Josip Pleadin, voditelj Dokumentacijskog centra esperantista Đurđevac: „Budućnost esperanta je već tu.“

Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske “Tradiciju esperanta u Hrvatskoj” 2019. godine proglasila je nematerijalnim kulturnim dobrom.

Esperanto u Podravini ima dugu tradiciju, za koju je u najvećoj mjeri zaslužan željeznički službenik Ilija Puhalo, koji je iz Koprivničkih Bregi esperanto širio u razna mjesta Podravine pa su nekada postojala društva esperantista u Koprivnici, Bregima, Đelekovcu, Peterancu, Virju i drugdje. Danas, zahvaljujući velikom trudu Josipa Pledina, koji vodi Dokumentacijski centar esperantista u Đurđevcu, Podravina ponovo postaje prepoznatljiva po esperantu, a kroz virtualni svijet esperanto pronalazi put do mlađe publike.

Zahvaljujući Vašem trudu esperanto i dalje živi u podravskom kraju. Koje su po Vašem mišljenju najveće vrijednosti esperanta?

Te vrijednosti se uglavnom odnose na njegovu laku učljivost, koja omogućava da se u zaista kratkom vremenskom periodu može steći zavidna razina znanja, što nikako nije moguće postići kod drugih jezika. Ovdje ne pravim razlike između onih jezika koje ponekad nazivamo “prirodnima”, dok neupućeni esperanto često nazivaju “umjetnim”. Esperanto je po lingvističkoj terminologiji “planski” jezik, koji je kroz svoje postojanje od 1887. do danas prerastao u pravi “prirodni” jezik, jer se razvija po principima koji vladaju i kod drugih nacionalnih jezika.

Druga vrijednost esperanta je njegova izrazita neutralnost. Predstavimo to već pomalo izlizanom usporedbom: ako netko od rođenja govori engleski jezik, a netko drugi ga treba naučiti kroz svoje dugogodišnje obrazovanje, njihova razina komunikacije na engleskom vrlo će rijetko biti ravnopravna. Kod esperanta je stvar malo drugačija: svatko ga mora naučiti, a onda se svi govornici nalaze u istom ravnopravnom položaju u komunikaciji. A upravo je neutralna komunikacija, koja je osnovica jednakopravnosti, nezaobilazna u današnjem globalnom svijetu. Komunikacijom s osobama iz cijelog svijeta na toj neutralnoj osnovi, dolazimo do pravednosti u razmjeni informacija, jer one do vas stižu s izvorišta, izravno od ljudi iz drugih sredina i nisu “filtrirane” kroz razne informativne medije i kanale. Naravno, i sami se esperantisti zbog svog zajedničkog jezika ponekad osjećaju jedinstvenom grupacijom, koja njeguje specifičnu nadnacionalnu kulturu s natruhama iz svakog kutka Zemaljske kugle. Na taj se način ne preferiraju jedino masovno priznati kulturni dosezi, već se velik poticaj daje boljem poznavanju malih i slabih kultura i njihovom očuvanju.

Uloga esperanta i govornici

Koji je smisao i uloga esperanta?

Smisao esperanta nikada nije bila zamijeniti prirodne jezike, nego upravo obratno: zaštiti svaki od postojećih jezika, ma kako malen bio, i ne dozvoliti njegovo propadanje. Esperanto nije jezik kojim ćete moći stjecati novac. Glavna uloga esperanta i nadalje ostaje u razmjeni kulturnih dobara, humanizma i jednakosti, iako ima esperantista novoga kova, kojima to i nije prioritet.

Postoji li službeni podatak o broju govornika esperanta? 

