Veliki zicer bi bio započeti ovu priču ustaljenom krilaticom – mala je razlika između genijalnosti i ludosti. No u ovom slučaju to bi ipak bilo pretjerivanje. Da, možda bi mogli pričati o nekoj pozitivnoj ludosti, ali kada netko napravi gomilu nepromišljenih poteza, bolja opisna riječ od ludosti bi svakako bila glupost.

Isto tako, možemo takvo ponašanje povezati i s nezrelošću ili spomenuti mrvicu „zafrknutu“ ličnost, ali ludost je prejaka riječ. Ipak, riječ genijalnost je na mjestu. Jer na parketu, Gilbert Arenas bio je jednostavno genijalan.

Put do NBA-a

Gilbert Arenas rođen je 6. siječnja 1982. u Tampi na Floridi. Prve dvije godine života je proveo uz samohranu majku od koje ga je oduzela država i predala njegovom ocu. Ipak, borba za skrbništvo nad Gilbertom nikada ni nije bila borba. Njegova majka je završila u zatvoru i od trenutka kada se preselio kod oca proći će  20 godina do njihovog ponovnog susreta.

Kako je otac mladog Gila, Gilbert stariji, naganjao karijeru u svijetu glume i modelinga, dvojac se preselio u Los Angeles. Međutim, početak njihovog život u Kaliforniji nije bio izrazito ugodan. Naime, Gilbert stariji krivo se informirao o cijenama stanova za najam, stoga su otac i sin Arenas nekoliko noći proveli u automobilu. Naposljetku je za dvojac sve dobro ispalo. Gilbert stariji je pronašao posao, a kasnije čak i dobio sporednu ulogu u Hrabrom srcu.

Što se sportskog uspona mladog Gilberta tiče, on je svoju srednjoškolsku karijeru započeo u Brimingham High School. Tamo provodi 2 godine, a kasnije se prebacuje u Ulysses S. Grant High School u četvrti Van Nuys. Iako je Arenas bio nezaustavljiv u srednjoškolskoj konkurenciji, nije bio prepoznat kao jedan od najvećih prospekata od ESPN-a, ali se ipak probio na njihovu listu Top 100 srednjoškolaca.

Za daljnje obrazovanje i igrački napredak odabrao je sveučilište Arizona. Tamo ga je na trenerskoj poziciji dočekao član košarkaške kuće slavnih Lute Olson i zanimljiva momčad čiji su članovi bili budući NBA igrači u vidu Richarda Jeffersona, Channinga Fryea, Luke Waltona i Lorena Woodsa. Arenas je odmah počeo pokazivati kakav je igrač, ali i kako je nezreo. Situacije s treninga u razgovoru na podcastu Road Trippin prisjetio se Richard Jefferson: „Trener Olson je vikao na Gilberta da prestane driblati uz granicu igrališta. Zbog toga je Gilbert svaki put odlučio s loptom krenuti tamo, a kada bi ga netko pokušao zaustaviti on bi samo gurnuo loptu kroz njegove noge i nastavio driblati.“

Arenas je imao sjajnu karijeru na Arizoni. Bio je uvršten u prvu momčad Pac – 10 divizije, ali nije se uspio okititi NCAA naslovom. Najbliže tomu momčad Wildcatsa je došla u drugoj i posljednjoj godini Agenta Zeroa na sveučilištu. Tada su u finalu final foura poraženi od Duke Bluedevilsa, a Arenas je obznanio javnosti svoj izlazak na NBA draft.

„Druga runda je bila najbolja stvar koja mi se dogodila“

Playmaker Arizone i jedan od najboljih NCAA igrača, na draftu je izabran relativno nisko, kao tek 31. izbor.  Sigurno se pitate kako tako daroviti igrač može pasti u drugu rundu Drafta? Pa odgovor je jednostavan – nedovoljno ozbiljnim shvaćanjem Draft Combinea, naravno nedovoljno ozbiljno shvaćanje je ublažen izraz.

Pa je tako Arenas  na grupnom sastanku svih sudionika Combinea kojem su prisustvovali i razni ljudi iz NBA franšiza, na pitanje o tome koji je njegov cilj u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta jednostavno odgovorio da želi biti pimp, što bi se na hrvatski najbolje prevelo kao svodnik. Međutim, predstavnik NBA lige mu je dao još jednu priliku odgovoriti na isto pitanje. Stoga je Arenas odlučio dodatno pojasniti svoj odgovor: „Želim biti internacionalni pimp/svodnik“.

