Houston, imamo problem: Kako je Tito Amerima prodao nerazvijeni svemirski program
Ako ste mislili da je Yugo najgora stvar koju je Jugoslavija dala Sjedinjenim Američkim Državama, zasigurno niste čuli za svemirski program koji se 60-ih razvijao u tajnosti jugoslavenskih kontraobavještajnih službi i vrhunskih domaćih znanstvenika. Danas, nakon više od pedeset godina, istina izlazi na vidjelo. U formi dokumentarnog filma, slovenski filmaši Boštjan i Žiga Virc ispričali su nam priču o temi o kojoj se isključivo pričalo kao o jednoj od teorija zavjera iz razdoblja Hladnog rata.
Već prije nekoliko godina najavljivan je kao dokumentarno-igrani film, a toliko je pažljivo izrežiran da gledatelj ne može razlučiti koji dio pripada arhivskim snimkama, a koji igranom dijelu. Neupućenom se gledatelju sve može činiti kao pravi dokumentarac, ne ispitujući autentičnost izjava i komentara (s obzirom na znanje povijesti tog razdoblja). Naime, film prati priču znanstvenika Ivana Pavića koji je, zbog tajnog programa na kojem je radio, bio prisiljen odseliti u SAD i nikad se ne vratiti. Kako bi država sakrila trag njegova odlaska, inscenirano je njegovo ubojstvo u automobilskoj nesreći na jednom od hrvatskih otoka, bacivši time njegovu obitelj i tada trudnu suprugu u očaj. Danas, nakon gotovo pedeset godina od njegova odlaska, Ivan Pavić odluči vratiti se u Hrvatsku i potražiti svoju kćer, koju nikad nije upoznao.
Emotivni je to element koji vješto manipulira publikom, a njegovim svjedočanstvima o prirodi tajnog projekta daje na autentičnosti i prirodnosti. Istovremeno, u paralelnoj priči, prikazuje se Tito kao veliki i utjecajan državnik, koji radi prosperiteta vlastitog naroda čini sve. Prateći provjerljive činjenice o stanju u Jugoslaviji kroz desetljeća i razdoblje Hladnog rata, gledatelja se vodi kroz priču o poduzetnom i lukavom Titovu duhu koji je, zbog više podudarnih okolnosti tog razdoblja, došao u poziciju da lijepo zaradi na programu koji se spletom okolnosti nije skroz razvio. Naime, znanstvenici su bili vrlo blizu uspjeha i, unatoč neuspjehu zbog nedovršenih i krivih proračuna, radi uljepšavanja istine i opravdanja troškova, odlučili su lažirati podatke kako bi prikazali da je svemirski program ustvari – uspio. Budući da je SAD bio u strahu zbog gubljenja hladnoratovske utrke ispred SSSR-a, odlučili su brže-bolje kupiti taj program, što je dovelo do razočaranja kad su kasnije shvatili da spomenuti program baš i ne funkcionira.
Budući da je prodaja tog programa navodno dovela do prosperiteta Jugoslavije u spomenutom razdoblju, nije dugo trebalo da se SAD diplomatskim misijama usmjeri prema povratu novca za program koji ne valja. Unatoč dramatičnom zapletu, film je ovdje prožet humorističnim obratima, začudnim razgovorima između predsjednika dviju država i nizom događaja, prikazujući Tita kao osobu koja cijelo vrijeme odugovlači s objašnjenjem za neuspjeli program, pritom živcirajući i vukući za nos svjetske predsjednike i pušeći kubanske cigare dobivenih od predsjednika Kube Fidela Castra. Dug ultimativno otplaćuje drugim najvećim promašajem koji je SAD otkupila od Jugoslavije, i to u obliku proizvoda automobilske industrije Zastava iz Kragujevca, nadaleko poznatog automobila marke Yugo.
Uz nekoliko intermezza poznatoga slovenskog filozofa Slavoja Žižeka, koji, osim kritike i komentara, na jugoslavenski režim analizira samu ljudsku prirodu i njen odnos prema lažima, također autoironično komentira i sam film, koji je više proizvod mašte i izmiješanih povijesnih činjenica namjerno stavljenih u takav raspored kako bi zavarao i publiku potaknuo na razmišljanje.
Iako pojedine scene svjesno odskaču od cijele priče, sve funkcionira i savršeno se uklapa u kontekst, ne dozvoljavajući gledatelju sumnju u autentičnost gledanoga. Ovaj žanr dokufikcije već ima podužu tradiciju u svjetskoj filmografiji i vodi se kao zasebni žanr pod nazivom mockumentary. Takav žanr služi da se dokumentarističkom formom ispriča fiktivna priča koja bi po svim zakonitostima mogla biti racionalna i svakodnevna. Taj žanr najčešće ismijava samo društvo, koje će u najgorem (ili najboljem?) slučaju slijepo povjerovati u sve što vidi na velikom platnu, samo ako je servirano na način na koje je inače naviklo.
Mnogo je nerazjašnjenih činjenica iz povijesti. Iako ovaj film ne daje odgovore na to što se zaista dogodilo, vjerojatnije je da će dati sliku povijesti kakvu je sami želimo vidjeti. Možda je upravo to razlog zašto je ovaj film ostavio zaista velik dojam.