Hrvati na projektu u Istanbulu naučili mnogo o ljudskim pravima, ali i stekli brojna prijateljstva

Erasmus+ projekt All We Need održao se u Istanbulu od 9. do 17. travnja 2022. godine. Sudjelovalo je gotovo 60 mladih ljudi iz Norveške, Litve, Latvije, Makedonije, zemlje domaćina Turske te Hrvatske. Institute of Youth Power partnerska je organizacija iz naše države koja je odbrala deset Hrvata za sudjelovanje na projektu, među kojima i mene za team leadera.

Po završetku projekta diskutirala sam sa članovima svoga tima. Istaknuli smo pojedine radionice koje su nas se posebno dojmile, spomenuli i probleme projekta te donijeli određene zaključke. Luka Koški  je rekao „projekt u Turskoj, iako moj već 19., po mnogim stvarima bio je nov i jedinstven. Velika skupina ljudi, čiji raspon godina se kretao od 14 pa skroz do više od 30, uspjela se povezati u cjelinu iz koje su neki izvukli više, a neki manje. Dovoljno je prostora bilo da sudionici vode projekt, što je i zamisao razmjena mladih, te smo radili na kreativan i zabavan način. Kohezivnosti u hrvatskom timu nije nedostajalo, a iako ne mogu reći da mi je ovo bio jedan od edukacijski jačih projekata, definitivno je jedan od onih koji se neće moći zaboraviti. Od ljudi te iskustava sam se puno reflektirao na sebe kao osobu, te stekao jasniju sliku svog budućeg poslovnog razvijanja. Određene elemente projekta želim modelirati, te primijeniti u budućem radi, a određene izbjeći. Drago mi je da sam bogatiji za ovo iskustvo, te se nadam da sam i ja svojim prisustvom utjecao pozitivno barem na nekolicinu osoba i njihovo osobno/profesionalno razvijanje“.

Iako mu je ovo bio prvi projekt na kojem je sudjelovao, Tin Pavlic kaže kako je ispunio njegova očekivanja te dodao „kod radionica mi se najviše sviđala sloboda svakog tima u osmišljavanju radionice koju će voditi. Takav način rada definitivno potiče na kreativnost i timski rad što nije toliko često kod tradicionalnog tipa obrazovanja na koji sam naviknut. Zanimljivo mi je bilo raditi u miješanim grupama s nepoznatim ljudima, a na taj sam način dosta naučio o raznim kulturama i stavovima. Jedina stvar koja mi se nije sviđala na projektu je velika razlika u godinama među sudionicima na projektu. Smatram da bi se radionice mogle kvalitetnije obaviti sa sudionicima koji su sličnih godina. Sve u svemu jedno predivno iskustvo kojemu je najviše pridonijela odlična ekipa i opuštena atmosfera“.

Lara Akik Osonički kojoj je ovo također bio prvi projekt ističe kako joj je bilo nezaboravno iskustvo te da joj je žao što se nije i ranije odvažila na ovakvu vrstu projekata. „Ljudi koje sam tamo upoznala i zavoljela ostat će u sjećanju do kraja života. Drago mi je što smo u aktivnostima bili dijeljeni u manje grupe različitih nacionalnosti kako bi se bolje upoznali i više približili jedni drugima. Aktivnosti su bile raznolike, interaktivne, dinamične, poučne, zanimljive, intrigante, provokativne te poticale na razvoj kritičkog mišljenja. Žao mi je što nekolicina sudionika nije bila previše zainteresirana za sudjelovanje u aktivnostima, ali zato smo tu bili mi iz Hrvatske koji smo motivirali i poticali druge te većinom predvodili aktivnosti. Na projektu je vladala otvorenost, pozitiva te tolerancija prema drugima i različitima. Organizatori i djelatnici u smještaju bili su pristojni, kulturni, tolerantni te brinuli o nama i o svemu što nam je zatrebalo, počevši od higijenskih potrepština, do hrane te kasnonoćnih druženja. Na projektu je bilo puno mladih sudionika te je razlika u godinama bila veoma velika, međutim, to nije predstavljalo nikakvu prepreku jer smo svi pričali „istim jezikom”. Iznenadilo me koliko dobro možemo funkcionirati s mlađom populacijom te koliko sam se osobno povezala i oduševila mladima na projektu. Ono što me također oduševilo jesu kulturne večeri, puno sam toga naučila o drugim kulturama te prepoznala i brojne sličnosti s našom divnom kulturom. Multikulturalnosti i poštivanja i uvažavanja ljudskih prava nije nedostajalo na ovome projektu, iako nas karakteriziraju različite religije, rase, nacionalnosti, uvjerenja, obrazovanje, godine, socioekonomski statusi i drugo, stvorili smo u tom malom mjestu Silivri jednu nezaboravnu i očaravajuću obitelj punu ljubavi“, oduševljeno je ispričala Lara.

Cilj ovog projekta bio je pomoći mladima da steknu bolje razumijevanje i znanje o ljudskim pravima te kako ih prakticirati. To je važno upravo zato što mnogi ljudi znaju tek osnovne stvari o svojim pravima, poput prava na plaću za posao koji obavljaju, no tu su i brojne druge teme koje zaslužuju pozornost. Stoga se ovim projektom otvorilo raspravu o nekim od najvažnijih pitanja vezanih uz ljudska prava, kao što su ona vezana uz trenutnu situaciju s izbjeglicama i migrantima diljem Europe. Poseban naglasak stavljen je na edukaciju sudionika kako ljudska prava moraju biti zajamčena svim ljudskim bićima bez obzira na nacionalnost, mjesto stanovanja, spol, nacionalno ili etničko podrijetlo, boju kože, vjeru, jezik ili bilo koju drugu značajku i obilježje.

