Je li revolucija u Hong Kongu stvarno završena?

Hong Kong je jedan od vodećih financijskih i trgovinskih središta svijeta. Grad se počeo ubrzano razvijati 60-ih godina, te je postao jedan od četiri azijska tigra. Ogromna ulaganja u obrazovanje stvorila su produktivnu radnu snagu, a osnova gospodarstva je izvoz u bogate zemlje. Uslužni sektor Hong Konga danas donosi više od 90% prihoda, a zapošljava i najveći broj ljudi.

Prema istraživanju Savillsa, agencije za promet nekretninama, Hong Kong spada u najskuplje metropole svijeta. Gradom dominiraju moderni neboderi i svjetla reklama, natpisi na kineskom i engleskom jeziku te sveprisutni shopping centri. Na ulicama se tradicionalni istok susreće sa suvremenim zapadom. Ipak, slika o Hong Kongu se naglo promijeni kad se u život grada i njegovog stanovništva uplete politika.

Nakon stogodišnje britanske vladavine, Hong Kong je 1997. ponovno postao dijelom Kine. Istovremeno je usvojen model poznat kao „jedna zemlja, dva sustava“. Njime mu se jamčio velik stupanj autonomije i prava koji ostatak zemlje ne uživa. Opće pravo glasa najavljeno je u skoroj budućnosti. Međutim, šefa Izvršnog vijeća, glavnog političkog tijela, i dalje imenuje Središnja narodna vlada. Zbog takve situacije politička scena Hong Konga godinama je podijeljena između pristaša demokracije i pristaša Pekinga.

Stanje se pooštrilo kad je središnja vlast najavila uvođenje kurikuluma „nacionalnog obrazovanja“ u osnovnim školama. Istina je da su Britanci kolonizirali Hong Kong kako bi napunili vlastitu blagajnu, ali su i stanovništvo upoznali s vrijednostima poput slobodnog govora. Kina im nikad prije nije pružila taj luksuz. Iz tih razloga većina stanovništva Hong Konga spomenuti kurikulum smatra ispiranjem mozga na račun komunističkog režima.

Nakon propalog pokušaja mijenjanja obrazovnog sustava, središnja vlada je u kolovozu obećala da će 5 milijuna birača od 2017. moći samostalno birati svog predsjednika. Ipak, nije im obećala mogućnost samostalno predlaganja kandidata. Za njihov se izbor vlast namjeravala pobrinuti sama. Kina je, naime, odlučila Hong Kong u potpunosti vratiti pod svoje okrilje. Ili barem tako misle tisuće ljudi koji su nakon loših vijesti iz Pekinga izašli na ulice.

Studenti su bili prvi. Unatoč sjećanju na pekinške prosvjede na trgu Tiananmen iz 1989. kada je vatrenim oružjem i oklopnim vozilima krvavo ugušena kineska reformatorska struja, sa studentima se solidarizirao i velik broj ostalog stanovništva. Nekoliko tisuća ljudi je 28. rujna započelo zauzimanje cesta i blokadu financijskog okruga, a svi su se okupili u pokret poznat kao Occupy Central. Benny Tai Yiu-Ting, profesor prava na Sveučilištu Hong Kong, osnivač je pokreta čija je glavna namjera natjerati središnju vlast na popuštanje. Iako se radilo o dvjema različitima grupama prosvjednika, njihova poruka Kini bila je jedinstvena – ni pod kojim uvjetima neće pristati na lažnu demokraciju.

Prosvjednici nisu izazivali nerede. Nitko nije zapalio ni jedan auto niti je nosio oružje. Ipak, policija je odgovorila silom. Gušenje mirnih prosvjeda započeto je suzavcem. Zatim su naoružane postrojbe gumenim mecima pokušale rastjerati prosvjednike. Iako je policija prijetila da će upotrijebiti i vatreno oružje, prosvjednici se nisu povukli. Štoviše, njihov broj je rastao. Kinesko je vodstvo bilo mišljenja da jedna manjina ugrožava stabilnost cijele zemlje, a policija je svoje postupanje branila tvrdnjom da su upotrijebili „minimalne sile“.

To je ujedno i početak revolucije nazvane Umbrella Revolution (revolucija kišobrana) koju su svjetski mediji usporedili sa spomenutim pekinškim nemirima. Revolucija takvo ime zasigurno nije dobila samo zbog tajfunske sezone, već i zbog obrane kišobranima od povremenog policijskog nasilja. Ipak, stvarna situacija nije bila identična onoj prikazanoj u svjetskim medijima. Centar nije preplavilo nasilje i uništavanje imovine, već tisuće šatora u kojima su ljudi mirno sjedili i čekali rasplet situacije. Najveći broj prosvjednika činili su studenti, a neki od njih su čak i pripremali ispite. Organizirani su štandovi s hranom i vodom, a improvizirana je čak i ambulanta. Čak je i najbliži ured Crvenog križa Hong Konga otvorio svoja vrata. Tisuće kišobrana čekalo je na podjelu, a grad su preplavile žute vrpce kao simbol borbe za demokraciju.

Kina je 1. listopada slavila Nacionalni dan, a Joshua Wong, jedan od studentskih vođa, s velikim brojem ostalih prosvjednika okrenuo je leđa kineskoj zastavi.

Prosvjed je rezultirao potpunom blokadom centra grada. Jednom kad su stigli u centar, prosvjednicima su izgubili mobilni signal i nisu mogli slati informacije u ostale dijelove zemlje. Kineske vlasti su se također pobrinule da domaći mediji o situaciji u Hong Kongu izvještavaju malo ili ništa. Ipak, svi svjetski mediji čekali su na potez Pekinga. Ugušenje prosvjeda krvavo ovaj put nije bila opcija.

Broj prosvjednika ipak se počeo smanjivati, a 6. listopada su napokon započeli dugo pripremani pregovori između lokalne vlasti i vodstva prosvjednika. Zbog blokade centra grada ekonomska šteta se povećavala, a lokalni tajkuni su od vlasti tražili gušenje prosvjeda. Na ulice su izašle i trijade, zloglasne kriminalne skupine čiji je cilj bio zastrašiti prosvjednike.

Ulice Hong Konga tijekom i nakon gušenja prosvjeda

Naposljetku, policija je 25. studenog započela s uklanjanjem barikada i otvaranjem blokiranih ulica. Glavni vođe prosvjednika su uhićeni, a Leung Chun-ying, vodeća politička ličnost Hong Konga koji je ranije odbio dati ostavku, pozvao je prosvjednike da odustanu od „ilegalnih protesta“. Broj prosvjednika se s više od 100.000 ljudi smanjio na samo nekoliko tisuća, a policija je naposljetku uspjela rastjerati ljude iz najvećeg kampa u četvrti Mangkok.

Gušenje prosvjeda u četvrti Mangkok

Kineska Komunistička partija nije popustila niti postoje naznake da će u budućnosti ublažiti svoju politiku prema Hong Kongu. Prosvjednici s ulica su se razišli, ali su za njima ostale tisuće letaka, plakata i natpisa. Svima je njima zajednička žuta boja, crteži kišobrana i natpisi „We’ll be back“ („Vratit ćemo se“). Čini se da je ovo bio, kako i sami aktivisti najavljuju, tek početak borbe Hong Konga protiv okrutnog kineskog režima.