The Interview: Marketinškim trikovima prikrili prilično loš film

Blago iritirajući medijski hype oko „kontroverzne“ američke komedije The Interview redatelja Setha Rogena i Evana Goldberga ima sva obilježja postmoderne marketinške navlakuše. Nažalost, ništa više od toga.

Ono što je razočaravajuće je činjenica da, osim primamljivog pakiranja, ne nudi ništa vrijedno konzumiranja. Seth Rogen, filmofilima poznat po svojim otkačenim ulogama u prvoloptaškim američkim komedijama te režiji jedne od njih („This Is the End“ u suradnji s Evanom Goldbergom) – rekli bismo nogometnim žargonom – ovaj put promašio je čitav fudbal.

Više od same filmske kapitalističko-socijalističke simbolike zanimljiviji je bio medijski rat koji se odigravao uoči puštanja filma u javnost. Saznavši o kakvom se filmu radi, sjevernokorejski hakeri su (tvrdi FBI) 24. studenog provalili u Sonyjev interni sustav te su, kao upozorenje, objavili nekoliko Sonyjevih nadolazećih filmova, ali i osobne podatke tisuća zaposlenih i javnih osoba. Sony je zbog toga razmišljao o tome da ne objavi „Intervju“, i to posebno nakon navodnih prijetnji o terorističkim napadima na kina u kojima će se navedeni film prikazivati. Veliki kinooperateri su zbog toga odustali od prikazivanja filma.

Sony je ipak „popustio“ zbog velikog interesa američke javnosti, a posebice nakon što je američki predsjednik izjavio neka se ne popušta pred diktatorom Kim Jong Unom.

Pustili su film na nekoliko javnih servisa – YouTubeu, Google Playu i Netflixu, ali i u manja nezavisna kina s ograničenom distribucijom. Samo u prva četiri dana prikazivanja na javnim servisima i u nezavisnim kinima film je zaradio 18 milijuna dolara. Vjerovali ili ne u teoriju o sjevernokorejskim prijetnjama, jedno je sigurno – marketing je bio vrlo produktivan.

A sad malo o filmu (mogući spoileri!). Priča o televizijskom producentu Aaronu Rapaportu (Seth Rogen) i njegovom prijatelju, narcisoidnom TV voditelju Daveu Skylarku (James Franco) koji odlaze u Sjevernu Koreju kako bi napravili intervju s jednim od najvećih svjetskih diktatora, Kim Jong Unom te ga pritom ubili (na nagovor CIA-e). Ima solidan početak, dosadnjikavu sredinu i prilično priglup završetak; čak i za ljubitelje ovog žanra. Umjesto da su tematski vrlo zanimljivoj pustolovini nadodali uhodane i provjerene žanrovske klišeje, Rogen i Goldberg mučili su se i lutali na vlastitom terenu.

Zbog onih koji odluče pogledati ovaj film, na njihovu štetu, neću previše otkrivati radnju, no ne mogu ne dodati kako ima mnogo, mnogo neoprostivih trenutaka. Između ostalog, neoprostivo je loše izveden inače dobro zamišljeni twist kojim su vrhovnog vođu, od kojeg strepi čitava zapadna civilizacija, htjeli prikazati kao prikrivenog homoseksualca i bipolarnog diktatora koji se na spomen svojeg oca pretvara u ucviljeno siroče.

Navodno je postojala snimka na kojoj Kim Jong Un sudjeluje u gay orgijama, no producenti su očito smatrali kako je to previše čak i za ovaj film. Moguće je da se, vidi sad vraga, izbačene scene nađu na posebnom necenzuriranom DVD izdanju, navode u Sonyju.