Ivan Dumenčić: Rukomet na pijesku ne vrti se oko novaca, već se trenira iz ljubavi i gušta

Nedavno je završilo Europsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj, a ove godine održat će se Svjetsko prvenstvo u rukometu na pijesku u Rusiji. Budući da se tek radi na tome da ovaj sport postane Olimpijski,  o rukometu na pijesku ne govori se puno u medijima. Dvadesetsedmogodišnji rukometni reprezentativac, Ivan Dumenčić u kratkom intervjuu otkrio nam je koje su posebnosti ovog sporta i zašto se zbog dvoranskog rukometa preselio u daleki Abu Dhabi.

Za one koji ne znaju, koliko se rukomet na pijesku razlikuje od onog dvoranskog?

Rukomet na pijesku i onaj dvoranski su, izuzev lopte golova i nekoliko osnovnih pravila, u principu dva različita sporta. Najvažnije razlike možemo vidjeti u samom sustavu bodovanja jer se spektakularni pogoci (šut nakon piruete ili iz cepelina) boduju za dva poena. Ne igraju se poluvremena nego dva seta po 10 minuta. Ako je rezultat 2:0 u setovima utakmica je završena, no ako završi 1:1 u setovima igra se raspucavanje, takozvani shootout gdje svaka momčad trči po 5 kontri pokušavajući postići pogodak za dva poena. Drugu veoma bitnu razliku može svatko primijetiti u tome što je rukomet na pijesku beskontaktni sport gdje se time “štiti” igra i svaki prekršaj se sankcionira isključenjem, dok svi znamo kako se zbog svoje brutalnosti dvoranski rukometaši nazivaju modernim gladijatorima. Igralište je kraće, manje je i igrača i uz spomenuta pravila, puno je dinamičniji i atraktivniji za nekog tko nije toliki sportski fan.

Kako ste se odlučili za bavljenje ovim sportom?

Dvoranski rukomet sam počeo igrati s navršenih 10 godina, onako kako i svaki klinac uđe u sport. Zavolio ga vrlo brzo i s vremenom se javila u meni želja za profesionalnim bavljenjem time. S rukometom na pijesku upoznao nas je jedan naš suigrač iz kluba 2009. koji ga je već igrao i navukao nas na taj sport, tako da smo ja i moje društvo odlučili 2010.godine osnovati Klub rukometa na pijesku Dubrava koji vodim i za koji i danas nastupam tijekom ljetne pauze od dvoranskog rukometa. Rukomet na pijesku, osim što donosi pregršt zabave, služio i kao aktivni odmor u vrijeme dvoranske pauze pa ga mnogi dvoranski igrači koriste za aktivno opuštanje i odmor.

Sve su glasnija šuškanja da će rukomet na pijesku postati olimpijski sport. Zna li se otprilike kad bi to moglo biti?

Nas “pjeskaše” taj odgovor najviše zanima. Svi se nadamo kako bi ste to moglo dogoditi 2024.god na OI u Parizu budući da postoje neke naznake za takav scenarij. U prilog ovom sportu ide to da se, za razliku od dvoranskog rukometa, rukomet na pijesku igra na svim kontinentima jednako uspješno, medalje na zadnja 2 svjetska prvenstva kod muškaraca osvojile su Hrvatska, Katar i Brazil, a Egipat je također bio prvak svijeta. Na Svjetskim igrama u kolumbijskom gradu Cali igrali smo polufinalni susret protiv Brazila pred 12000 ljudi u fenomenalnom ambijentu 60 godina stare arene za borbu bikova Plaza de Toros Canaveralejo što samo po sebi puno govori o sve većoj popularnosti ovog sporta.

 Hrvatska reprezentacija je vrlo uspješna u ovom sportu. Koje nagrade i odličja zasad imate?

Hrvatska je aktualni prvak svijeta u muškoj konkurenciji, kada smo na SP u Budimpešti osvojili drugi put nakon 2008. naslov najbolje svjetske momčadi. Tada je i naša ženska reprezentacija osvojila svjetsko zlato no zadnjih godina ih nema u samom vrhu. Također, mogu reći da smo definitivni vladari Europe s četiri uzastopna naslova prvaka, no nažalost ovo ljeto na EP u Zagrebu nismo uspjeli doći do petog naslova već smo uzeli broncu.

Kakav uspjeh očekujete ovo ljeto na SP u Rusiji?

Naš cilj je uvijek zlato, iako je svaka medalja na svjetskoj smotri itekako dobra. Kao aktualni prvaci svijeta u Kazanju putujemo s najvišim očekivanjima pa smo pomalo u fazi smjene generacije koju želimo čim bezbolnije prebroditi.

U usporedbi s ostalim zemljama, kakav je interes za ovaj sport u Hrvatskoj?

S obzirom na to da je ovaj sport poprilično mlad, zanimanje u Europi i svijetu raste velikom brzinom. Primjećujem da kada sam se počeo baviti rukometom na pijesku, mnogi ljudi bi me pitali :”misliš na odbojku na pijesku”. Sada već jako puno ljudi zna za ovaj sport i to mi je jako drago jer je ovo sport bez prisustva novca i još uvijek svi koji su oko njega sve rade iz ljubavi i gušta.

Trenutno igrate u Abu Dhabiju. Kako ste se snašli na Bliskom Istoku?

Igram u rukometnom klubu Al Jazira. Prilagodba mi je bila lagana jer sam imao jednu ne tako uspješnu epizodu u Kataru zbog koje sam se dugo dvoumio uopće prihvatiti poziv iz Abu Dhabija, ali sam znao što očekivati kada sam dolazio. No nisam pogriješio otišavši jer se radi od sjajnoj zemlji za život. Tek jednu petinu populacije čini lokalno stanovništvo zbog čega se osjeća velik utjecaj drugih kultura i nekakva opuštenost koje nema u Europi. Međutim, ne mogu se zamisliti živjeti i graditi karijeru nigdje drugdje osim u Hrvatskoj. Živio sam u zaista predivnim gradovima poput Istanbula, Dohe, okolice Budimpešte, ali Zagreb i Hrvatska, taj naš način života te obitelj i prijatelji su nešto što mi često potakne nostalgiju i kada završim inozemnu karijeru planiram se vratiti u Hrvatsku za stalno.

Što radite kada ne trenirate?

Iako je uvriježeno mišljenje da je život sportaša pun glamura, to zapravo nije tako. Barem ne za rukometaše. Dani se provode uglavnom uz internet, gledanje serija i filmova, čitanje knjiga i poneki odlazak na piće. U drugim klubovima i zemljama imao sam po nekoliko suigrača iz zemalja Ex-Yu s kojima sam se često družio, no ovdje sam jedini stranac što život čini malo dosadnijim. Ali Abu Dhabi ima za ponuditi puno lijepih plaža, muzej Louvre, Ferrari World, nekoliko predivnih građevina koje planiram obići, a i Dubai je na samo sat i pol vožnje automobilom.