SVEUČILIŠTE SJEVER

Dr.sc. Slaven Brumec, dipl.inž.rač., među prvima se u Hrvatskoj i prvi na Sveučilištu u Koprivnici prilagodio okolnostima koje su zahvatile cijeli svijet i već je 14. ožujka krenuo s online predavanjem. Hobistički je pčelar, zaljubljenik u znanstvenu fantastiku, cijeni dobre RPG igrice i svojom svestranošću daje dojam osobe koja je spremna na sve izazove.

Vi ste se prvi u Sveučilišnom centru Koprivnica, ali i među prvima na svim hrvatskim sveučilištima, prilagodili online okolnostima održavanja nastave u kojima se nalazi cijeli svijet. Kako vam je uspjelo da već 14. ožujka krenete s video predavanjima u realnom vremenu?

Tri su čimbenika uspješne provedbe nastave na daljinu: rutina u korištenju videokonferencijskog softvera, metodička prikladnost nastavnih materijala i rasprostranjenost širokopojasne mrežne infrastrukture. Koristim videokonferencijski softver već dugi niz godina, no pod rutinom korištenja ne može se smatrati samo nastavnikova umješnost u tome. Potrebna je i općenita prihvaćenost video veza i sličnih metoda komunikacije u široj populaciji, uključivo i studentsku. Pretpostavljao sam da među ljudima naše zemlje i studentima Sveučilišta Sjever postoji ta prihvaćenost. Prva subota je pokazala da sam u pravu. Glede metodičke prikladnosti nastavnih materijala, već sam otprije imao određena iskustva u daljinskom radu i podučavanju pa sam u tom smislu već neko vrijeme pripremao i slagao nastavne materijale. Imao sam na umu da je potencijalno korisno ako čitav nastavnikov pristup bude takav da ga je lako preseliti u virtualni svijet. Ova nesretna pandemija je tu potencijalnu korist pretvorila u stvarnu. Što se tiče širokopojasne mrežne infrastrukture, njeni temelji su postavljeni još za vrijeme Domovinskog rata kada su u hrvatski telekomunikacijski sustav masovnije uvedeni svjetlovodi. Prihvatljive brzine Interneta danas, koliko znam, može imati ili ima svako hrvatsko kućanstvo. Nadam se samo da ova zemlja neće zanemariti tu infrastrukturu i njen daljnji razvoj.

Kako su to koprivnički studenti prihvatili? Jeste li zadovoljni načinom na koji studenti ispunjavaju svoje obaveze?

Oprezno i šutljivo, ali odmah i to bez ikakvih tehničkih problema. U ovome semestru me potrefilo da imam relativno malo nastave tako da možda nisam najpozvaniji za ocijeniti ispunjavanje studentskih ocjena u uvjetima daljinskih predavanja i vježbi u realnom vremenu, no nositeljica kolegija profesorica Luić i ja smatramo da smo, u okviru našeg predmeta, uspjeli motivirati i mobilizirati studente.

Kakav će biti ishod nastave na daljinu? Postoje li na sveučilišnoj razini slična iskustva na koje se možemo osloniti?

Mislim da je glavni čimbenik uspješnog ishoda nastave na daljinu upravo motivacija – studenata, ali i nastavnika. Da uče odnosno ispunjavaju svoje obveze i u uvjetima kada ih se slabije nadzire. I to manje tako da jedni iskrcaju zadatke i činjenice, a drugi rješenja i formalnu nazočnost u vidu statusa na Skypeu, Zoomu i sličnim programima. Više u smislu da i jedni i drugi ustrajavaju na interaktivnosti nastave.

Mogu li se u slučaju potrebe održavati i online ispitni rokovi?

Za neke kolegije sasvim sigurno da, uz posebno pripremljene ispitne zadatke. Trebali biste definitivno propisati obvezu držanja uključene kamere i mikrofona. Radi se pogotovo o onim kolegijima na kojima se ispit ionako može polagati uz literaturu pa prepisivanje nije toliki problem. No, čak i u takvim kolegijima imate potencijalni problem živoga konzultanta kojeg ne možete detektirati čak niti uz uključenu kameru i mikrofon jer se student možda s njime dopisuje preko chat-programa na drugome monitoru. Zato bi trebali ispitne zadatke posebno pripremiti, npr. tako da ih se prikazuje na ekranu ograničeno vrijeme pa da student ima vremena odgovoriti ako zna, ali da nema vremena tražiti pomoć ako ne zna. Ima, međutim, kolegija za koje ne mogu zamisliti online ispitne rokove, uglavnom onih za koje je potrebna oprema koja ne može biti doma.

Koji je, prema vašem mišljenju, najpogodniji alat za održavanje nastave na daljinu?

Program za daljinsku nastavu mora, uz uobičajene videokonferencijske funkcionalnosti, biti posve višeplatformni, što znači da ima sve funkcionalnosti na Linuxu, Windowsima, Macu, iOS-u i Androidu. Mora omogućiti dijeljenje ekrana. Veliki plus je ako omogućuje dijeljenje pojedinačnih aplikacija te interaktivnu crtaću ploču. Isprva sam koristio Skype jer ima sve nužne funkcionalnosti. Uz to je jako široko rasprostranjen. U međuvremenu sam, u privatnom aranžmanu i kroz sastanke katedri na Sveučilištu Sjever, upoznao i Zoom i čini mi se kao dobar izbor. Nadalje, u poslovne svrhe koristim i Microsoft Teams koji, premda ponešto neizbrušen, također može poslužiti svrsi. Bilo koji od ta tri programa je dovoljno dobar, a sasvim sigurno ima i drugih s kojima nemam iskustva. Možda bi Zoom bio najuniverzalniji.

Sveučilište se Sjever tehnički brzo prilagodilo na nove okolnosti. Mislite li da bi online predavanja mogla i nakon prestanka pandemije koronavirusa ostati iznimno važan element nastave?

Smatram da posvemašnja pretvorba nastave u daljinsku dugoročno ne bi bila dobra. Silom prilika se nastava trenutno tako odvija u značajnom dijelu svijeta, ali dugoročno se tako ne bi mogla održati kvaliteta. No, sasvim sigurno je moguće, pa čak i poželjno, jedan dio nastave odrađivati daljinski. Taj daljinski udio jako ovisi od kolegija do kolegija i definitivno nije isti za, recimo, tehničke i društvene predmete. Općenito govoreći, možda bi u prosjeku trećina ukupne nastave na sveučilištima mogla ići daljinski.

Koji su, s druge strane, nedostaci virtualnog načina održavanja nastave? Što ne može zamijeniti nastavu u učionici?

Najteže je postići interaktivnost, pogotovo na vježbama. Pretpostavljam da bi za mnoge kolegije, pogotovo biomedicinske, pristup potrebitoj opremi bio vrlo problematičan u virtualnom svijetu. No, za predmete gdje je moguće virtualno održavanje nastave, najbolje bi bilo da i studenti, i nastavnici imaju uključen mikrofon i video ili barem dijeljenje ekrana. To bi značajno pridonijelo interaktivnosti.

?>