No ni to mu nije bilo dovoljno. Na testu izdržljivosti nije želio oštetiti svoje nove tenisice pa ga je naprasno prekinuo. „ Bio je to test na traci za trčanje. Počeo je trčati, a onda skočio s nje tri minute nakon početka testiranja, a trebao je na njoj provesti 15 ili 20 minuta.“, otkrio je u podcastu Jefferson te dodao, „ vikao je kako ne može nastaviti jer to uništava njegove nove starke.“

Naposljetku, 31. izborom odabrali su ga Golden State Warriorsi. U Oaklandu je proveo sljedeće dvije sezone, a u drugoj je u prosjeku ubacivao 18,3 poena po susretu te je bio proglašen za igrača koji je najviše napredovao. Naravno imao je manje financijske poteškoće jer je dobar dio svojih primanja od obje sezone potrošio u prvih nekoliko mjeseci, ali se snašao opskrbljujući se hranom iz zrakoplova i naručivanjem usluga hotela na račun suigrača Larry Hughesa. Nakon druge sezone  istekao mu je ugovor s Ratnicima, a on je potpisao novi za Washington Wizardse u vrijednosti od 66 milijuna američkih dolara na šest godina. Za usporedbu, u svojoj četvrtoj sezoni Arenas je zarađivao nešto više od  9 milijuna, a njegov bivši suigrač sa sveučilišta, 13. izbor  drafta i sudionika tada već dva velika finala kao starter u Netsima, Richard Jefferson, zarađivao je tek nešto više od 2 milijuna. Razlog tomu je bilo kraće trajanje ugovora igrača izabranog u drugoj rundi drafta. Stoga je Arenas kratko konstatirao „Druga runda je bila najbolja stvar koja mi se dogodila“.

Nula kao motivacija

Malotko je nosio broj 0 na svojim leđima u NBA-u. Njega je popularizirao upravo Arenas. „Nula je broj minuta koji su ljudi predviđali da ću igrati u svojoj prvoj sezoni u Arizoni.“, izajvio je Arenas jednom prilikom za službenu stranicu Washington Wizardsa te  nastavio, „Odlučio sam ga odabrati jer volim dokazati ljudima da su u krivu.“ „Agent Zero“ je to dokazao i konstantno dokazivao.

 U glavnom gradu dodatno je podigao svoj nivo igre te je od sezone 2004/05 do 06/07 u prosjeku bilježio više od 25 poena u prosjeku i skoro dvije ukradene lopte. Najviše terora nad protivničkim obranama vršio je 2005/06 kada je prosječno bilježio 29.3 poena po susretu. Te tri sezone donijele su mu tri Allstar nastupa, koja su zaprepašćujuće i ostala jedina tri u njegovoj karijeri, te tri izbora u najbolje petorke lige, 2005. i 2006. u treću petorku, a 2007. u drugu. U cijeloj toj ofenzivnoj rapsodiji zanemaruje se njegova defenzivna aktivnost. Arenas je imao pipke na rukama te je bio sjajan kradljivac. Naravno pričamo o loptama, a ne tuđim novčanicima, iako je uživao u igrama na sreću i često osvajao novac svojih suigrača.

Hibachi je imao sve. Šut, dribling, bio je sjajan u proboju prema protivničkom reketu i imao vjeru u sebe da doprinese momčadi u clutch situacijama. Jedan od njegovih ikonskih poteza je svakako pobjednički koš protiv Utah Jazza u siječnju 2007. U blizini centra je odmjerio poglede s Deronom Williamsom, uzeo nekoliko driblinga kako bi se približio košu. Provukao sebi loptu kroz noge te šutirao pull up skok šut malo ispred linije za tri poena. Arenas je znao kako će njegov šut završiti. Prije nego li je lopta prošla kroz obruč, okrenuo se na suprotnu stranu i raširio ruke u znak slavlja.

Utakmicu karijere odigrao je 8 dana prije Božića 2006. godine. Tada su njegovi Wizardsi gostovali u Staples Centru, kod Kobejevih Lakersa. Kod moćnog Bryanta, ali tada ne baš toliko moćnog tima iz LA-a. Arenas se tom prigodom poigravao sa svojim suparnicima. Lakersima je ubacio 60 poena, a poslije se u stilu Reggija Millera, samo ovaj puta sa sretnim završetkom, naklonio publici nakon predstave koju joj je priredio.