Ovo pitanje je često i uobičajeno, jer se smatra da upravo broj govornika određenog jezika čini njegovu snagu. Na žalost, esperantisti su rasijani po cijelom svijetu, često izolirani i od same govorne zajednice esperantista i ponekad žive u malim gradovima ili zabitnim područjima. Donekle ih se može usporediti s dijasporom. Zbog takvih obilježja niti je ikada napravljen sličan “popis stanovništva”, niti je to uopće moguće. Ranije, kada je velik dio esperantista bio evidentiran u društvima i savezima, to se još donekle moglo i procijeniti. Tako se barata brojkom od nekoliko milijuna u cijelom svijetu, no i tu broju svatko iskazuje rastezljivo, prema vlastitim kriterijima. Međutim, danas, kada je utjecaj esperantskih društava sveden na minimum, a utjecaj virtualnosti u stalnom porastu, gotovo da je nemoguće vjerovati ikakvim brojkama. Rekao bih da broj esperantista u svijetu nije ni tako malen kako neki misle, ali ni tako velik kako bi esperantisti željeli da bude. Jer, tko su zapravo esperantisti? Jesu li to ljudi koji završe tečajeve, članovi nekih društava ili samo izvrsni govornici? Teško bi se tu dalo odrediti nekakvu brojku, jednako kako bi bilo teško reći koliko je šahista ili biciklista na svijetu, jer dolazimo do kriterija za takvu prosudbu.

Koliko govornika ima u Hrvatskoj?

Godinama vodeći Dokumentacijski esperantski centar u Đurđevcu, jedinu arhivsku ustanovu takve vrste u Hrvatskoj, pravio sam razne statistike i popise. Nekako sam sklon reći da danas u Hrvatskoj ima oko 5000 esperantista za koje znamo imenom i prezimenom, bez obzira jesu li to “aktivni” esperantisti, koji djeluju u esperantskim organizacijama ili oni “pasivni”, koji jezik znaju ali ga vrlo rijetko ili nikada ne koriste, ili oni koje srećemo samo na društvenim mrežama. Ovdje bi trebalo dodati još jednu činjenicu, a to je da je esperanto jedini “umjetni” jezik koji stoji uz bok prirodnim jezicima. Takav primjer je, recimo, Google Prevoditelj.  

U kojima se državama esperanto uspio najviše održati?

Esperantista ima zaista svugdje. Iznenadili biste se na kakvim ih mjestima možete naći. Od brazilske prašume Mato Grossa, do Grenlanda ili Tibeta. Ipak, najveće realne pokrete esperantista s puno organizacija i članstva imaju europske zemlje, a među njima se svakako ističu Njemačka, Francuska i Poljska. Izvan Europe dosta je esperantista rasijano u mnogoljudnoj Kini, a jak je pokret i u Južnoj Koreji. S obzirom na već privilegirani položaj engleskoga među jezicima, začudit će nas da puno esperantista ima i u anglofonskim zemljama. To se u zadnje vrijeme može osobito zahvaliti jezičnoj aplikaciji Duolingo, gdje se esperanto može učiti preko nekog drugog jezika, od kojih je engleski najznačajniji. Zbog toga je, recimo, porastao broj esperantista u Sjedinjenim Američkim Državama. U Južnoj Americi najjači esperantski pokret svakako ima Brazil. Treba naravno napomenuti i to da jačina nacionalnih esperantskih organizacija varira od vremena do vremena, uglavnom zavisno od političkih prilika. Nekadašnja Jugoslavija je imala ogroman esperantski pokret, koji je bio pri vrhu aktivnosti u svjetskim okvirima. Raspadom Jugoslavije i taj se pokret rascjepkao na novonastale države. Zavisno od tako stvorenih situacija, negdje je gotovo zamro, kao što je na primjer u Makedoniji, smanjio se kako to pokazuju prilike u Srbiji, ili ostao i dalje aktivan, kako to pokazuju prilike u Hrvatskoj.

Gdje i kako naučiti esperanto

Postoji li neki tečaj i kako se esperanto može naučiti?

Nekada je učenje esperanta ovisilo isključivo o grupnim tečajevima, koje su redovito vodila esperantska društva. I današnja društva to rade, no kako je smanjen broj društava, smanjen je i broj tečajeva, ali i interes za takav način učenja. Međutim, aktivirali su se brojni načini učenja na daljinu pa tako i na internetu postoje platforme za učenje esperanta ili aplikacije za mobilne telefone. Već spomenuti Duolingo nažalost još nema hrvatski jezik preko kojeg bi se esperanto mogao učiti. Radimo na osmišljavanju učenja na daljinu za Hrvate, ali na to će se trebati još pričekati. Čim to budu dopustile prilike, grupne tečajeve namjeravamo ponovno otvoriti i u Dokumentacijskom esperantskom centru u Đurđevcu, gdje se mogu nabaviti udžbenici i rječnici za učenje kod kuće. Svi zainteresirani mogu se javiti na naš mail: dec.kroatio@gmail.com i mi ćemo im pomoći koliko je to u našoj mogućnosti.

