Jazz oaza u hrvatskom New Orleansu

„Da na svijetu postoji komisija koja bi ocjenjivala jazz klubove, ovaj bi zasigurno bio najšarmantniji i najosmišljeniji’, rekao je pokojni Boško Petrović, doajen hrvatskog jazza za sisački Siscia Jazz Club. Ovaj mali, simpatični klub uvukao se pod kožu mnogim hrvatskim i svjetskim glazbenicima koji se uvijek rado vraćaju na obale Kupe.

Vrijednost male sisačke jazz i blues scene prepoznata je i nedavno kada je Siscia Jazz Club dobio nagradu Mega Muzike za najbolji jazz & blues klub u Hrvatskoj. Već gotovo 15 godina klub vodi gitarist gypsy swing izričaja Damir Kukuruzović, veliki štovatelj Djanga Reinhardta. Veliki entuzijast i zaljubljenik u glazbu odlučio je ponuditi alternativu popularnom melosu turbo folka i pružiti Siščanima alternativu. Nije ni slutio da će njegov klub postati turističko odredište mnogih Zagrepčana i ostalih zaljubljenika u jazz i blues iz raznih krajeva kojima kilometri nisu prepreka za dolazak na dobru svirku.

Siscia Jazz Club smješten je na šetnici uz Kupu u podrumu jedne od najstarijih kuća u Sisku. Krasi ga strop od ciglenih lukova, mali okrugli stolovi s crvenim stolnjacima u zadimljenoj prostoriji, dok vrlo intimnu atmosferu pojačava pozornica koja se nalazi publici nadohvat ruke. Sve to već na prvi pogled posjetitelja podsjeća na jazz meke poput New Orleansa i New Yorka. Nije samo vizualan dojam i toplina kojom odiše klub pridonio njegovoj popularnosti. Glavni adut kluba je gostovanje niza vrhunskih hrvatskih i svjetskih glazbenika. Svirali su glazbenici poput Sugar Bluea, usnog harmonikaša Rolling Stonesa ili trombonista Stevea Turrea koji je proglašavan najboljim jazz-instrumentalistom svijeta, zatim saksofonist Scherman Irby, čovjek koji je simbol New Yorka.

Vlasnik kluba i sam glazbenik Damir Kukuruzović vrhunske glazbenike je doveo zahvaljujući osobnom poznanstvu. Putujući po svijetu nastupao je s mnogim izvođačima koji su vrlo rado na njegov poziv došli u Hrvatsku. Glazbenici kada dođu u Sisak imaju potpuno drugačiji tretman nego u drugim klubovima. Njihov domaćin ih prvo odvede na pecanje, na jahanje konja u Lonjskom polju ili na slične aktivnosti koje ih se posebno dojme pa se uvijek rado vraćaju. Ipak, najveći glazbeni šou odvija se ljeti na obali Kupe. Siščani će ove godine po 14 put uživati u Siscia open jazz & blues festivalu koji inače traje dva do tri tjedna i privlači nekoliko stotina posjetitelja. Upravo je ovaj festival zaslužan što je Sisak uvršten među top hrvatske glazbene destinacije.

Nije jednostavno nabrojati sve glazbenike koji su dali svoj doprinos Open&jazz festivalu  proteklih godina, ali svakako treba spomenuti: Angela Debarrea, romskog kralja gitare iz Pariza, Ludovica Beiera, najtraženijeg jazz harmonikaša današnjice, Sugar Bluea, usnog harmonikaša Rolling Stonesa, Schermana Irbya saksofoniste iz New Yorka, Steve Turrea, sedam godina za redom proglašavanog najboljim jazz instrumentalistom svijeta, Mississippi Heat, blues atrakcija iz Chicaga, Adriana Byrona Burnsa, pjevača Billa Whimana, Boba Brozmana, Gendricksona Mena Diaza,Yorgui Loefflera, Peaches Staten, Gianni Cazolle, Zorana Predina, a od hrvatskih glazbenika ovdje su gostovali  gotovo svi, poput Tedija Spalata, Maje Vučić, Boška Petrovića, Matije Dedića, Zdenke Kovačiček, Tamare Obrovac, Plave trave zaborava, Telefon blues benda, Jelene Radan, Mire Ungara….