S predznanjem o temama diskriminacije, spolne ravnopravnosti, migrantskih kriza i drugih, na projekt je došao Filip Grgas. No, unatoč tome na projektu je proširio svoja znanja. „Na samom projektu najviše sam naučio na radionicama Litve čiji su članovi organizirali debatu o spolnoj ravnopravnosti. Debata je osmišljena tako da je svatko bio podijeljen u jednu grupu koja je morala zastupati određeno stajalište, afirmacijsko ili negacijsko. Mišljenja su bila različita, te su svi članovi svojim zalaganjem doprinijeli smislenoj i poučnoj raspravi. Osim toga jako mi se svidjela ideja latvijskih članova koji su osmislili izradu videozapisa na temu diskriminacije gdje su svi uložili puno truda te je rezultat bio čak šest poučnih, zanimljivih videa koji će meni ostati najviše u pamćenju“, rekao je Filip te dodao kako je projekt bio zanimljiv jer se temeljio na zajedničkoj aktivnosti mladih ljudi sa različitim idejama, stavovima, vrijednostima koji svakako obogaćuju Erasmus+ iskustvo.

Za razliku od Filipa, Helena Dujmović o projektu nije znala mnogo. „Naučila sam o drugim kulturama, diskriminaciji, stanju s imigrantima u drugim državama i kako ih više integrirati u društvo“, kazala je Helena te naglasila kako joj se projekt jako svidio zbog ljudi koje je upoznala, a ponajviše zbog Hrvata.

Svaki tim pojedine zemlje koja je sudjelovala na projektu trebao je osmisliti i provesti radionicu na unaprijed zadanu temu. Makedonski članovi trebali su obraditi teme projekta oslanjajući se na društvene mreže, Latvija je imala radionicu o diskriminaciji, Litva o ravnopravnosti spolova, a Norveška o pravima migranata, dok je hrvatski tim obradio temu predrasuda.

Zajedničkim misaonim procesom došli smo do zaključka kako ćemo na postavljenu temu održati dvije radionice. Vođenje smo prepustili članu koji zbog svog fakultetskog obrazovanja ima znanja u području psihologije, a upravo smo na taj način željeli pristupiti ostalim članovima projekta u provedbi naše radionice. Luka Štefanić izjavio je kako mu je bilo izvrsno voditi radionicu te dodao „imao sam priliku na stranom jeziku pred mladim ljudima govoriti o predrasudama. Znanje će mi koristiti i u struci jer želim surađivati s mladima i voditi radionice slične tematike“.

Ivana Blažević također ističe radionicu Hrvata kao onu koja je se najviše dojmila. „Kao razlog bih spomenula jezičnu prepreku s kojom smo se susreli te smo morali prilagođavati naše ideje kako bi provedba radionice bila dovoljno bliska za svakog sudionika. Na kraju smo bili uspješni te mogu reći da sam općenito zadovoljna s cijelom suradnjom unutar ekipe, ali i drugih sudionika. Ovo me samo potaknulo na daljnje razmišljanje o temi i načinima na koje bi mogla provesti radionice da su okolnosti bile drugačije“, zaključila je Ivana.

Osim same teme kojom se ovaj ili bilo koji drugi sličan Erasmus+ projekt bavi, ne stječu se samo znanja u tom unaprijed određenom području, već se događa i kulturna razmjena te stječu nova poznanstva i prijateljstva, od kojih neka i za cijeli život.

Dora Pavković, kojoj je ovo bilo prvo Erasmus+ iskustvo na projektu, ističe kako su ispunjena sva njezina očekivanja. „Upoznala sam divne ljude s kojima sam stvorila lijepa sjećanja, kako kroz sudjelovanje na radionicama, tako i u slobodno vrijeme. Također sam naučila puno o kulturi i običajima zemalja iz kojih dolaze sudionici. Nakon ovog projekta, nadam se da ću imati priliku sudjelovati na još nekoliko te maksimalno iskoristiti sve prednosti i sjajne prilike za nova iskustva koje pruža Erasmus+“, oduševljeno je izjavila Dora.

Osobno se mogu složiti sa svime što su članovi hrvatskog tima poručili te dodati kako je ovo za mene bilo predivno iskustvo nakon kojeg sam bogatija za svaki dodir s različitom kulturom od vlastite, za svaki razgovor koji je proširio moje vidike, stečena znanja putem nekonvencionalnih metoda te svaku osobu koja me na određeni način promijenila. A za zaključak mogu potpisati riječi još jednog člana hrvatskog tima.

Dorian Šegović navodi po čemu će mu ovaj projekt ostati u sjećanju. „Osim po kreativnim i interaktivnim radionicama, projekt ću pamtiti po super zanimljivim ljudima koji su mnogi ostali bliski prijatelji. Imali smo prilike razgledati Istanbul te proživjeti sve čari turske kulture. Toplo preporučujem svima koji još nisu išli na razmjenu da se usude probati nešto novo te imati jedno od najboljih iskustava u životu!“, zaključio je Dorian pozivom na sudjelovanje u Erasmus+ projektima.

Fotografije: All We Need projekt/privatna arhiva