Zabava

Etnologinja Vesna Peršić Kovač: Možemo se igrati:  Melina, Kod mene je zlatna cinka, Što da radi taj fant?, Potapanje brodova, Igre vješala!

Sjećate li se kako priče počinju? „Jednom davno živjela jedna princeza…“ ili „Tamo daleko, daleko, preko sedam mora i sedam gora…“. Sjećate se onog osjećaja uzbuđenja i znatiželje prije početka priče? Što će se dogoditi, u koje daleke krajeve ćemo putovati i koga ćemo spasiti.

Naši roditelji, bake i djedovi najčešće su nam priče pričali prije spavanja ili uvečer kada bismo svi okupljeni oko stola ili sklupčani i natiskani na krevet nestrpljivo čekali tko će prvi započeti priču. Nije bilo bitno je li priča napisana ili taj tren izmišljena, bilo je važno da je zanimljiva i da se svatko od nas u njoj može pronaći. Prekrasno vrijeme mašte kada je sve bilo dozvoljeno.

Sjećate li se kako smo se nekada igrali, koje su to igre bile i kako smo žustro raspravljali i nadmudrivali jedni druge? Pomalo zaboravljeno vrijeme ovih dana ušuljalo nam se u domove. Ponekad nevolja donese i nešto dobro. Ova naša trenutna, korona nevolja, okupila nas je oko stola i pružila nam priliku da ponovo zaigramo neke stare igre, a i da naše najmlađe i one malo starije naučimo kao se one igraju. Isto onako kao su nas učili naše bake i djedovi.

U  razgovor s Vesnom Peršić Kovač, kustosicom etnologije u Muzeju grada Koprivnice, saznala sam kako su se nekada igrali naši stari, a i oni nešto mlađi.

Slika iz Podravine snimljena oko 1940. godine – ustupila Vesna Peršić Kovač

Nekada su ljudi bili više posvećeni jedni drugima, a igračke su se izrađivale od materijala koji je bio svima dostupan. Mašta i kreativnost bili su saveznici, a i vrijeme je bilo drugačije raspoređeno. Ljudi su se ravnali po godišnjim dobima i poslovima koji su se morali na vrijeme napraviti kako bi u dugim zimskim danima imali sve na gospodarstvu i u kući. Igrale su se razne igre, a mogu vam objasniti kako su se igrale pa i vi možete pokušati odigrati neku od njih. – izjavila je Vesna Peršić Kovač

Melin

Igra se pomoću zrna graha i kukuruza, gumba različitih boja ili sličnih pomagala (9 zrna za svakog igrača), a kao osnova služi shema nacrtana na papiru u obliku tri kvadrata, jedan unutar drugog.  Na linijama se posebnim točkama može označiti mjesto za zrnje. Cilj je postaviti tri ista zrna na liniju vodoravno, okomito ili dijagonalno, odnosno spriječiti drugog igrača da ih postavi. Onaj tko prvi postavi tri ista zrna ima mlin i može oduzeti jedno zrno protivnika. Pobjednik je onaj čije zrnje ostane u igri.

Kod mene je zlatna cinka ili Moje ruke zlatocinke

Svi igrači sjede sklopljenih ruku, a dva stoje sa strane. Jedan u ruci drži zlatnu cinku odnosno novčić i dijeli ga igračima koji sjede tako da jednom od njih neopazice ostavi novčić u sklopljenim rukama. Drugi igrač koji stoji za to vrijeme mora žmiriti. Kada je cinka podijeljena, djelitelj takne ovog koji žmiri po ramenu ili ga zove da pogađa gdje je cinka. Ako pogodi, djelitelj ide žmiriti, a ako ne pogodi žmiri ponovno.

Slika iz Podravine snimljena oko 1940. godine – ustupila Vesna Peršić Kovač

Što da radi ovaj fant?

Broj igrača nije bitan, bitno je da svaki od njih da u zalog neki svoj predmet ili ime napisano na papirić – fant.  Potom svi sjednu u  krug, a jedan stoji sa strane. On određuje kaznu vlasniku fanta. Svi fantovi se stave u šešir ili kutiju. Jedan od igrača ih izvlači uz pitanje: što da radi ovaj fant? Nakon presude (koja može biti: neka skače na jednoj nozi, neka mijauče, neka muče ili krekeće, skače kao žaba ili zec, puže, broji u natraške…) vlasnik fanta mora to izvršiti. Igra nema pobjednika i može trajati toliko dugo koliko žele igrači.

Potapanje brodova

Minimalno je moraju igrati dva igrača. Svaki od njih iscrta dvije tablice kvadratića. U jednoj  iscrta svoje brodove (od dva, tri, četiri i pet zatamnjenih kvadrata) a drugu ostavi praznu i u njoj obilježi zatamnjena polja protivnika. Polja su obilježena slovima i brojevima i naizmjenično se pogađaju. Pobjednik je onaj tko prvi pogodi položaj svih brodova protivnika.

Jeste li spremni za igru?

?>