Osim jazz festivala u Sisku, koji spada mađu najveće Hrvatske jazz festivale, Damir Kukuruzović je organizator i jazz festivala u Petrinji i Labinu, pod nazivom „Labin jazz republika”.

Damir Kukuruzović je kao vrsni gitarist vrlo cijenjen u jazz krugovima te dugi niz godina slovi kao jedan od najvjernijih sljedbenika Djanga Reinhardta u Hrvatskoj. Kukuruzovićev quartet je najveći promicatelj romskog i američkog jazz-a u Hrvatskoj. Kukuruzović s ponosom ističe suradnju s Angelom Debarreom koji je u svijetu broj 1 u ovom izričaju. Njihova suradnja zabilježena je i na albumu Green Hill Gipsy Swing koji je dobio odlične kritike publike i struke. Iza sebe ima dva albuma: “Green Hill Gypsy Swing” i “Manouche”.  

Na svom je glazbenom putu ovaj kvartet surađivao i s drugim značajnim imenima iz svijeta jazza kao što je, Adrian B. Burns, (Steve Turre – sedam godina za redom proglašen najboljim jazz instrumentalistom svijeta u kategoriji razni instrumenti, Mississippi Heat iz Chicaga, Sugar blue – usni harmonikaš Rolling Stonesa, Peaches Steaten, Yorgui Loeffler, Sherman Irby, Gianni Cazzola, Darell Green, Carl Weathersby, Inetta Visor,Bob Brozman,Vincenzo Maurogiovanni, već spomenuti Boško Petrović, Zdenka Kovačiček koja je kuma Siscia Jazz Cluba, Jasna Bilušić…

Ovoga ljeta održava se 14. Siscia open jazz & blues festival na kojem nastupaju vrhunski jazz izvođači.

Kako ste uspjeli tolike godine kontinuirano održavati najveći jazz festival u Hrvatskoj?

Trudio sam se ne ´kiksati´ na samom početku. Vjerovao sam da je u svakoga od nas utkat detektor za prepoznavanje dobre glazbe. Priznajem da se ponekad malo umorim. No, u odnosu na neke druge festivale koji traju dva do tri dana držim još uvijek najveću moguću razinu jazza u Hrvatskoj, tim više što je Jazz club aktivan cijelu godinu.

Kako se rodila ljubav prema gitari?

Rekao bih jednostavno…bezuvjetno me sluša u mojim rukama.

Kakvi su vaši dojmovi nakon nastupa kao predgrupa Zaz u Domu sportova?

Divna je i krasna osoba, puna dobre energije. Fascinantno da je uspjela na francuskom jeziku dobiti tolike poklonike u cijelom svijetu. Pravi je dokaz da u glazbi ne postoje nikakve jezične barijere.

Zaostaje li hrvatska za svjetskom jazz scenom?

Što se tiče jazz glazbe Europa nam nije bila potrebna, uvijek smo bili dio nje. Hrvatski glazbenici i hrvatski jazz ne zaostaje za svjetskim jazzom. Hoću reći, što se toga tiče, odavna samo Europska unija.

Jazz je glazba koja nije za svakoga i vrlo je zahtjevan za slušati. Međutim, u Siscia Jazz Clubu je ponuđen recept kojim se jazz ipak približio širem slušateljstvu. Ugodna atmosfera i u zimskim i ljetnim mjesecima, širok raspon vrhunskih izvođača od countryja, bluesa, gospela, jazz-a kao i raznih fuzija. Jedno vuče u drugo, a glazba publici ulazi u uho. Iako je danas teško opstati i u komercijalnim vodama veliko je čudo da jazz u malom gradu još uvijek živi. Možda su temelji sagrađeni od entuzijanstva ipak dovoljni da održe na životu sisačku jazz priču.

Foto: Miroslav Arbutina Arbe