DRUŠTVO

Danas je gotovo nemoguće da vam promakne neka obavijest, neka informacija. Pogotovo ako vas nešto zanima. Sveprisutni smo na globalnom selu zvanom internet.

Služimo se brojnim društvenim mrežama, dijelimo vlastiti sadržaj, kreiramo dio virtualnog svijeta, komentiramo, lajkamo, pratimo. Isto tako, primamo i vijesti, a tako i informacije. Svakom našom pretragom i svakim našim klikom oglašivači te sama mreža koju koristimo nude nam sadržaj koji smatraju da bi nas još dodatno mogao zanimati.

Zezaju ga da je „lidlić“

Prije nabavke u dućanu, pregledavam gdje je što povoljnije kupiti, te koji su proizvodi na akciji. Tako mi je iskočila sponzorirana objava kako će u jednom supermarketu biti tjedan kućnih ljubimaca, a mom mačku Bicku bi baš dobro došla dekica. I sami znate, ako imate kućnog ljubimca kako vole doći baš na vašu deku i tamo slatko zaspati. No kada ustanu vi budete manje ili više ljuti što opet morate čistiti deku, ali volimo ih pa nam to nije problem raditi iznova i opet iznova. Možda bih taj mali problem uspjela riješiti ako bih svom mačku kupila dekicu, pa da ima svoju koju može zadlakaviti kako samo njemu odgovara.

Započeo je tjedan kućnih ljubimaca u obližnjem supermarketu. Dekica je kupljena, etiketa je odrezana, a nova spavaona čeka samo Bicka. Spavao je možda dva puta na novoj dekici. Kratko. Kao da je imao lak san. Kao da ga je nešto mučilo pa nije mogao utonuti u čvrst i dubok, samo dobro paženim i maženim mačkama poznat san. Već dugo izbjegava svoju dobro znanu spavaonu koja je sada obogaćena novom dekicom.

Sjedim tako na kauču u dnevnom boravku, promatram Bickovu spavaonu i razmišljam što sam krivo napravila, što je moglo poći po zlu, zašto ne voli svoju novu dekicu, zašto ju izbjegava. Lutaju tako moje misli. Već sam sama sebi smiješna što mi sve pada na pamet. Možda naši kućni ljubimci vode društveni život baš poput nas ljudi. Možda razgovaraju, na nama još nedokučiv i neistražen način. Možda se Bicko pohvalio kvartovskim mačkama i psima svojom novom dekicom. A kada su čuli da je dekica iz obližnjeg supermarketa počeli su ga zezati i nazivati raznim imenima poput „lidlić“.

Dok se neki tako bezbrižno ljuljaju u novouređenom dječjem igralištu u Odranskom Obrežu, ja u udobnosti svoga kauča provodim detaljnu analizu nezadovoljstva mog mačka njegovom novom dekicom. Prolazi mi glavom još jedna, pomislit ćete, ludost. Vraćam se na društvene mreže. Pretražujući prostranstva interneta naišla sam na objavu Ana-Marije Bandić, kćeri zagrebačkog gradonačelnika. Na fotografiji je Rudi, svima dobro znan pas njezinog oca. Bezbrižno odmara na svojoj Fendi dekici. Pitam se, možda je Bicko nekako zapamtio tu fotografiju. Možda je ljubomoran na Rudija. Kako da mu objasnim da mu vjerojatno nikada neću moći priuštiti Fendijevu, niti bilo koju drugu skupocjenu brendiranu dekicu? I, ako je stvarno u tome problem, onda mi je žao. Razumijete me, nadam se. I vi biste sigurno učinili sve samo da ne gledate tužno i pokunjeno lice svog kućnog ljubimca.

A opet si mislim, možda sam pogriješila što sam s dekice odrezala etiketu.

?>