DRUŠTVO

Tokom jučerašnjeg dana, prije 78 godina oslobodilačke su trupe ušle u Auschwitz. Za jedva 7500 preživjelih ostataka nekadašnjih ljudi to je bio kraj mučenja, poniženja, ubijanja i patnje. Za čovječanstvo je to pak bio tek početak suočavanja s neshvatljivim razmjerima krajnje nehumanosti i zla koje je, ne zaboravimo to, osmislio ljudski um, a provele su ljudske ruke.

Iako je bio tek jedan u nizu logora smrti, Auschwitz je danas sinonim za nacističke zločine i pokušaj istrebljenja židovskog naroda, ali i drugih, drukčijih tzv. nearijevskih rasa na tlu Europe. Bio sam u Auschwitzu dvaput i još danas, pogotovo danas kad sam pregledavao te fotografije među kojima je i ova, ne mogu shvatiti niti razumjeti svu surovu brutalnost jedne takve radikalne ideologije. Kakav je to osjećaj kada te pred tisućama drugih ljudi skinu do gola i svedu tek na serijski broj?! Milijunima ljudi na ovaj je način smišljeno poništavan identitet, oduzeta im je nada, budućnost i na kraju im je bio oduzet život samo zato što je netko smatrao da su manje vrijedni.

Sjećanjem na žrtve Holokausta mi, pogotovo mlađe generacije, upozoravamo na užasavajuću nepravdu koja im je učinjena i iskazujemo naše najdublje poštovanje prema njihovu bezobzirno pogaženom ljudskom dostojanstvu. Žrtve Holokausta pokazuju nam i koliko je kratak put od prezira, preko diskriminacije do mržnje i zločina. One su opomena i obveza svima nama kao i budućim generacijama da više nikada nitko ne bude proganjan zbog pripadnosti drugoj naciji, vjeri, zbog drugačijeg političkog uvjerenja ili drugačije spolne orijentacije. Danas smo nažalost svjedoci kako tolerancija postaje strana riječ, prihvaćanje različitosti grijeh, a govor mržnje uvriježen bonton. Ne ponovilo se…

Sjetimo se…prisjećajmo se i ne zaboravimo…

 

Fotografija: Hrvoje Kovač

Slični članci
?>