Kako spriječiti mutacije DNA uzrokovane UV zračenjem?
Dolaskom sunčanih dana povećava se jačina UV zračenja, a tako i njihova štetnost za kožu. Znanstvenice Jennifer R.S. Gordon i Joaquin C. Brieva s Northwestern sveučilišta objavile su rad o unilateralnoj dermatohelizi u časopisu „New England Journal of Medicine“ koji prikazuje sliku vozača kamiona čija je lijeva strana lica svakodnevno bila izložena UV zračenju u periodu od 28 godina.
Ta fotografija pokazuje koliko je dugoročan učinak UV zračenja štetan za kožu, ali i služi kao podsjetnik da UVA zrake prolaze kroz staklene površine. Različitim studijama i eksperimentima znanstvenici su otkrili koji sastojci su uspješni u zaštiti od UV zračenja.
UV označuje ultraljubičasto zračenje, koje se različitim rasponom zračenja (UVA, UVB i UVC) razlikuju po biološkoj aktivnosti i dubini prodiranja u kožu. Tako UVA zračenje prodire duboko u srednji sloj kože (dermis), UVB prodire u gornji sloj kože (epidermis), dok UVC zračenje zbog kratke valne duljine u manjoj mjeri prodire do Zemljine površine jer je apsorbirano ozonskim omotačem. Svako od tih UV zračenja djeluje štetno na kožu, uzrokujući promjene u DNA stvaranjem ciklobutanskih dipirimidinskih dimera (CPD). CPD se interferiraju s uparivanjem baza tijekom replikacije DNA, što može dovesti do mutacija i raka. Iako promjene nisu odmah vidljive, mutacije izazivaju trajna oštećenja na koži.
U nedavnom eksperimentu Pierr Fabre proučavano je kakav efekt ima korištenje kreme sa zaštitnim faktorom na stvaranje CPD-a u ljudskoj koži nakon UV zračenja. U eksperimentu je sudjelovalo 14 volontera čija je koža podlaktice bila izložena UVA i UVB zračenju. Jedna ruka bila je zaštićena kremom sa zaštitnim faktorom, a druga nije. Područje zaštićeno kremom sa zaštitnim faktorom primilo je 15 puta veće zračenje da bi dobilo opekline, dok je nezaštićenoj koži bilo dovoljno dva puta veće zračenje da se dobiju opekline kože. Otkrili su da je nezaštićena koža nakon izlaganja UV zračenju imala povećan omjer CPD-a i normalnih DNA baza (90 CPD do 106 DNA baza). Za usporedbu, koža zaštićena kremom sa zaštitnim faktorom imala je količinu CPD sličnu neeksponiranoj koži i statistički značajno manje od nezaštićene kože (P <0,001) iako je područje dobilo više UV zračenja. Omjer CPD-a prema normalnoj DNA nije zabilježen za zaštićenu i nezaštićenu kožu.
Krema koja je korištena u istraživanju nije imenovana, no radi se o kremi s 50+ zaštitnim faktorom i širokim spektrom zaštite protiv UVA zraka. Istraživanjem je dokazano da su sastojci Tinosorb M i S, Iscotrizinol, Avobenzone i antioxidant bis-ethylhexyl-hydroxydimethoxy benzylmalonate korisni u zaštiti od UV zraka. – Osobno smatram da bi UVA zaštita trebala biti što veća uz SPF zaštitu. Ako želite da vaša koža izgleda isto kao i sada, najbolji alat za zaštitu je krema sa zaštitnim faktorom. Posebice protiv bora, hiperpigmentacija, čvrstoće i teksture! Ne samo to, pravilnim i redovitim korištenjem kreme sa zaštitnim faktorom smanjujete rizik od melanoma za 50-73%. – izjavljuje Stephen Ko, formulator kozmetičkih proizvoda.
Izvor:
J. Gwendal, T. Douki, J. Le Digabel, et al, Evaluation of the protection of a broad-spectrum SPF50+ sunscreen against DNA damage, Journal of the American Academy of Dermatology (2018), DOI: 10.1016/j.jaad.2018.05.570