Kakva je budućnost esperanta?

Budućnost esperanta je zapravo već tu. Idealisti ranijih vremena, koji su vjerovali da će esperanto postati svugdje korišten jezik, to vrijeme nisu dočekali. Međutim, esperanto je zapravo već dostigao onu stepenicu zbog koje ga je 1887. Ludvik Lazar Zamenhof i napravio. Opstao je 134 godine i nema naznaka da će ostati bez govornika. Širenje esperanta nije onako brzo i intenzivno kako bi esperantisti željeli, ali se jezik razvio do krajnjih granica izražajnosti. Dok neupućeni smatraju da je esperanto jezik na kome se malo toga može reći, on je zapravo vrlo sofisticiran jezik s nevjerojatnim leksičkim i stilskim bogatstvom.

Aktivnosti u narednom periodu

S obzirom na Vaš trud i veliki doprinos esperantista iz Bjelovara budućnost esperanta u Hrvatskoj je neupitna. Možemo li u narednom periodu očekivati neke nove aktivnosti?

Da, mnogo toga moglo bi se događati u narednim godinama, pogotovo nakon što je Hrvatska “tradiciju esperanta” 2019. godine proglasila svojim nematerijalnim kulturnim dobrom i upisala ga u registar kulturnih dobara pod brojem Z-7298. Naravno, naredne godine će donijeti velike promjene u poimanju onoga što je esperanto, što se njime može, ali i u djelovanju organizacija i pojedinaca esperantista. No nemojmo zaboraviti da “esperanto” znači “onaj koji se nada”. Esperantisti nadu nisu gubili ni u puno težim vremenima, na primjer u vrijeme Trećeg Reicha ili Staljinovih čistki.

Mogu Vam posvjedočiti da su ovo dobra vremena za esperanto. Recimo, do prije par godina, nije bilo moguće zamisliti esperantske projekte koji bi se financirali europskim novcem. Danas je takvih projekata sve više pa i naš Dokumentacijski esperantski centar u Đurđevcu sudjeluje u jednom Erasmus+ projektu s esperantistima četiri druge države, koji se odvija isključivo na esperantu. Bude li sreće, trebali bismo se ovoga ljeta okupiti u Đurđevcu.

Načini financiranja  i ravnopravnost jezika u EU

Na koji način se financirate i kakva je situacija po tom pitanju?

Do prije nekoliko godina naša krovna organizacija financirana je uglavnom sredstvima Ministarstva kulture, no to je sada prošlost. Financiranje organizacija prešlo je na lokalnu i regionalnu razinu, koje jedine mogu razumjeti korist od rada takvih organizacija za svoju sredinu. Ima svijetlih primjera kao što je Bjelovar, gdje esperantisti redovito i dosta uspješno sudjeluju na natječajima za projekte od interesa za Grad Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorsku županiju, no u nekim drugim sredinama za to nema sluha.

Kakav je Vaš stav o ravnopravnosti jezika u Europskoj uniji?

Svi znamo da bi u Europskoj uniji, čija je članica i Hrvatska, ravnopravnost svih jezika zemalja članica trebala biti na prvom mjestu. Esperantisti su se trudili predlagati esperanto za jezik Europske unije. Time bi se svim članicama omogućilo neutralnu komunikaciju, a u konačnici bi se smanjili troškovi ogromnog, neučinkovitog i neodrživo skupog prevodilačkog aparata. Danas je tu poziciju zauzeo engleski, ali kakve to veze ima s ravnopravnošću jezika, naročito nakon istupanja Velike Britanije iz Europske unije? Danas Europska unija favorizira jezik kojim kao vlastitim jezikom ne govori praktično nijedna zemlja-članica, s izuzetkom Malte i Irske, koje ga koriste kao drugi službeni jezik. Nije li vrijeme da se i o tome ponovno razmisli? Znam, to se u ovom trenutku čini utopijom, ali i esperanto se općenito smatrao utopijom mladog Zamenhofa u Carskoj Rusiji, pa je ipak doživio 134 godine!