INTERVJU Ivona Pavičić: „Narodni ima planova koliko je slova abecede i sigurni možete biti da mi ne idemo nigdje“

Ivona Pavičić bivša je studentica Sveučilišta Sjever na kojemu je studirala novinarstvo. Trenutno radi kao news presenter na Narodnom radiju. Kako se ona i njeni kolege sa Narodnog snalaze u ovim posebnim situacijama saznajte u nastavku

Ivona, potaknuta novonastalim događajima, primijetila sam da ste jedna od radijskih postaja u Hrvatskoj koja je u ponedjeljak u podne pustila pjesmu Moja domovina. Kako je došlo do te odluke? Poručuje li nam se time nešto?

“Najslušanije radijske postaje u Hrvatskoj, u ponedjeljak su se točno u podne, usred cijele krize s koronavirusom i dan nakon strašnog potresa koji je pogodio zagrebačko područje, ujedinile pjesmom. Bila je to inicijativa Hrvatskog radijskog foruma i HUP koordinacije komercijalnih radio postaja kojom smo više od dva milijuna naših slušatelja u ovim teškim trenucima htjeli ohrabriti, poručiti im da nisu sami i da jedino zajedno to možemo i hoćemo pobijediti. Neki slušatelji su u novonastalim okolnostima možda izgubili svoje domove, izolirani od bližnjih i u svemu tome usamljeni, pjesma u podne najmanje je što jedni za druge možemo učiniti. “

Smatrate li da je takva odluka nužna?

“Osobno smatram da je. Primjerice, u trenucima kad smo u nedjelju rano ujutro iz stana trčali u bunilu i strahu od potresa, pustili smo radio. Slušali smo vijesti i čekali informaciju o tome smijemo li se vratiti natrag u stan i što Stožer poručuje. Sve moguće potrese kojih smo se pribojavali smo u toj agoniji čekali uz pjesmu. Radio je topao medij. Moja domovina ima posebnu simboliku za Hrvatsku. Ako smo je glasno pjevali u trenucima sreće dočekujući ponosno naše nogometaše, pjevat ćemo zajedno jednako glasno i ujedinjeni i kad nije toliko idilično. Važno je zajedništvo, to je najvažnija poruka. “

Kako se Vi i ostali u studiju nosite sa čitavom „korona situacijom“? Na koji način sada obrađujete vijesti?

“Vjerojatno kao i većina onih u svijetu, usudila bih se reći, koji se pridržavaju svih mjera koje se donose i koje jasno šalju poruku svima da su one nužne i da ih se moramo držati, ako želimo što prije povratak u život na koji smo navikli. Iako mislim da smo svi resetirani i da učimo ponovno postavljati prioritete i perspektive što bi neka naredna vremena moglo uljepšati. Osobno, moram istaknuti, mislim da kolege koje prate Nacionalni stožer i nadležne na terenu, svakodnevno odrađuju lavovski posao i da sam ponosna što imamo priliku vidjeti, možda po prvi put, pravu suradnju. Obrada vijesti nije ništa drugačija nego inače, samo je informacija puno više i moram odmjeriti važnost svake. Osim toga, ne želim servisne informacije, želim da svakom slušatelju ono što čuje bude korisno u tom trenutku. Da sazna gdje će nabaviti propusnicu, do kad može u trgovinu, na koji broj može nazvati ako treba bilo kakvu pomoć… Želim da, posebno u ovim trenucima, svi oni znaju da se i nama mogu obratiti i da smo mi tu zbog njih.”

Poznato je da ste bivša studentica Sveučilišta Sjever. Koliko Vam je studiranje na Sveučilištu Sjever pomoglo u daljnjem profesionalnom radu?

“Mislim da je Sveučilište Sjever dobra odskočna daska za svakog mladog novinara, prije svega zbog toga što profesori doista pripremaju na neke stvarne situacije. S druge strane potiču te da što prije kreneš u posao i osjetiš kako to doista izgleda i u praksi. Velika su podrška i to je ključno. Važno je također da svaki student što prije shvati da su svi projekti koje ti fakultet nudi važni, i da je bitno sudjelovati u svemu dok te još ima tko korigirati kako bi kasnije bili što spremniji. Novinarstvo je nepredvidiv posao, ali moraš, kao i za sve ostalo u životu, imati taj žar u sebi.”

Najslušaniji ste radio u Hrvatskoj te na taj način imate veliku moć kod slušatelja. Na koje načine potičete svijest kod građana u ovim kriznim situacijama?

“Ponavljamo sve ono što možemo čuti i vidjeti ovih dana svugdje, perite ruke, držite razmak, čuvajte i druge i sebe. Ostanak u svoja četiri zida u ovom trenutku je čin kojim pomažemo i zdravstvenim radnicima, policiji, vojsci i svakoj karici u lancu koji se napinje ovih dana maksimalno da život funkcionira, da izvučemo živu glavu iz svega. Moramo biti zahvalni svakome tko se žrtvuje i staje na prvu crtu obrane u ovim trenucima za sve nas.”

Ukoliko se dogodi da se netko od Vaših kolega razboli koja je daljnja procedura? Znači li to da bi se Narodni prestao emitirati ili već imate „plan B“?

“Ne, Narodni ima planova koliko je slova abecede i sigurni možete biti da mi ne idemo nigdje. “

Na koji način prikupljate nove informacije vezane za COVID-19? Imate li neki izvor ili sami tragate za informacijama?

“Slušamo pažljivo što govori struka i pratimo pressice Nacionalnog stožera civilne zaštite. Specifični su trenuci i senzacionalizam i ekskluzive u ovim trenucima ne bi trebale biti ni na kraj pameti nijednom novinaru.”

Smarate li, kao novinarka, da je ovo opasno vrijeme traganja za informacijama? Što bi ste poručili ostalim kolegama novinarima?

“Prema tome bi onda opasno bilo svako vrijeme, ovo je samo, rekla bih, posebno osjetljivo. U krizama poput ove ljudi su skloni iz straha povjerovati bilo čemu, moramo svi biti pažljivi u tome što govorimo. To se ne odnosi samo na novinare, to je odgovornost svih nas. Ponosna sam na one koji na terenu odrađuju sve ono što mi u redakcijama obrađujemo.”

Uz korona virus Zagreb je zadesio i snažan potres. Kakvo je stanje u redakciji nakon potresa? Jeste li pretrpjeli kakvu materijalnu štetu?

“Srećom, dobro je. Materijalne štete neke veće nema, a u svima nama su sad neke druge emocije i sretna sam što u tome svemu što uz sebe imam takve ljude s kojima i to mogu izgurati.”

I za kraj, što bi ste poručili slušateljima Narodnog kako bi što lakše prebrodili ovu kriznu situaciju?

“Ostanite doma.”