Japanske urbane legende koje tjeraju strah u kosti

Japanske urbane legende su priče u japanskom folkloru koje se smatraju istinitima. Ove urbane legende popularne su u cijelom Japanu. One obično uključuju paranormalne entitete ili razna bića koja se susreću ili napadaju ljude. Pojam “urbana legenda” došao je u Japan 1988. godine, prijevodom američkog folkloraša Jana Harolda Brunvanda iz 1981. godine The Vanishing Hitchhiker . U dvadeset i prvom stoljeću urbane legende ponovno su se pojavile kao fenomen kojeg je popularizirao internet.

Prvi duh svima poznat je Onryō. To je osvetnički duh u japanskom folkloru koji je u stanju nanijeti štetu svijetu živih kako bi se osvetio za nepravde koje je doživio u svom prethodnom životu. On nastaje kada osoba umre iznenada ili nasilno, poput ubojstva ili samoubojstva. Također nastaje ako je osoba bila pod snažnim utjecajem osjećaja poput želje za osvetom, ljubavi, ljubomore, mržnje ili tuge. Duh se potom vraća u fizički svijet željan osvete. Prepoznat ćete ih po crnoj dugoj kosi i bijeloj haljini. Tipičnog takvog duha nailazimo u filmu The Grudge iz 2004. godine. The Grudge  govori o legendi da ako osoba bude ubijena to dovodi do prokletstva. Prokletstvo se tada ponovno rađa i prenosi kroz svaku žrtvu, raste i širi se s potencijalno beskonačnim mogućnostima. U ovom slučaju suprug otkrije da ga je supruga varala i zatim je zlobno i brutalno ubija, a kasnije ubija i vlastitog sina Toshia.

The Grudge  se temelji na urbanoj legendi o Kayokou. Priča o legendi i filmu gotovo je identična. U legendi je Kayako imala muža i sina, smatrajući da su oboje njezin razlog da nastavi živjeti.

Sljedeća urbana legenda je TekeTeke koja govori o duhu mlade žene  koja je pala na željezničku prugu te ju je vlak prerezao na pola. Ona postaje osvetnički duh koji noću vreba u urbanim sredinama i oko željezničkih stanica. Budući da više nema donji dio tijela, ona se kreće rukama, tj. laktovima, vukući gornji dio trupa i praveći ogrebotine i zvuk koje je sličan zvuku “teke teke”. Ako naiđe na pojedinca, progonit će ga i prerezati na pola, ubivši ga na način koji oponaša vlastitu unakaženost. O ovoj urbanoj legendi postoji japanski film pod nazivom TekeTeke iz 2009. godine.

Aka Manto je japanska urbana legenda o maskiranom duhu koji nosi crveni plašt. On se prikazuje ljudima koji koriste  javni ili školski WC. Priča o legendi varira, ali jedan od dosljednih elemenata priče je da će duh postaviti pitanje osobi u toaletu. U nekim će inačicama pitati žele li crveni ili plavi papir. Odabir bilo koje opcije rezultirat će ubojstvom pojedinca, pa pojedinac mora zanemariti duha, pobjeći ili odbiti obje mogućnosti kako bi preživio.

Pukovnikovo prokletstvo je urbana legenda koja se vezuje za bejzbolsku momčad. Vjeruje se da je prokletstvo bačeno na tim zbog bijesa pukovnika zbog postupanja s jednim od njegovih kipova ispred trgovine. Naime, kip je bačen u rijeku Dōtonbori slaveći navijače Hanshina prije pobjede njihove momčadi u japanskoj seriji prvenstva 1985. godine. Prokletstvo pukovnika korišteno je za objašnjenje narednog 18-godišnjeg niza poraza u timu. Obožavatelji su vjerovali da momčad više nikada neće pobijediti dok kip ne bude vraćen.

Hanako-san je japanska urbana legenda o duhu mlade djevojke po imenu Hanako-san koja opsjeda školske kupaonice. Kao i mnoge urbane legende, detalji o podrijetlu legende razlikuju se ovisno o izvještaju. U nekim je verzijama Hanako-san dijete koje je stranac ili  roditelj ubio u školskom WC-u, a u drugim verzijama je djevojčica koja je počinila samoubojstvo u školskom WC-u. Postoji još verzija priče koje govore da je ona živjela za vrijeme Drugog svjetskog rata i da  je poginula u zračnom napadu dok se skrivala u školskom WC-u.

