DRUŠTVO

Prošle godine, počevši pisati za portal Pressedan.hr, najprije sam krenula s light temom kao što je unboxanje. Znate ono, jutjub selebritiji kupe neku fensi skupu stvar, zatim se snimaju te unboxanjem pokazuju nama patnicima bez love što su to kupili, dok mi slinimo za ekranom. No nakon toga, kako je situacija postajala malo ozbiljnija, prebacila sam se i na malo ozbiljnije teme kao što je koronavirus, dezinfekcija, rad od kuće za vrijeme pandemije i slično. Kako sam još tada radila u kafiću te je bilo odlučeno da se kafići zatvaraju u 20:00 sati, tako je moj drugi tekst nastao negodovanjem zbog toga što ljudi ne shvaćaju ozbiljnost situacije s koronavirusom. Svi koji su ikada konobarili u životu, a pogotovo u ovo pandemijsko vrijeme, reći će da je barem jedan mali dio njih htio zapravo zbrisati prije doma s posla, jer hej, radimo do 20:00 sati, to se ne događa nikada. Samo onaj tko ima sreće zatvorit će u 22:00 ili 23:00 sata. Naravno, prije nego me počnete psovati i kamenovati kad me vidite (ili ne vidite), dopustite da objasnim; koronavirus je STVARAN! Nitko ne kaže da ne postoji, itekako postoji, što sam imala prilike vidjeti i na svoje oči, a osim toga, kako i objasniti toliki broj umrlih.

Jednaki i jednakiji

Smatram kako nisam teoretičar zavjera niti tomu slično (trudim se ne biti), no nakon godinu i skoro tri mjeseca trajanja ovog ludila, mislim da me više apsolutno ništa ne može iznenaditi; niti čipiranje, niti da je sve osmišljeno, niti popuštanje mjera prije parlamentarnih izbora (uh pa to se već dogodilo) i tako dalje. Prvi puta kada sam posumnjala u vjerodostojnost našeg dragog Stožera civilne zaštite bilo je prošle godine u ožujku. Naime, nakon jedva tjedan dana nakon što smo „ušli“ u društvostaj (svima poznati lockdown) i kad se zatvorilo apsolutno sve (kina, kazališta, kafići, restorani, sportske dvorane, trgovine odjećom, frizeri, kozmetički saloni, itd.), eto ti stožerove odluke kako će se ipak napraviti iznimka i održati procesija „Za križen“ na otoku Hvaru uz obrazloženje kako je to procesija koja se održava na otvorenom te da je to višestoljetna tradicija. Naravno, uz poštivanje svih epidemioloških mjera – održavanje razmaka, maske i slično. Ono što je sporno u ovom slučaju jest to što, ako se donijela odluka da se sve zatvori (pa čak i to da se mise ne održavaju, što je kasnije izmijenjeno), tada se nije smjelo dogoditi da se nekome podilazi i da se rade iznimke. No, kako bi to bilo da je ministar zdravstva, rođeni Hvaranin, uz punu podršku premijera, čiji korijeni također potječu sa spomenutog otoka, zabranio ovu procesiju? Treba razmišljati out of the box – zabranimo li procesiju, naši potencijalni birači s mora neće glasati za nas (ali i to bi bilo vjerojatno oprošteno). No, živimo u Hrvatskoj gdje postoje jednaki i jednakiji te pravila ne vrijede za sve jednako.

Nenad Bakić i oštromjeraši

Redovito pratim službeni Facebook profil matematičara Nenada Bakića koji svakoga dana objavljuje grafove, kartu Hrvatske s obojenim područjima gdje je koliko zaraženih i tako dalje. Čovjek je u više navrata napadnut zato što ne dijeli jednako mišljenje s kako on kaže, oštromjerašima. Tko su oštromjeraši? Oštromjeraši su ljudi koji putem staklene kugle ili tarot karata na stolu predviđaju uvijek ono najgore – broj umrlih skočit će na toliko i toliko ukoliko se odmah nešto ne poduzme (čitaj zatvori ponovno), za dva tjedna bit će toliko i toliko zaraženih (iako brojevi padaju iz dana u dan) i tako dalje. Naravno, Bakić nije epidemiolog niti je to uopće njegova struka, daleko od toga. No, važno je naglasiti kako on raspolaže konkretnim izračunima i činjenicama zašto je nešto tako ili nije, dok oštromjeraši-znanstvenici govore „iz glave“ jer su, eto, znanstvenici.

