Film

Najnoviji naslov u seriji remakeova iz kataloga romana Stephena Kinga donosi izvrsnu jezivu atmosferu, ali i poneki klišej popraćen ispodprosječnom glumom.

Nakon naslova poput Carrie, IT, 1922, Gerald’s game i mnogih drugih adaptacija poznatog autora, na red je došlo i Groblje kućnih ljubimaca (Pet sematary). No, Groblje nije samo nova uzbudljiva adaptacija, već i ponovljeni pokušaj istoimene stare adaptacije iz 1989.

Gubitak originalnosti na hollywoodskoj sceni

Otvorite li sad stranice kina Cinestar u nadi da odete pogledati neki film, primijetit ćete da je 99% ponuđenih naslova, ako malo istražite, ili remake ili nastavak u franšizi. Gubitak originalnosti na hollywoodskoj sceni vrlo je primjetan u posljednjih desetak godina. Zato nas bombardiraju remakeovima, beskrajnim nastavcima i crossoverima ionako prosječnih scenarija. Posebnu pažnju dobivaju adaptacije romana velikog majstora strave i užasa, Stephena Kinga. U posljednjih deset godina svjedočili smo čak deset novih Kingovih filmova. Posljednji u nizu je dugo očekivani remake klasika s kraja 80-ih godina, Groblje kućnih ljubimaca.

Misteriozno groblje

Radnja filma započinje dosta tipično za horore, preseljenjem mlade obitelji u novi dom. U ovom slučaju radi se o dr. Louisu Creedu (Jason Clarke), njegovoj ženi Rachel (Amy Seimetz) i njihovo dvoje male djece. Iz Bostona sele u ruralno područje države Maine gdje su kupili veliko imanje u šumi. Iza svoje nove kuće otkrivaju misteriozno groblje na kojem lokalni stanovnici pokopavaju svoje kućne ljubimce. Ubrzo nakon toga slijed neobičnih događaja pogađa obitelj.

Kinematografija i scenografija oduševljavaju

Nova adaptacija Groblja kućnih ljubimaca ima sve što je potrebno prosječno dobrom hororu da se proda i postane izvrstan blockbuster bez prevelikih razočaranja. Lako gledljiv, dovoljno fabulativno jednostavan i jeziv na pravi način, film je odličan odabir za bezazlen i nasumičan večernji odlazak u kino. Kinematografija i scenografija oduševljavaju odlično odrađenom maglovitom šumom i sveukupnom atmosferom ruralnog Mainea, a neki od jump-scareova lede krv u žilama. Jedine zamjerke kod istih su jump-scare podvale na početku filma u kojima vas prestraše sasvim obične stvari poput kamiona koji jure cestom prečesto, no to je stavka svakog horora – prvo te cimaju običnim pojavama pa se još više prestrašiš kada dođu prave sablasti. Druga zamjerka je ispodprosječna gluma Amy Seimetz u ulozi Rachel i, u najboljem slučaju, prosječna gluma Jasona Clarkea. Ulogu njihovog susjeda, starijeg gospodina Juda odlično je odigrao simpatični glumački veteran John Lithgow. Kraj filma je također malo razočaranje jer se izgubi sva ozbiljnost i misterij pa sve liči više na nekakav slasher poput Chuckyja. Izuzevši sve mane i ako ga se ne shvaća preozbiljno, Groblje kućnih ljubimaca je odličan remake te ne kaska previše za svojim originalnim prethodnikom.

?>