„Kad utrka počne svi problemi nestanu”

„Trčimo po prirodi, po šumama, planinama, brdima i svim mjestima gdje se najvjerojatnije nikad ne bi uputili da tamo nije organizirana utrka. Trail je nešto što morate probati, doživjeti i proživjeti i garantiram da ćete se htjeti kad-tad vratiti u taj svijet. Mislim da mi nikad ništa nije bilo toliko u mislima (osim djevojke ako pita) kao trailovi”.

Rođeni Bjelovarčanin, zaljubljenik u sport općenito, ali najviše u trail trčanje, aktivan je član Atletskog kluba Bjelovar. Prošle godine osvojio je drugo mjesto u Hrvatskoj Kontinental trail ligi i među najboljim je trail trkačima u državi. Ambicije su velike, napori su veliki, želja i volja je najveća. Nada se novom postolju na ovogodišnjoj Kontinental trail ligi i još boljim rezultatima nego protekle godine. Uvijek skroman i uvijek borben.

Trčanje je postalo jako popularno, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Kako si se prvi put zainteresirao za trail trčanje i što te privuklo ovom sportu? Kako bi opisao svoju strast prema trail trčanju?

„Bilo je to 2019. Trenirao sam CrossFit i bio u totalno drugačijem sportu. Kolega s treninga mi je bacio bubu u uho da ima veliki izazov za mene i da će mi se svidjeti. Bila je to trail utrka na Kalniku. Nakon moje prve utrke na kojoj sam se usput izgubio, zaljubio sam se na prvi pogled. Nakon tri godine osvojio sam prvo mjesto na istoj toj utrci.  Mislim da mi nikad ništa nije bilo toliko u mislima (osim djevojke ako pita) kao trailovi. Da mogu posvetio bih se tome 0-24, ali nažalost tu je posao, obitelj, obaveze i život mi jednostavno ostavlja jako malo vremena da živim taj san. No mogu reći da to malo vremena što imam za treniranje iskorištavam maksimalno.”

Velika je razlika između cestovnog i trčanja po prirodnim stazama koje, naravno, pruža poseban osjećaj povezanosti s prirodom. Koje su najveće prednosti trail trčanja u odnosu na trčanje na asfaltu?

„Prednosti traila naspram ceste. Dinamika je drugačija, treninzi su drugačiji, izazovnije je i svaka je utrka različita. Trčimo po prirodi, po šumama, planinama, brdima i svim mjestima gdje se najvjerojatnije nikad ne bi uputili da tamo nije organizirana utrka. Trail je nešto što morate probati, doživjeti i proživjeti i garantiram da ćete se htjet’ kad tad vratiti u taj svijet.”

Kako se pripremaš za trke? Imaš li poseban trening ili režim ishrane?

„Pripreme uključuju pod broj 1. naravno ishranu, zatim puno treniranja po šumama, brdima i različitim stazama. Bitno je tijelo prilagoditi na što teže uvjete, pojačavati kilometražu i visinsku, korisno je ponekad trenirati i na cesti zbog brzine te kombinirati funkcionalne treninge s teretanom. Također vrlo učinkoviti trening se može odraditi na biciklu. No ja uvijek slušam svoje tijelo, intuitivno raspoređujem treninge tako da se probudim i prema onome za što sam raspoložen, to treniram.”

Kažeš da treba pojačavati kilometražu i visinsku razliku. Kako se pripremaš za te duže i zahtjevnije trke?

„Za sad još skupljam iskustva za dugačke utrke. Najviše sam pretrčao 30 km s preko 1200 m visinske. Dužine su totalno drugačiji stil trčanja i treba tijelo prilagoditi tom načinu života. Još sam zelen, ali mogao bih napasti maraton uskoro.”

 „Nakon moje prve utrke na kojoj sam se usput izgubio, zaljubio sam se na prvi pogled. Nakon tri godine osvojio sam prvo mjesto na istoj toj utrci.“

Koja ti je omiljena staza i zašto?

„Omiljena staza zasad je ‘Žumberak trail’. Dizajnirana je baš onako kako ja volim i organizacija je vrhunska. Uvijek se odlično zabavljamo na toj utrci i unatoč tome što ima puno drugih vrhunskih utrka, ova nekako u mom srcu drži prvo mjesto. Svaki trail je drugačiji, svaki ima svoju čar i ljepotu ali pamtimo samo najljepše trenutke. Upoznajemo nove ljude, sklapamo nova prijateljstva, vidimo prekrasne prizore i pejzaže oko nas tako da su sve utrke prekrasne na svoj način.”

Imaš redovan posao, vodiš svoj kafić, uz mnogobrojne treninge, nemaš baš previše slobodnog vremena. Sigurno na tvoje raspoloženje i pripremu utječu razni faktori. Mentalna priprema je ključna. Kako održavaš motivaciju tijekom trka i kako se boriš s umorom i iscrpljenošću?

