[INTERVJU] Revolucija se ne događa samo na ulicama, ona se događa iz kreveta!

”Slava se ne kupuje nego zaslužuje” moto je slobodnog portala koji je pokazao srednji prst hrvatskim medijima te pokreće medijsku revoluciju. Revoluciju iz kreveta. Jedna od urednica i blogerica na samom portalu, Nika Ostoić pristala je dati intervju te podijelila svoja mišljenja i stavove oko portala, hrvatskih medija i samog novinarstva.

Možete li ukratko opisati, za ljude koji nikada nisu čuli, što je Revolucija iz kreveta i kako je to sve nastalo?

To je portal koji okuplja isključivo talentirane mlade autore kojima ne treba ispravljati stil i gramatiku, ne zato što smo lijeni to ispravljati nego od naših autora želimo nešto najbliže savršenom ne novinaru nego piscu. Više smo okrenuti kreativnom pisanju nego klasičnom novinarstvu, a promoviramo i mlade umjetnike kojima mainstream mediji ne daju prostor već bi ti članci trebali biti plaćeni od strane tih umjetnika što je grozno i sramotno. Mi medijski prostor dajemo onima koji ga zaslužuju jer kod nas je nemoguće kupiti novcem vijest o sebi, zato nam je i slogan ”Slava se ne kupuje nego zaslužuje”. Nažalost, politika dosta mainstream medija nije takva.

 Na vašoj web stranici u opisu piše ”Revolucija iz kreveta je utopistička ideja o pravdi u medijima, a mi smo tu da bismo medijski prostor pružili onima koji ga zaslužuju jer slava se ne kupuje novcem nego zaslužuje radom i talentom.” Mislite li to stvarno ili je ovo samo hiperbolička rečenica?

Naravno da mislimo to stvarno jer po meni ili da kažem nama, svima nama koji volontiramo na portalu, je gadljiva ideja da se slava kupuje novcem. Ona se doista kupuje, mjesta na kojekakvim top listama su na prodaju. To je odvratno, a mi nastojimo promovirati one koji niti žele platiti mjesto u medijima niti imaju novca da to učine. A činjenica da mediji skupo prodaju medijski prostor kojekakvim wannabejima ih čini jako jeftinima. Ideja je utopistička jer nas je premalo istomišljenika pošto većina ljudi gleda samo novac ne mareći o načinu na koji je taj novac zarađen.

Nekako u zadnje vrijeme svi otvaraju blogove, nešto pišu – ima li kruha uopće od blogova?

Ima li kruha od blogova? Pravog keš novca teško, ali većina čitanih blogera dobiva besplatnu odjeću, kozmetiku i kojekakve proizvode na testiranje kako bi ih izreklamirali na blogu. Bloger sam nekoliko godina i dovoljno je reći da u zadnje dvije godine jedva da sam kupila jedan komad odjeće. To je super, ali novca ima jedino ako ste baš jako popularni, ne znam postoji li uopće u Hrvatskoj toliko popularni bloger. Znam da u Srbiji postoji Zorannah, ali ju ne pratim no ona sigurno baš zarađuje od bloganja.

 Ako sam dobro shvatila, diplomirana ste novinarka sa dosta radnog iskustva, od različitih portala i časopisa, mislite li kako su općenito mediji manipulativni ili samo određene publikacije?

Naravno da su manipulativni, ali sve ovisi o tome koliko ste vi labilni. Na mene će, recimo, teško utjecati nešto iz medija, primjerice neki trend, način oblačenja ili ponašanja. Ozbiljni listovi najčešće su orijentirani lijevo ili desno, kod nas je jedino alter.hr portal neutralan, barem koliko znam i samim time nije manipulativan. Ovi koji su politički orijentirani, a većina jest, oni jesu manipulativni naravno.

Hrvatskim novinarstvom nekako prevladava žuti tisak, mislite da li to tako i u svijetu ili je žutilo dominantnije od informativnih publikacija samo na Balkanu?

Žuti tisak vlada svijetom. Da nema žutog tiska  i ljudske potrebe za tračanjem, ne bi bilo niti celebrityja. Žuti tisak hrani ljude koji u sebi imaju tu jeftinu potrebu za tuđim prljavim rubljem i tračanjem, a takvih je ljudi jako puno. Naravno, postoje ”zvijezde” koje same sebe guraju u žuti tisak kako bi bile popularnije. Znate li tko je Rakan Rushaidat? Vjerojatno ne. On je naš uvjerljivo najbolji i najcjenjeniji filmski i kazališni glumac. No zašto većina ne zna tko je on – jer čovjek ne šalje sam vijesti o sebi žutom tisku pa ga tamo i nema. Zvijezda je u žutom tisku najčešće onoliko koliko sama želi biti tamo. Paparazzi su skoro pa mit. Da, pokušat će uslikati nekoga u prijevari ili nečije tek rođeno dijete, ali paparazzi koji neku tamo Maju Šuput, primjera radi, uslikaju kako izlazi iz auta s vjetrom u kosi ne postoje. Bar ne kod nas. Žuti tisak definitivno prevladava informativni. Čak su informativne novine dijelove posvetile žutom tisku skrivajući to iza naziva ”zabava”. Bez tračeva narod ne može.

Postoji li uopće razlike između Hrvatskog i svjetskog novinarstva?

U svijetu je definitivno više ozbiljnih medija koji se takvima s razlogom i shvaćaju, a i postoje showbizz mediji koji donose provjerene informacije, a ne samo tračeve što je kod nas rijetkost. Evo Gloria je primjer zabavnog magazina koji  se ne bazira na žutilu

Pokušavate izdati svoju knjigu, koja je već sad dostupna u online obliku, kako to da ju sami izdajete? I o čemu se otprilike radi u knjizi?

To je hommage mojoj mladosti, a  sama ju izdajem skupljajući dobrovoljne donacije pošto su je naši mediji i izdavači ocijenili kao prekontroverznu za naše tržište što je glupost. Radi se o mom odrastanju i lošim ljudima koje sam srela putem. Oda jednoj mladosti. Žanr je satira.

I za kraj što bi ste poručili mladim novinarima u Hrvatskoj?

Mladim novinarima bih poručila da neka samo gledaju novac ako žele preživjeti. Ako im pak, kao meni, preživljavanje nije toliko važno onda neka slušaju moralni kodeks u sebi. Onaj unutarnji glas koji im govori je li nešto ispravno objaviti ili nije. Ja sam osoba od principa i morala i ja ne mogu podnositi nepravdu u medijima. Pa ako su i ti mladi novinari takvi kao ja, onda im samo mogu reći da će im put do uspjeha biti trnovit jer najteže je onima koji odabiru ispravan put.