INTERVJU S TIHOMIROM BENDELJOM: Nadam se da je zbog mene bar jedna osoba shvatila da mažoretkinje i twirling nisu isto

Tihomir Bendelja, osim titula višestrukoga državnog, europskog i svjetskog prvaka u twirlingu i pobjednika prvog hrvatskog Supertalenta, naporno radi na stjecanju još jedne titule, one akademske. Kako se upoznao s twirlingom, kako mu je pobjeda na Supertalentu promijenila život, tko mu je bio najveća podrška i kakvi su mu planovi za budućnost – doznali smo u razgovoru s ovim talentiranim studentom Poslovanja i menadžmenta u medijima na Sveučilištu Sjever.

Kada si i kako saznao za twirling?

Za twirling sam prvi puta čuo 2002. godine. Sestre su bile učlanjene u jedan twirling-klub blizu mene, pa sam se i preko njih upoznao s twirlingom – i na kraju ostao kod tog sporta.

Kod nas je percepcija twirlinga povezana s mažoretkinjama. Koliko se muškaraca zapravo bavi twirlingom?

Ako gledamo Hrvatsku, poprilično malo. Zanimljivo je to da se broj ipak povećao u odnosu na to kako je bilo nekada. Naprimjer, prije smo bili trojica, a sad nas je oko 10. Možda izgleda malo, ali mislim da je to velik napredak od onog što je bilo prije, barem za Hrvatsku.

Imaš li osjećaj da si svojim nastupom i pobjedom na Supertalentu uspio promijeniti tu percepciju?

Iskreno, ne znam. Nadam se da jesam. Bilo bi mi sasvim dovoljno kada bi bar jedna osoba shvatila da mažoretkinje i twirling nisu jedno te isto.

S koliko si se godina ozbiljno počeo baviti twirlingom?

Za mene je twirling ozbiljan od samog početka. Jednostavno sam znao da je to za mene i bilo što osim ozbiljnog ne bih ni prihvatio. Uvijek sam mnogo trenirao. Kad je bilo jako mnogo ljudi u dvorani, pronašao sam neki kut gdje bih mogao uvježbavati svoje koreografije. Puno sam vremena trenirao i kod kuće – u sobi ili u dvorištu.

Tko ti je bio najveća podrška u počecima bavljenja twirlingom?

Definitivno su to bili moji roditelji. Oni su od početka bili uz mene i omogućili su mi stvarno mnogo toga što se tiče twirlinga. Bilo da je to vezano uz opremu koja je potrebna za ovaj sport ili plaćanje poprilično skupih putovanja.

Koliko često i gdje treniraš? Jesi li zadovoljan uvjetima u kojim treniraš?

U ovom periodu u životu ne treniram baš puno. Kroz tjedan sam na predavanjima, pa mi za treniranje ostaju samo vikendi. Dakle, treniram subotom i nedjeljom po 2 sata u sportskoj dvorani u Ludbregu. Jako sam zadovoljan uvjetima. Dvorana je savršena za ono što meni treba, pa ne mogu reći ništa loše vezano uz to.

Tko financira tvoje nastupe i putovanja? Koliko otprilike košta jedan tvoj nastup uključujući i putovanje?

Do prije dvije godine moje su nastupe i putovanja financirali roditelji i twiling-klub Ludbreg, a otkad sam od Olimpijskog odbora dobio kategorizaciju vrhunskog sportaša, financira me Hrvatski twirling savez. Cijena nastupa ovisi o tome gdje se putuje. Recimo da se putuje bliže; tada sve zajedno košta između 4000 i 5000 kuna.

Koliko ti je i na koji način pobjeda u Supertalentu promijenila život?

Dosta mi je promijenila život. U svakom slučaju, više ljudi zna za mene. Još uvijek me znaju prepoznati na ulici ili u nekom dućanu. Dobivao sam i pozive za različite nastupe i to mi je pomoglo da steknem dozu samopouzdanja. Kada sve pogledam, život mi se nije totalno promijenio, već samo djelići, što mi je jako drago.

Jesi li se ti promijenio kao osoba? Kako si se nosio s medijskom pozornošću?

To bi trebalo pitati nekog drugog. Ne znam hoću li to dobro procijeniti. Vjerojatno malo jesam, ali nadam se da ne previše. Moram biti iskren, nije mi to bila neka fora. Nisam baš stvoren za medijsku pozornost, ali ni ne bih htio biti.

Čime si se, osim twirlingom, bavio nakon završetka Supertalenta?

Osim treninga, uglavnom srednjom školom. Radio sam sve što sam radio i prije.

Kako si potrošio osvojenih 200 000 kuna?

Podijelio sam ih s obitelji, a sestra i ja otišli smo na putovanje u Pariz i London. Jedno predivno iskustvo.

U kojim si sve državama nastupao? Gdje si najviše uživao?

Puno ih je… Italija, Španjolska, Engleska, Škotska, Francuska, Belgija, Nizozemska, Švedska, Norveška i Švicarska. U svim mi je državama bilo predivno, ali najljepše mi je bilo u Škotskoj u Edinburghu. To je jedno predivno mjesto i volio bih tamo ponovno otići.

Padne li ti kad štap tijekom nastupa? Improviziraš li na nastupima?

Ovisi kako u kojoj kategoriji. Uvijek sam se trudio da izvedem koreografiju bez pada, ali kad sam se natjecao u kategoriji u kojoj se manipulira s dvama štapovima, onda mi je uvijek štap bar dvaput završio na podu.

Ne improviziram tako često, ali svakako mogu ako dođe do toga da zaboravim koreografiju. Mislim da se i to dogodilo par puta, ali zasad još uvijek nije na natjecanju.

Osmišljavaš li sam svoje koreografije?

Koreografije mi trenutno osmišljava koreograf iz Italije.

Kojim si svojim nastupom najviše zadovoljan?

Teško mi je odabrati, ali kad bih baš morao, onda bi to bilo natjecanje u Amsterdamu 2013. godine. Tada sam malo promijenio stil koreografije i publika je to odlično prihvatila.

Zašto baš Sveučilište Sjever i smjer Poslovanje i menadžment u medijima?

Budući da sam završio ekonomski smjer u Gospodarskoj školi u Varaždinu, ovo mi je bio logičan odabir. Menadžment me počeo zanimati od drugog razreda srednje škole, a i Koprivnica mi je jako blizu, pa sad mogu i dalje normalno trenirati, što ne bi bilo baš moguće da sam odlučio otići negdje dalje. Sve u svemu, nije mi žao što sam upisao baš ovo Sveučilište i ovaj smjer.

Jesu li ti kolege sa Sveučilišta prilazili jer su te prepoznali sa Supertalenta?

Nije baš da su mi prilazili, ali nakon što smo se upoznali spomenuli su da su me vidjeli na Supertalentu. Prepoznalo me i nekoliko profesorica.

Gdje se vidiš nakon završetka preddiplomskog studija?

Svakako ću upisati i diplomski studij. Zasad mi je to jedina vizija koja je povezana s onim što namjeravam nakon preddiplomskog studija. Nadam se da ću usput uspjeti naći neki posao.

Namjeravaš li se i u bližoj budućnosti nastaviti baviti twirlingom?

Da, naravno. Trenutno sam i trener u klubu, pa mi je to svakako jedan od ciljeva, to jest želja da ostanem u svemu tome i da prenesem sve što znam na mlade ljude.