Ha, ha, ha, Bijelo dugme

Nešto imam osjećaj da se svemir urotio s onom bakicom koja ima kariranu torbicu na kotačićima. Dodajmo tome i činjenicu da sam izgubila svoj sretni kesten. Zar nije odmah očito da je sve protiv mene? Nemam pojma kako su se sve sile svijeta i svemira urotile baš sada. Sve postojeće i nepostojeće. Što je najgore od svega, sve ide dobro. Dapače, sve ide super! I onda dođu one male, proklete sitnice zbog kojih osjećam kako mi se netko tamo iza desetog planet s desna one plave planete – smije. Možda se to smije onaj mali alien koji je zadužen za moju karmu, nesreću, proklete sitnice koje me živciraju i za koje mislim da su konačno prošle, kad ono PUF! Evo nas, viknu one. Prokleti alien koji povlači svoje proklete figurice i smije mi se. Što je najgore, stvarno volim aliene i poštujemih, ali ovo je prelilo moju čašu gin-tonika!

Znam da je svakom njegov problem najveći. Znam da uvijek može puno gore, znam da uvijek može puno bolje. Ja osobno sve gledam na način da smatram da se točno sve tako moralo odigrati kako se već odigralo. Zbilja ne kompliciram što se tiče tih stvari, zapravo sam prilično jednostavna jer nekako uvijek sve završi točno kako treba. Uvijek. I vidim da je oduvijek trebalo biti tako i da se jednostavno sve posložilo. I onda dođe ono nešto što upropasti cijeli dan i užitak riješenog i predanog zadatka. I onda dođe prokleti gigant koji sruši sve moje karte složene onako u piramidu. I onda dođe prokleti Word.

Evo, ja zbilja poštujem tehnologiju. Vidim kako pomaže, vidim koliko je bitna za komunikaciju, posao, informiranje, blablabla. Iako, u moje vrijeme toga nije bilo pa sam tehnologiju naučila poštovati jer sam rasla zajedno s njom dok se razvijala. Ali evo, vidim koliko nam pomaže. I koliko je jednostavna za koristiti. Toliko isprogramiranih programa koji čine čuda zbog svojih precizno napisanih xyz kodova. I onda se sjetim Worda. Koji bi trebao biti najjednostavniji mogući postojeći program zbog toga što ga koristi xyz ljudi u svojem svakodnevnom poslu, danu, što god. Ali ne, ne. Oh, ne, kaže mali alien. Sad ću ja prebaciti malo figurice i natjerati ljude da zakompliciraju stavljanje brojeva stranica i napravit ću točno ovaj sljedeći niz označavanja stranica: 1, 1, 2, 1, 1, 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12,… Capiche? Ovaj niz je doslovno izvučen iz seminarskog rada koji je odbačen za rad do sutra ujutro. Znam, znam, postoje brojne upute oko toga kako i što. Znam. I znam da će to sutra ujutro biti riješeno. Ali kvragu, kako se to uopće pobrkalo ako je prije 15 minuta SVE BILO DOBRO? Oh, ne mogu disati dok se sjetim tog niza brojeva. Ili, kako bi reklo Bijelo dugme, ha, ha, ha, čujem aliena kako se grohotom smije dok se zvijezde tresu od njegova jakog smijeha.

Uvijek tvrdim da je jedino što tražim od ljudi međusobno poštovanje. Znači, ja poštujem tebe, ti poštuješ mene. Toga se držim uvijek i svugdje. Zbilja me ne zanima tko, što, kako, kada i sva ona pitanja u jednoj riječi koja mogu biti postavljena. Ne, ne. Ako ti poštuješ mene, ja poštujem tebe. Isto očekujem od tehnologije. Uvijek sam bila dobra prema Wordu. Uvijek. Nikad ga nisam vrijeđala, nikad nisam kasnila na naš dejt, uvijek sam se prema njemu ponašala s poštovanjem i ljubavlju koju zaslužuje. I eto, ja mu dam dio sebe, a on mi vrati s 1, 1, 2, 1, 1, 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12,… Pa dobro, čemu taj bezobrazluk?

Dragi Word,

ne znam što te potaknulo da mi tako vraćaš svu moju ljubav, poštovanje, smijeh i sve ono vrijeme koje smo tako divno proveli. Vjerovala sam ti, uvijek i u svakom trenu sam mislila da mogu računati na tebe. Nikada nisam imala niti mrvicu sumnje u tvoju ljubav i poštovanje prema meni i zbilja sam mislila da odlično funkcioniramo zajedno. Povrijedio si me. Neopisivo. I nisam sigurna da li ću ti ikada to moći oprostiti. Jer tek sada vidim koliko smo loši jedno za drugo. Mislim da ovo neće funkcionirati, žao mi je. Nije do tebe, nije do mene. Do oboje je. Jednostavno, nije to to.

Molim te, nemoj mi zamjeriti. Nemoj me mrziti. Nađi nekoga tko će te učiniti boljim. Želim ti sve najbolje. Ovo je naš kraj.

Ps. Zbilja ću uvijek cijeniti naše vrijeme koje smo proveli zajedno i uvijek ću te voljeti.

Tvoja Ana