koje sam slušala na repeat-u i stavljala kao naslove ovih malih tekstića. I sada ću vam iskreno priznati da neće biti tuluma. Neće biti slavlja. Makar ovo zaslužuje slavlje. Zapravo ću imati pravi bijeg taj petak i cijeli vikend. Što tehnički znači da će biti slavlja? Ali ono neće biti otvoreno za javnost. Osim ako ste na listi. U što sumnjam jer lista ne postoji. Kako će biti awkward ako je ovo 29. po redu kolumna ili 31. Ali ajmo se opet, priče radi, svi držat  tog broja 30. Kolumna je stara 30 tjedana. I navršit će tih 30 tjedana kao velika!

Tjedni, mjeseci, godine, DESETLJEĆA, sve su to na kraju dana samo brojevi. Brojevi na papiru, kalendaru, u onoj jednoj sijedoj na glavi koju ponosno nosim. Da treba slaviti svaki broj, treba. Bilo da je riječ o broju 25, 30, 45, 103. Sve treba slaviti. Svaki trenutak. Svaki napisani članak. Kolumnu. Priču. Rođendan. Ma nebitno, ako imate potrebe slaviti nešto, slavite. Što vas briga što će reći drugi, što vas briga hoće li to odobriti ili ne. Slavite. Ništa neće postati manje vrijednije ako će biti slavljeno. Bit će to samo uživanje u trenucima. S puno balona. I torta.

U tom tonu, sretna vam trideseta pročitana kolumna (ili prva ili druga ili četrnaesta ili dvadesetšesta). GAMBAI (ili nešto slično, ali znači živjeli na kineskom)!