„Najveći izazovi su oni sporedni, uskladiti posao i slobodno vrijeme i planiranje polaska i povratka s traila. Sve ostalo je čista sreća, dobro raspoloženje i uživanje što se traila tiče. Sve je u glavi. Pjevate, svađate se i razgovarate sami sa sobom. Ali nakon svakog kilometra sve ste motiviraniji završiti utrku i proći ciljnu liniju. Volja i razum vas tjeraju dalje, znate otprilike koliko možete u tom trenutku. Iako uvijek dajete sve od sebe, to će varirati u odnosu na to koliko ste trenirali, pripremali se, hidratizirali i opskrbljivali svoje tijelo zalihama. Na kraju vam jedino preostaje da stisnete gas dok vam noge ne otkažu. Za trčanje koje traje duže od tri sata, tu već morate ponijeti dodatnu tekućinu, sol, magnezij, gelove i hranu u obliku pločica ili slično kako bi nadoknadili izgubljeno. Također, stil trčanja se mijenja ako su staze duže i zahtjevnije. Velike visinske zahtijevaju kalkuliranje kako ćete otrčati takvu utrku. Gdje čuvati energiju, gdje ubrzati, koje brdo pretrčati a na koje se polako popeti i naravno uvijek sačuvati malu dozu energije završni trk.”

Kako balansiraš između trčanja i oporavka, kako izbjegavaš povrede i preopterećenje? Uspiješ li uživati tijekom utrka?

„Uh, sve teže, a još sam u biti mladi trkač. Ali na sve moguće načine… prehrana, san, odmor, fizioterapija, dodaci prehrani, razni gelovi, masaže, struja, najviše trpim a i rekao bih da placebo može imati velikog učinka i biti od velike pomoći. Mislim da su povrede neizbježne, ali onoliko koliko dajete svome tijelu, ono će vam vratiti natrag. Bitna je zdrava prehrana, kvalitetno istezanje nakon treniranja i jako je bitan dobar san, zatim jednom mjesečno idem fizioterapeutu i obavezno imam rest day. Masaže i odlazak fizioterapeutu je ono što mi najviše napuni baterije i ubrza oporavak. Također je bitna i oprema u kojoj trčite. Ima toliko prekrasnih slika, prirode, pogleda za koje treba zastati na tren i upiti to sve, uživat’. Ali ne, ja samo imam pogled pod noge kako ne bi došlo do pada i povrede i pratim markacije. Često me djevojka pita jesam li vidio ovo, jesam li vidio ono na utrci, a ja nemam pojma o čemu ona priča.”

„Uvijek slušam svoje tijelo, intuitivno raspoređujem treninge tako da se probudim i prema onome za što sam raspoložen, to treniram.“

Koji su ti omiljeni komadi opreme?

„Imam svoje dvije majice koje smatram omiljenima i koje mi donose sreću na utrkama. Zatim, naravno, tenisice koje prijeđu sve te kilometre i izdrže po svakakvom terenu. Dok mi sat za praćenje i nije drago što sam prisiljen nositi jer je danas bez gpx traga utrku puno teže pratiti. Time se malo gubi sva čar ali dobro, nekako sam se već i navikao.”

Imaš li neke rituale ili navike prije trke koje ti pomažu da se mentalno i fizički pripremiš?

„Rituale nemam, imam svoj način zagrijavanja i vježbe disanja te komunikaciju sa samim sobom koju ću taktiku odabrati za taj dan.”

Vrijeme nije uvijek idealno, protiv prirode ne možemo. Nisu ni tereni uvijek idealni. Kako se nosiš s nepovoljnim vremenskim uvjetima i zahtjevnim terenima tijekom utrke?

„Jednom kad utrka krene, nema stajanja dokle god ne priđe ciljna linija, pa makar puzao pola utrke. Ima terena koje volim, a ima pak i onih na kojima mi je teško kao po dubokom blatu ili kamenjaru. No nakon puno utrka prilagodiš se uvjetima i načinom trčanja i u glavi da se izdrži utrka i izvuče najviše. Loše vremenske uvjete ignoriram, isto kao i bolove. Loša energija nije dobrodošla u sport, nema mjesta za to. Programiram glavu na to što je preda mnom i čekam pucanj za start. Kiša, vjetar, blato, sparina, vrućina, kamenje, uzbrdice i nizbrdice, sve to daje čar tom sportu.”

„Kiša, vjetar, blato, sparina, vrućina, kamenje, uzbrdice i nizbrdice, sve to daje čar tom sportu.“

Kombiniraš različite treninge, što trkačke, što na biciklu, što u teretani.. Koja vrsta treninga ti je najkorisnija kako bi se što bolje pripremio za utrke?

