Kako je nestala Margita

Sjećam se kada sam prvi puta vidjele omot „Ljubav“ na albumu EKV-a na kojem je bila Margita. Tada još nisam znala da je to ona. Bila sam tek dijete i nisam ništa znala o glazbi, znala sam je samo slušati, ali ne i razumjeti. 

Odrasla sam na starom dobrom rocku i exYu muzici što mogu zahvaliti roditeljima i njihovom dobrom ukusu, a i našem gramofonu koju je često svirao. Danas je star i trošan, pomalo iscrpljen od silnih „kilometara“. Mislim da čak više ne može niti svirati. Znam koliko je mama voljela EKV, uvijek je govorila kako imaju predivne pjesme. I doista imaju. Sjećam se kako sam znala sjediti satima na podu našega stana i slušati Šarlo Akrobata i EKV. Što je smiješno jer EKV je nastao zbog Šarlo Akrobata, odnosno kada se bend raspao Milan Mladenović i gitarist Dragomir Migajlović Gagi su osnovali bend Katarina II. Tek poslije su im se pridružili Magi i Bojan.

„Svi veliki umjetnici su nesretni“

Nekako kako sam odrastala polako sam počela zaboravljati na tu grupu. Krenula sam u srednju i bila u tom nekom „čudnom“ razdoblju. Ležala sam u krevetu i ne znam iz kojeg točno razloga odlučila pustiti EKV. Prvo jednu pjesmu, pa drugu, pa treću i tako dva albuma. Mislim da sam ležala na krevetu tri sata i samo slušala. „Tonemo“, „Ti si sav moj bol“, „Krug“, „Oči boje meda“…

Znate onaj omot koji sam već spomenula? Oduvijek me nekako fascinirao. Moram priznati pomalo me sram što nisam znala da je to Magi. Ima nešto u tom omotu, neka glupa tuga i nedorečenost. Sjeta možda.

„Anđeo na klavijaturama“, crna princeza jugoslavenskog novog vala rocka. Svakako su je zvali. Bez nje zasigurno ne bi niti bilo EKV-a jer ona je EKV. Toliko neobična, nikada nije prigrlila stereotipe i uvijek je odudarala. Toliko tužna umjetnica koja je naposlijetku nakon tolike slave umrla sama kao beskućnica u Beogradu, pored kartonskih kutija koje su joj služile umjesto ormara. Upravo je to ono što se vidi na omotu! Tuga. Ne znam, valjda su svi veliki umjetnici nesretni.

„Njena ljubav je heroin“

Nije toliko stran pojam kako su članovi benda voljeli eksperimentirati sa drogama, ali nakon nekog vremena je to preraslo u ovisnost. Sve se nekako još i držalo pod kontrolom, ali onda je ´94. Mladenović zadao posljednji udarac. Umro je od raka i tu je nastao pad u tminu.

Margitina ovisnost o drogama postala je ozbiljna nakon što joj je umro otac 1996. Prodala je sve što je imala i otputovala u Indiju. Pokušavala se izliječiti, ali bezuspješno. Nakon što se vratila u Beograd ostatak novaca je potrošila na ono što ju je činilo „sretnom“. Na kraju je postala beskućnicom. Svoje posljednje godine života provela je u napuštenoj garaži u beogradskome predgrađu. Umrla je 18. rujna 2002. sama i zaboravljena u klinici za zarazne bolesti. Imala je samo 43 godine. Kao što to često biva, najveća slava uvijek stiže nakon smrti. Šest godina nakon Margitine smrti potvrđeno je da je zbog prekomjernog uzimanja heroina bila zaražena HIV-om.

U Margitinoj biografiji „Magi – Kao da je bila nekad“, autora Dušana Vesića piše:

„Ona je primjer kako ovdje prolaze drugačiji. Ona je upozorenje, znak, primjer, pouka. Jimi Hendrix umro je 18. rujna 1970. godine. Aljoša Buha umro je 18. rujna 1986. godine. Margita Stefanović umrla je 18. rujna 2002. godine. Ne znam je li to Buha svirao bolje nego što smo mi znali čuti, ali ako 18. rujna 2018. umre bubnjar, znat ćemo da Bog pravi orkestar.“ „…Margita Stefanović, najljepši i najtragičniji rekvijem odsviran na beogradskom asfaltu.“ – Petar Popović