Greta Van Fleet – unučad Led Zeppelina?

”Anthem of the Peaceful Army” je debitantski studijski album američkog rock benda pod nazivom Greta Van Fleet. Greta Van Fleet relativno je novi bend koji je u vrlo kratkom roku postao planetarno popularan.

Bend je osnovan 2012. godine u Frankenmuthu, Michigan. Sastoji se od Josha Kiszkea kao vokala, Jakea Kiszkea na gitari, Sama Kiszkea na bas gitari i Dannyja Wagnera na bubnjevima. Nakon samo mjesec dana, nakon što su potpisali ugovor s Lava Recordsom, izdali su svoj prvi debitantski studijski EP pod imenom ”Black Smoke Rising’ koji je u rujnu 2017., četiri tjedna zaredom, nadmašio Billbordovu US mainstream i active rock listu. Godinu dana kasnije izdaju i ” Anthem of the Peaceful Army”. Bio je najprodavaniji album u debitantskom tjednu u SAD-u sa prodanih 80 tisuća primjeraka te se tako smjestio na treće mjesto Billbordovih 200. Sastoji se od 10 pjesama “Age of Man”, “The Cold Wind”,”When The Curtain Falls”, “Watching Over”,”Lover Leaver (Taker Believer)”, “You’re The One”,”The New Day”, “Mountain of the Sun”,”Brave New World” i  “Anthem”.

Mišljenja oko kvalitete i samog albuma općenito vrlo su podijeljenja. Dok ih je Classic Rock magazin pohvalio, Esquire nije bio nimalo oduševljen. Jeremy D. Larson iz Pitchfork-a jako je kritizirao album, nazvavši ga “polu-pečenim boomer fetishizmom” i “beskrajnim 49-minutnim povlačenjem”. Entertainment Weekly je komentirao kako je njihov zvuk čist,  netaknuto sedamdesetih velik, blues-rock riffovi koji su napravljeni za vrišteće arene i čipkasto kožne hlače. Razni samo prozvani kritičari na Youtube-u također su podijeljeni oko novog albuma. Prvi album je bio šok za mladu generaciju, ali i staru. Zvučali su kao unučad Led Zeppelina. Stariju generaciju je vratio u mladost, a novu uveo u stari rock ‘n’ roll.

Novi album je drugačiji, više nema pretjeranog deranja i snažnih visokih riffova. Nekako je smjeli, i kada kažem smjeli, mislim dosta ublažen. I tako ublažen zvuči mnogo zrelije i melodičnije od prvoga. No nikako se ne mogu složiti s  Entertainment Weeklyem oko izjave kako je ovo album koji je napravljen za vrišteće arene. Ovo je jedan od onih albuma koji bolje sjedaju uz poluglasno pjevanje i lagano njihanje dok ga slušate u vlastitoj sobi ili dok putujete autocestom i praktički vozite na autopilotu. Melankolične pjesme i pristojan tekst. Savršene pjesme za svako doba dana. Pjesme su dobre, album kao cjelina je odličan, ali nije jedan od onih albuma koji će ući u povijest ili se zavući slušateljima duboko u sjećanja i srce, poput ikoničnog albuma Pink Floyda, “The Dark Side of Moon”. Osobno najviše mi se sviđa najpopularnija pjesma ”Anthem”. Tekst nije predug i refren se ponavlja 5 puta, što čini pjesmu lako pamtljivom. Najznačajnije oznake pjesmu su  lagan i pamtljiv tekst i harmonija postepenog pojačavanja zbora. Sumnjam da će pjesma postati nekakav hit, jednostavno je preblaga i slušajući je prebacujete se na autopilota i koncentrirate se na nešto drugo.  Album je dobar, nema se što više reći. Jednostavno dobar. Niti odličan niti loš. Samo dobar.