„LSD. Po meni jako učinkovito. Sporijim tempom, proći puno kilometara da trening traje što duže. Istrčati sva brda i odjurit sve nizbrdice. Treniranjem preko 2 do 3 sata sporo, pa kada dođete na kraće utrke imate snagu odjurit’ sat vremena bez umora kako bi se reklo.”

Mentalna priprema je ključna u trčanju. Suočavaš li se ikada sa strahom ili nesigurnošću tijekom utrka?

„Nema straha. Nema gledanja u nazad i nema povratka. Idemo prema cilju. Ako se budemo bojali i plašili nečega ne piše nam se dobro. Lošem nema mjesta u sportu. Zapišite si cilj. Budite strpljivi pa makar bile godine potrebne da se ispune. Disciplina, slušajte svoje tijelo i um i doći ćete do odredišta. Bez trčanja bio bih izgubljen čovjek. To je moja meditacija, ispušni ventil, moj zen. Kad utrka počne svi problemi nestanu, samo uživajte, samo živite to. Ne razmišlja se o problemima, poslu, kreditima, dugovima, bolesti ni negativi. Tad mislimo i živimo samo lijepo.”

„Djevojka i ja imamo bilježnice s ispisanih 300 želja/ciljeva. Neke stavke su velike, neke male i kakve god one bile svakih godinu dana otvaramo bilježnice i križamo ispunjene.“

Trčanje i brojni odlasci na utrke, putovanja po cijeloj državi… sve ti je to pružilo nezaboravna iskustva i avanture. Koji su ti najdraži trenuci ili uspomene vezane za trčanje?

„Uuu ima puno lijepih trenutaka. Svaka utrka ima neku svoju priču. Doma nosimo samo lijepe uspomene i najbitnije mi je da je moja ekipa uz mene. Oni daju smisao svega , čak mi ni nagrade, ni postolja ništa ne znače ako nemaš s kime dijelit’ te prekrasne trenutke. Svaka utrka je lijepa na svoj način, no jedna je ipak nešto posebno i ta će mi ostati u sjećanju do kraja života. Zrmanja trail, moj drugi trail također ima posebno mjesto u mome srcu.”

Kako se osjećaš kad završiš trku i uđeš u cilj? Ima li u tome emotivne i fizičke satisfakcije?

„Nakon prelaska ciljne linije, ako znam da sam dao sve od sebe i još k tome ispunio neka svoja očekivanja, ma vjerujte niti jedna negativna informacija ne može slomiti taj odličan osjećaj. Vjerujte da je svatko pobjednik kada prijeđe ciljnu liniju.”

Način na koji govoriš o trčanju i pozornost koju pridaješ detaljima govori koliko si posvećen trčanju, sigurno imaš neke planove za budućnost. Koji su ti ciljevi u budućnosti kad je u pitanju trail trčanje?

„Ciljevi su u početku bili jako skromni. Činilo me sretnim samo to što sam se bavio sportom i što sudjelujem na utrkama. Djevojka i ja imamo bilježnice s ispisanih 300 želja/ciljeva. Neke stavke su velike, neke male i kakve god one bile svakih godinu dana otvaramo bilježnice i križamo ispunjene. Nakon toga nadopunimo po još koju želju i spremamo bilježnice do sljedeće godine. Vjerujte, što se traila tiče želje su jako skromne ali mislim da sljedećeg siječnja kad ju opet otvorim želje idu na puno veću razinu i vjerujem da je samo nebo granica.”

 „Bez trčanja bio bih izgubljen čovjek. To je moja meditacija, ispušni ventil, moj zen.“

Da li bi preporučio trail trčanje kao način održavanja kondicije i zdravlja? Imaš li neki savjet za početnike koji se žele upustiti u svijet trail trčanja?

„Naravno da bi. Probajte trčati uzbrdo, otkucaji srca su vam skoro na 200, a ustvari se gotovo ne pomičete s mjesta. Iz vas znoj samo lijeva, napor je užasan ali nakon takvog treninga osjećaj je fenomenalan. Garantiram vam rezultate u takvom načinu treniranja ali naravno svaki početak je težak. Samo nemojte odustati. Početnicima kao prvo garantiram odličan provod. Zatim, nađite nekog ili nešto što će vas motivirati. Za početak uživajte u utrci, zabavite se, a onda brzo po kvalitetne trail tenisice i vratite se u šumu s njima. Granice ne postoje, možda baš vas čekaju najluđe utrke do sad.”

Nećeš se izvući bez ovog pitanja… Ulažeš ogroman napor u treninge, imaš posao, paziš na prehranu… Tko ti je najveća podrška, tko ti kuha, bodri te i tješi?

„Ništa bez moje Paule. Moja djevojka je moja najveća podrška i motivator.”

Hvala, Mateo! Sretno!

Izvor slika: Mateo Ledinski/privatna arhiva