Justice League – Korak u pravom smjeru

U svijetu filmova o super junacima dobro je poznata izreka da je film onoliko kvalitetan koliko je kvalitetno prikazan njegovog glavni antagonist. Nekvalitetna izvedba ovih likova gotovo uvijek rezultira nekvalitetnim filmom, a tu su činjenicu već nekoliko puta potvrdili neki DC-evi, ali i Marvelovi filmovi.

Uzmemo li za primjer ”Odred otpisanih”, ”Batman protiv Supermana” pa čak i ”Wonder Woman” možemo vidjeti da su glavne kritike ovih filmova usmjerene upravo na lošu izvedbu njihovih negativaca. Dosadni i loše napisani, ovakvi su likovi od samog početka postavljali klimave temelje koji su se neizbježno srušili do kraja filma.

Ovo također često dovodi do toga da je posljednji sukob protagonista i antagonista predvidljiv i dosadan jer je očito da glavni heroj nema dostojnog protivnika, a sva tenzija koja je mogla nastupiti tijekom njihovog sukoba nije realizirana. Ista je situacija prisutna u ”Ligi pravde”.

Kao glavni protivnik Lige pravde a ujedno i glavni razlog njihovog formiranja, Steppenwolf (Ciarán Hinds) jednostavno nije ispunio kriterije kvalitetno napravljenog negativca. Neuvjerljiva karakterizacija i pozadinska priča stvorile su antagonista koji nije ništa više nego samo još jedan u nizu prolaznih problema s kojima se naši heroji suočavaju. Loš CGI samo je pridonio listi nedostataka Steppenwolfa kao lika, te istovremeno onemogućio Hindsu da dođe do bilo kakvog izražaja. I dok je ovo velik i, čini se, redovit problem za DC, ostali dijelovi filma sasvim su solidno odrađeni.

Svi članovi Lige, od ranije poznatog Batmana (Ben Affleck) do novijih članova DC-ovog univerzuma kao što su Cyborg (Ray Fisher) ili Aquaman (Jason Momoa) dobro su okarakterizirani. Ray Fisher uvjerljivo prikazuje opreznog mladića koji pokušava shvatiti za što je sposoban, dok Jason Momoa s lakoćom preuzima osobnost nezainteresiranog i pomalo bezobraznog frajera. Na likovima koje smo imali priliku gledati u ranijim filmovima (”BvS” i ”Wonder Woman”) vidljiv je napredak i utjecaj prijašnjih događaja na njihov mentalitet i ponašanje. ”Batfleck” je i dalje poprilično čudan lik, ponajviše zbog toga što se Ben Affleck očito ne snalazi pretjerano dobro u toj ulozi, dok je Gal Gadot još uvijek sjajna u ulozi Wonder Woman i na suptilan način prenosi perspektivu lika koji se još prilagođava na moderan svijet.

Superman (Henry Cavill) je prikazan točno onakvim kakav bi i trebao biti, kao simbol nade čovječanstva. No ja sam, pretpostavljam kao i većina publike, najviše pažnje posvetio novim, dosad neviđenim likovima. Na njima je bio najveći pritisak jer su imali priliku ovu franšizu od samog početka dignuti na višu razinu i tako postaviti temelje za uspješne nastavke ili učiniti upravo suprotno i srezati ju u korijenu. I dok su Aquaman i Cyborg odradili solidan posao, moj favorit novopečenog sastava je Ezra Miller kao Flash.

Redatelj Zack Snyder odlučio se za drugačiji pristup ovom liku od onoga kojeg možemo vidjeti u seriji ”Flash”, te je Millerov lik pretvorio u glavni izvor komičnog materijala. Pomalo izgubljen i zatečen situacijom u kojoj se nalazi, Flash je lik s kojim se najlakše poistovjećujemo i čiju perspektivu dijelimo, a Ezra Miller ga savršeno predstavlja. Osobine ovog lika vuku brojne paralele s najnovijim članom Marvelovog superherojskog sastava, Spidermanom (Tom Holland).

No sličnosti s Marvelom ne staju ovdje, a za to je zaslužan redatelj ”Marvelovih Avengersa”, Joss Whedon, koji je sa Snyderom režirao ovaj film. Iako je Zack Snyder službeno potpisan kao glavni redatelj i njegovi prepoznatljivi elementi i dalje dominiraju filmom, Whedonov utjecaj vidljiv je u određenim aspektima, kao što je uporaba komičnih ”one-linera”, koje likovi spontano izjavljuju nakon bitke. S ovim se često susrećemo u ranije navedenim Avengersima, a ovakvi komični elementi daju filmu dodatnu dozu realnosti i omogućuju gledateljima lakše poistovjećivanje s likovima. To je jedan od glavnih kriterija koji mora biti ispunjen kako bi film pružio zadovoljavajuće i zabavno iskustvo. Zato bi bilo poželjno da se Snyderova i Whedonova suradnja nastavi ubudućim DC-ovim filmovima.

Uzevši sve ovo u obzir, mogu reći da je ”Justice League” bio ugodno iznenađenje (s obzirom na njegove prethodnike) i da je definitivno korak u pravom smjeru prema razvoju DC-ovog univerzuma. Naravno, tu još uvijek ima nekih nedostataka i propusta te puno prostora za poboljšanje, koje će biti potrebno za daljnji razvoj ove franšize.