Autor: Ivana Mihalić - Jun 7, 2019

Predanost poslu, talent i zaljubljenost u fotografiju… Samo su neke od karakteristika ovog mladog koprivničkog fotografa. Gledajući njegove uratke na društvenim mrežama, odlučila sam porazgovarati s Markom Hanžekovićem (27) te vidjeti doživljava li fotografiranje kao svoj posao ili hobi te kako to sve izgleda iz perspektive fotografa.

Počeci karijere

Već dulje vrijeme se baviš fotografijom. Kako i kada je sve počelo?

Profesionalno se bavim fotografijom otprilike 5 godina, od kad sam kupio svoj prvi DSLR fotoaparat. Bavio sam se time i kad sam bio mlađi; još u osnovnoj školi sam bio učlanjen u neki foto klub. Recimo da je na neki način sve počelo tada. Iako, mogu reći da sam uvijek imao strast prema fotografiji te me to zapravo oduvijek zanimalo.

Odakle ti stečeno znanje prema tom poslu?

Većina moje edukacije je putem interneta, raznih knjiga i video ‘tutoriala’ na YouTube-u, a bilo je tu i tečajeva. Danas mogu reći da konstantno učim uz internet i rad s drugim fotografima.

Vlasnik si tvrtke Photo Adria. Kakoi kada je ona nastala?

Osnovana je prošle godine, 2018-e, a nastala je zato jer je bilo dosta upita za posao i puno tih ideja ne bi moglo proći putem nekog autorskog ugovora ili bez računa. Htio sam da bude legalno, da mogu surađivati i s tvrtkama, naplaćivati im posao… Puno lakše je bilo jednostavno osnovati nešto svoje pa da sve ide po propisima.

Koliko vas ima u toj tvrtki?

Radim sam. No, po potrebi, dok imam više posla (na primjer dok je neka manifestacija i nešto veće), angažiram dodatnog fotografa za pomoć. Obično to bude neki student.

Sjećaš li se svog prvog rada s klijentom ikad?

Mislim da se radilo o nekom krštenju. Tad još nisam imao ni svoj fotoaparat. Od tada, stvarno mogu reći da se vidi koliko sam napredovao – rad je neusporediv.

Fotografiranje kao posao

Može li se živjeti od fotografije?

Može, no na našem području malo teže.

Zašto? Zar u Koprivnici nema puno klijenata?

Ako gledamo da je moje poslovanje orijentirano (i) na turizam, iz tog kuta nema previše posla, budući da u ovom gradu baš i nema turizma.

Je li se tvoj rad proširio u inozemstvo te koje si zemlje poslovno posjetio?

Radio sam u inozemstvu i prije, ali od kad je tvrtka osnovana, radio sam u Španjolskoj oko četiri mjeseca. Bila je to ljetna turistička sezona.

Misliš li da imaš veliku konkurenciju u gradu Koprivnici?

Pa, imam. Ima jako puno konkurenata, ali sve ovisi o područjima fotografije. Kod nas se fotografi većinom orijentiraju na vjenčanja, proslave, krštenja, rođendane i neke lokalne događaje, dok je meni orijentacija prema turizmu i gostima na nekim turističkim manifestacijama, na ljetovanjima i slično. U tom području je konkurencija malo manja, ali postoji, naravno, i u tome.

Na koji način ostvaruješ suradnju s kolegama, tvrtkama, modelima…?

Kod suradnji, uvijek pokušavam dogovoriti nešto gdje ćemo ostvariti (obostranu) korist. Naravno, neću surađivati baš s bilo kime, već gledam da mi to bude od neke pomoći, barem one marketinške.

Koju opremu koristiš?

Koristim DSLR kamere; orijentiran sam na Nikon te njime fotografiram većinu svoje karijere. U zatvorenom prostoru ‘fotkam’ sve studijski pa po potrebi koristim dodatnu opremu, iako više volim prirodno svjetlo i fotografiranje na otvorenom.