Legende o Hanako-sanu dosegle su određenu popularnost u starim japanskim školama gdje djeca mogu izazvati kolege iz razreda da pokušaju prizvati duh Hanako-san. Da bi pozvali Hanako-san, često se kaže da pojedinci moraju ući u toalet za djevojke (obično na trećem katu škole), pokucati tri puta na treća vrata i pitati je li Hanako-san prisutna. Ako je Hanako-san tamo, ona će odgovoriti s određenom varijacijom “Da, jesam.”. Pojedinac tada može svjedočiti pojavi krvave/sablasne ruke ili vidjeti samu Hanako-san koja ga može povući u WC skroz do Pakla. Također pojedinca može pojesti troglavi gušter zato što je pojedinac narušavao Hanakovu privatnost.

Kuchisake-onna ili Prerezana žena je zlonamjerna figura u japanskim urbanim legendama i folkloru. Ona djelomično pokriva svoje lice s maskom i nosi nekakav oštri predmet. Prema popularnoj legendi, ona pita potencijalne žrtve misle li da je privlačna. Ako odgovore s “ne”, ona će ih ubiti svojim oružjem. Ako kažu “da”, otkrit će da su joj kutovi usta presječeni od uha do uha, a zatim će ponoviti svoje pitanje. Ako pojedinac odgovori s “ne”, ubit će ih svojim oružjem, a ako kažu “da”, presjeći će im kutove usta na način koji nalikuje njezinoj unakaženosti. Po ovoj urbano legendi snimljen je i horor film pod nazivom The Slit-Mouthed Woman iz 2007. godine.

Prokletstvo crvene sobe je moderna zastrašujuća priča koja dolazi u obliku skočnog prozora i nastala je 1990-ih godina kada su se računala tek počela koristiti u Japanu. Prokletstvo Crvene sobe postalo je popularno na internetu nakon što je 12-godišnju djevojčicu u Sasebu ubio njezin kolega iz razreda. Ubojica je ostao neimenovana zbog toga što je tada imao 11 godina. Na njegovom računalu pronašli su vezu do “Crvene sobe”.

Prokletstvo započinje skočnim prozorom koji se pojavi na ekranu računala žrtve kada je sama u sobi. Skočni prozor ima crvenu pozadinu s crnim slovima koja pitaju “Sviđa li vam se Crvena soba?”. Nemoguće je zatvoriti skočni prozor jer je smrznut na ekranu. Žrtva neće moći pobjeći iz sobe u kojoj se nalazi kad se pojavi skočni prozor jer će se vrata i prozori iznenada zaključati. Tijelo žrtve bit će otkriveno danima kasnije okruženo crvenim krvavim zidovima.

Tomin pakao je prokleta pjesma za koju se vjeruje da će donijet smrt onome tko je naglas pročita. Pjesmu je napisao Saijo Yasu u sklopu zbirke poezije 1919. godine, a ona govori o dječaku Tominu koji se spušta u osam razina pakla.

Jinmenken  je pas s ljudskim licem za kojeg se kaže da se noću pojavljuje u japanskim urbanim područjima. Govori se da može trčati autocestama pri izuzetno velikim brzinama što mu omogućava da pretječe automobile, a zatim se svojim ljudskim licem osvrne na vozače. Jinmenken može razgovarati, ali više voli samoću. U nekim pričama pojedinci mogu naići na psa koji pretura po smeću, a kada pas podigne glavu otkrije se kao Jinmenken sa svojim ljudskim licem i kaže nešto poput: “Ostavi me na miru!“. Objašnjenja za Jinmenken uključuju da je to genetski eksperiment ili da je on duh čovjeka kojeg je automobil udario dok je šetao psa.

Gozu je japanska urbana legenda o priči pod nazivom “Glava krave”. Navodno je ta priča toliko užasna da ljude koji je čitaju ili čuju obuzima toliko veliki strah da danima nasilno drhte dok ne umru. Jedna varijacija uključuje učitelja koji ispriča fragment priče svom razredu dok je na školskom putovanju. To rezultira da djecu paralizira strah i izgube pamćenje nakon što ju je učitelj pročitao. Ostale varijacije uključuju da nitko ne može prepričati ovu priču jer umre odmah nakon što ju je čuo.

Ukleta reklama Kleenex Commercial

Ova reklama emitirala se 1986. godine na japanskoj televiziji te spada u urbane legende. Ona je zasigurno jedna od najjezivijih TV reklama koje su ikad napravljene. Japanski gledatelji neprestano su zvali TV stanice koje su ga emitirale kako bi se žalili koliko je reklama zapravo jeziva. Sada se sigurno pitate zašto je reklama toliko jeziva? U reklami se nalazi dijete (ili dijete Sotona, kako ga neki nazivaju), a tu je i žena koja ima bijelu haljinu i ponaša se pomalo čudno. Pjesma koja prati reklamu također je čudna jer zvuči poput nečega što biste mogli čuti u horor filmu.