Turizam – zadnja slamka spasa za Hrvatsku

Hrvatska bez turizma je kao praćenje nogometne utakmice bez Žuje – žedna i siromašna. Iako je lanjska turistička sezona nadmašila sva očekivanja, Hrvatska je ipak na svojim leđima osjetila posljedice koronavirusa. Prisjetimo se, 11. svibnja prošle godine, Stožer je odlučio kako će se ponovno sve otvoriti jer ono najgore je prošlo – brojevi se smanjuju, dolazi lijepo vrijeme i sve će biti u najboljem redu. I tako kroz otprilike četiri mjeseca gotovo da se i nije govorilo o koronavirusu; tu i tamo spomenulo se cjepivo i prognoziralo kad bi ono moglo biti proizvedeno i stići u Hrvatsku. Sredinom srpnja uvedeno je nošenje maski u svim javnim zatvorenim prostorima (unatoč prethodnom silnom utvrđivanju kako maske ne štite od virusa). Sve je bilo koliko-toliko bezbrižno do jeseni – kako je Stožer i upozoravao na proljeće. Nakon završene sezone, brojevi opet rastu. Ali, ovoga puta rastu nenormalnom brzinom te se ponovno odigrao potez zatvaranja preko pleća poduzetnika, no isključivo onih koji imaju kafiće, restorane i ostale objekte takve prirode. Ukratko, pomamili smo se za lovom koja nam je trebala od turizma kako bismo barem na taj način mogli spasiti što se spasiti da, no nije se razmišljalo kakve posljedice bi mogle izbiti kad u potpunosti otvorimo granice. Međutim, to nije bio samo slučaj s hrvatskim granicama jer su i sve europske zemlje odlučile isto. I tako je država, nakon najneizvjesnije sezone ikad, ponovno omastila brk porezom poduzetnika.

COVID putovnice – ovogodišnji spas za zdravlje građana RH?

COVID putovnice, zeleni certifikat, green pass. Kako li to sve samo zvuči. Između ostaloga, pitam se svakodnevno „jesmo li dobro popušili foru“, kako kaže Jinx u pjesmi. Što se tiče cjepiva, to je izbor svakoga od nas (barem bi trebao biti). Nevjerojatno je na što sve pristajemo samo kako bismo dobili natrag ono što nam je Ustavom zajamčeno – slobodu kretanja, normalan život. No, sad se povlači mnogo novih pitanja kao što su: hoću li se morati cijepiti ako želim putovati? Hoće li potvrda o preboljenju koronavirusa biti dovoljna za ulazak u drugu državu? Hoće li dokaz o količini antitijela vrijediti? I tako dalje. Hrvatska se sprema za još jednu turističku COVID sezonu, žuri se s procjepljivanjem građana, a čak je i ministar Beroš zasukao rukave i primio se igle.
Zeleni certifikat je ono što nam treba, tvrde svi stručnjaci. Istina je da smo i mi laici postali stručnjaci, razumijemo se u gotovo sve, ali opet, iznimno je važno u ovakvoj situaciji razmišljati trezveno i svojom glavom. Hoće li zeleni certifikat uistinu osigurati mirno ljeto i ostatak godine? Prošle godine, kao što sam već spomenula, turizam je procvao i više nego što smo očekivali, uz određene posljedice na jesen. Je li se i tada moglo nešto učiniti da se to spriječi? Jesmo li trebali postaviti ograničenje u smislu PCR, antigenskih i seroloških testova za turiste? Vrlo vjerojatno, ono što je mučilo Stožer i naš državni vrh je to što, ako postavimo ograničenje za turiste, hoće li nam uopće itko doći? Međutim, što se odlučilo, odlučilo se. U ovih godinu dana, Stožer nas je iznenadio u više navrata, i to uglavnom negativno, tako da još svakojake odluke stignu stupiti na snagu.

Izvor fotografije: Tanja Kostanjevac

?>