Kad smo već kod opreme, koliko je zapravo bitno imati dobru opremu?

Pa, ovisi o vrsti fotografije kojom se baviš. Ako se radi o fotkanju sportskog događaja, bitno je imati npr. teleobjektiv, ista stvar je i ako fotkaš ‘wild life.’ Ako npr. radiš portrete, nije loše imati neke fiksne objektive koji imaju veliki otvor blende. Oprema je bitna, ali sve ovisi o situaciji.

Na što sve trebaš pripaziti kada fotografiraš?

Treba uvijek pripaziti na ekspoziciju/svjetlo, kompoziciju… Također, treba paziti da su pune baterije na kameri, da poneseš karticu i slično!

… I da ne zaboraviš ‘fotić’ kod kuće. J

Dobro, to se meni, na svu sreću, još nije desilo. (Smijeh)

A je li ti se ikad desilo da nakon photoshootinga nisi bio zadovoljan fotografijama?

Da, to se zna dogoditi jer tek naknadno vidim greške; neke stvari koje su u tom trenu možda mogle bolje ispasti. Ali, u takvim situacijama probam dotjerati te sitnice obradom, naravno, ono što se da popraviti.

Jesi li ikad doživio negativno iskustvo od strane klijenta?

Obično imam samo pozitivna iskustva. Trudim se ispuniti želje klijenta god koliko mogu, probam dati maksimum, ali nekad jednostavno ne možeš sve ispuniti. Ponekad ljudi traže nerealno pa im kažem da ja nisam mađioničar, nego fotograf. (Smijeh)

Koliko okvirno traje jedan prosječan ‘photosession?’

Ovisi o kakvom shootingu se radi. Ako se radi o nekim portretima onda okvirno traje oko sat vremena, ako fotografiram na više lokacija, ako se radi o obiteljskim prigodama, parovima ili slično, potraje duže. Uglavnom, od 45 minuta do sat vremena pa na dalje – a sve ovisi o zahtjevima klijenata.

Što očekuješ od modela; kakav bi on trebao biti?

Ako fotografiram djecu, ne očekujem ništa. Također, kod dokumentarnih fotografija ne očekujem ništa, već pratim njihovu priču; pričam priče kroz fotografije. Poanta takvih slučajeva je da ulovim trenutak, da te situacije budu prirodne. A ako idem na neki ozbiljniji shooting, angažiram profesionalnog modela pa tada od njega i očekujem profesionalnost.

Postprodukcija i obrada fotografija

Po jednom prosječnom shootingu, koliko (okvirno) vremenski treba za postprodukciju?

To opet ovisi o tome koliko ima fotografija. Znači, uzmimo za primjer klasičan photosession od 150-200 fotografija. Osnovni ‘edit’ traje oko 3 sata, još ako tu ima nekih dodatnih obrada na fotkama, može potrajati i po 5, 6 (i više) sati, a ako se nekad zaigram na nekom shootingu pa umjesto 200 okinem 400, 600 fotki, onda traje puno više.

Je li zahtjevnije fotografiranje ili uređivanje fotografija?

Rekao bih da je fotografiranje zahtjevnije. Ako tada paziš na svaku sitnicu, onda u editu imaš puno manje posla, a ako sve na fotkanju obavljaš brzo i nepažljivo, onda je u editu puno više posla.

Koliko je zapravo bitna postprodukcija?
Jako je bitna obrada u programu jer samo fotografiranje nije kraj rada.

Kad smo već kod obrade, gdje uređuješ fotografije?

Na računalu. (Smijeh)

Za obradu koristim prvenstveno Lightroom, a po potrebi i Photoshop. Recimo, u slučajevima kad treba maknuti kosu s lica, izbrisati nešto iz pozadine, malo urediti lice… Znači, Lightroom, i u Photoshopu dodatci.

Gdje si naučio raditi u spomenutim programima?

Većinom je za to zaslužan Youtube, kao i razne knjige i tutoriali vezani uz softver.