Na putu prema dolje

Neki filmski i simbolični pad u karijeri Hibachija bi trebala biti priča iz playoff serije protiv LeBronovih Cavsa. Arenas je 2006. u šestoj utakmici prve runde doigravanja 15 sekunda prije kraja imao dva slobodna bacanja, a Wizardsi su vodili s poenom razlike. Promašio je prvo te mu je tada King James prišao riječima: „Ako promašiš ovo znaš tko će završiti utakmicu“. Arenas je promašio, ali utakmicu nije završio James, već je to učinio Damon Jones na LeBronovu asistenciju. Taj događaj možemo uzeti kao simbol za košarkašku propast Gilberta Arenasa, ali to bi bilo pretjerivanje. Arenasa su uništile ozljede. Njegovo koljeno jednostavno nije moglo izdržati, a tada su počeli na površinu izlaziti i svojevrsni skandali iz njegovog života.

I dok mu je karijera bila na zenitu, Hibachi nije živio pretjerano uzornim stilom života. Volio je trošiti. U sjećanju ostaje njegova legendarna rođendanska zabava na čiju je organizaciju potrošio više od milijun dolara, ali kada ga je ozljeda izbacila iz stroja, jednostavno je imao viška slobodnog vremena. Wizardsi su ozlijeđenom Arenasu ponudili nevjerojatan ugovor vrijedan 111 milijuna američkih dolara kroz šest godina. Naravno, taj ugovor danas pamtimo kao jedan od najgorih u povijesti lige.

Incident koji je jedan od većih u 21. stoljeću vezan za NBA ligu je zasigurno djelo Gilberta Arenasa i Javvarisa Crittentona. Dvojac je 2009. sudjelovao u kartaškoj igri u kojoj je ulog naravno bio novac. Crittenton je gubio te su počela sitna podbadanja između dvojice. Naposljetku Javvaris je izgubio živce i zaprijetio svojem suigraču da će ga upucati, a Gilbert je smatrao da mora odgovoriti na njegovu prijetnju. Arenas se dobroćudno ponudio donijeti svoje pištolje od kojih bi Crittenton mogao izabrati jedan da ga ustrijeli. Naposljetku, on je to i učinio. U svlačionici Washington Wizardsa izvukao je četiri pištolja i ponudio Crittentonu pravo izbora, ali Javaris je imao drugačije planove te je izvukao vlastiti i uperio ga prema Gilbertu. Nasreću, nitko nije ozlijeđen, a dvojac je zaradio suspenzije. A put je malo poznatog  Javvarisa Crittentona  odveo ni manje ni više nego u zatvor. On trenutno iza rešetaka služi kaznu od 23 godine jer je sudjelovao u ubojstvu čovjeka.

Polagani smiraj

Agent Zero se nakon ozljede nikada nije uspio vratiti na željeni nivo. I dalje su ga mučile pojedine ozljedice, a nezrelost van terena je natjerala Ernie Grunfelda da ga razmjeni. Arenas se vratio na rodnu Floridu, ali novi početak mu nije pomogao. Za Orlando je odigrao 49 utakmica tijekom kojih je bilježio za njega mizernih 8 poena u prosjeku. U košarkašku mirovinu ispratili su ga Memphis Grizzliese za koje je nastupio tek 17 puta.

Samo tako, bez prevelike medijske pompe, karijera nekada jednog od najboljih ofenzivnih igrača NBA lige je završila. Premda vrhunac Gilberta Arenasa nije trajao dugo, nije se rasprostirao kroz desetak sezona, on nam je otkrio o kakvom se košarkaškom romantiku radi.

Arenasu problem nije predstavljala nedisciplina i loš odnos prema radu i igri, možda možemo nedisciplinu povezati s neuspješnim povratkom od ozljede. Međutim, njegova glava je bila problem. Njegova nezrelost i „zafrknuta“ ličnost. No, upravo ta glava i osobnost napravile su Hibachija onime što je – besramni košarkaški romantik. Da nije bio takav ne bi bio poseban, a Gilbert je poseban, njegova priča je takva. Karijera mu je od početka bila prožeta usponima i padovima te se nosio s raznim stvarima na svoj način. Upravo zbog toga krilatica s početka teksta o ludosti i genijalnosti nema smisla. Ako netko napravi glupost nije odmah luđak, a život i način Arenasova razmišljanja to pokazuju. O psihičkom stanju uma nekoga može se vječno raspravljati, pošto sam veliki laik u tom području bolje da ne nastavim, ali zato igračku sposobnost Gilberta Arenasa najbolje opisuju i stavljaju u suvremenim kontekst riječi Richarda Jeffersona: „On je bio kombinacija Damea Lillarda i Johna Walla, ta brzina s tim šutom i tom clucth sposobnosti.“