Marketing i društvene mreže

Služiš li se internetom za popularizaciju svojih radova?

Naravno, koristim društvene mreže: Instagram, Facebook… Imam i svoju web stranicu, iako nju više držim kao fiksni portfolio.

Koliku ulogu socijalne mreže imaju u marketingu?

Moram priznati da imaju veliku ulogu. Ja svoj marketing baziram na društvenim mrežama. Realno, 80% mog marketinga čini upravo to. Ostatak marketinga su neki letci i slično. I, naravno, oni ljudi koji me preporučuju usmenom predajom.

Pomaže li ti u tom smislu više Facebook ili Instagram?

Ovisi o kakvoj vrsti fotografiranja se radi. Ako se radi o nekim vjenčanjima, krštenjima i slično, starija populacija više koristi Facebook, dok mlađi više koriste Instagram. Ipak me možda najviše klijenata kontaktira preko ‘fejsa’, iako svugdje ima nekih upita.

Markov zaključak o svijetu fotografije

Što je za tebe fotografija? Možeš li nam dati neku svoju definiciju?

Fotografija je za mene zapisivanje svjetla na film.

U poslovnom smislu, kako bi opisao svoj stil?

Nemam baš neki striktan stil kojeg se držim, već se zapravo bavim jako širokim područjima fotografije. Na primjer, kad radim ‘shootinge’ kao što su vjenčanja ili neke obiteljske prigode, to je kombinacija dokumentarne i umjetničke fotografije, iako osobno najviše volim fotografirati portrete.

Što/tko je za tebe izvor inspiracije?

Obično inspiraciju dobijem kad vidim neku fotku pa na osnovu nje dobijem neke nove ideje. Kad pokušavam napraviti nešto slično, onda mi se mašta probudi pa na kraju napravim nešto drugačije i to zapravo ispadne dobro.

Treba li za dobru fotografiju imati znanje ili talent?

Ako imaš talent, a ne znaš držati kameru u ruci, nema fotografije. Dok s druge strane, ako imaš znanje, a nemaš talent, ipak je lakše nego prvo. Dok imaš znanje, komercijalno možeš raditi bilo što, ali opet je i talent bitan za neku posebnu, umjetničku fotografiju. Tako da sigurno ide jedno s drugim – znanje i talent ruku pod ruku.

Imaš li uzora u fotografiji?

Pa… Ima dosta fotografa u Americi koje pratim, volim njihove radove. Npr. Jared Polin, Jeff Cable, Peter Hurley… Ima ih još.

Tko je najveći fotograf na tlu Hrvatske? (Ne smiješ reći Marko Hanžeković)
Ha-ha, zapravo se isto zove Marko! (Smijeh)

Marko Marinković, on mi je najjači hrvatski fotograf za dokumentarna vjenčanja, bavi se kategorijom „Destination wedding“ te je, što se portreta tiče, po meni on broj 1.

Da bi što više uspio, mora li fotograf biti ekstrovertirana osoba, izrazito komunikativna i otvorena?

Pa… Zapravo i ne mora. Znam dosta fotografa koji su povučeni (ja sam isto malo povučeniji), ali kad sam na shootingu s obiteljima, djecom, parovima ili bilo kojim modelom, jednostavno se prebacim u taj posao, pokušavam čim više komunicirati da im budem čim zanimljiviji i da se više opuste – jer čim si ti opušteniji, to je i model – a čim je model opušten, to su fotke bolje!

I za kraj, koji su tvoji ciljevi za budućnost?

Imam puno planova i ciljeva. Treba vidjeti prema kojem ću se prvo najviše orijentirati i na što ću točno staviti fokus. U svakom slučaju, veselim se vidjeti kako i u kojem smjeru će sve teći u budućnosti.

U nastavku uživajte u samo nekim od fotografija Marka Hanžekovića, a više njegovih radova možete pronaći na Facebook stranici Photo Adria, kao i na njegovom Instagram profilu @markohanzekovic.

foto: Marko Hanžeković, markohanzekovic.com