Granice ljudskih ideala: Šutnja … (ni)je zlato?

Novi film Martina Scorsesea koji je nastao kao adaptacija istoimene povijesne drame koju je napisao Shusaku Endo, japanski katolički pisac. Roman je napisan još davne 1966. godine i govori o problemima i nerazumijevanju na koje su nailazili portugalski misionari u Japanu u 17. stoljeću.

Dva isusovačka misionara uspiju doći u Japan kako bi pronašli svog subrata Ferreiru (Liam Neeson) koji je nestao nakon što su započeli progoni katolika u Japanu. U glavnim su ulogama Andrew Garfield kao Rodriguez i Adam Driver kao Garupe.

Budući da je religija u umjetničkom smislu danas dosta zapostavljena, film je od svojih početaka bio u opasnosti da doživi debakl. U jednom intervjuu sam Scorsese izjavio je da je ovaj film odlučio napraviti „sebi za dušu.“

Malo više od dva i pol sata, koliko traje ovaj film, uvelike je pridonijelo razumijevanju ove osjetljive tematike. Važno je bilo pažljivo pristupiti radu ovog filma, a može se reći da je redatelj u tome i uspio. Gotovo svaka scena ovog filma tjera na razmišljanje i dublju analizu, odnosno sadrži neko dublje značenje. To je jedan od onih filmova koji se i nakon nekoliko gledanja ne čine dosadnima jer uvijek sadrže nešto novo što se možda nije uočilo u prethodnom gledanju.

Priča lagano podsjeća na zaplete Inspektora Columba. Nakon početnog upoznavanja likova, gotovo je nemoguće predvidjeti daljnji rasplet priče, što je posebno vidljivo na kraju. Upravo je i izbor glumaca pomogao da se ta priča zaokruži: zvijezde u usponu i oni koji su dugi niz godina u tom poslu stvorile su savršen kontrast.

Problematika kojom se film bavi može se gledati i izvan okvira vjere. Ne treba se promatrati samo kao izazov kojem su izloženi u ovom slučaju misionari. Ističe problematiku izdržljivosti čovjeka, njegovu snagu, mogućnost trpljenja i volju, a s druge strane pokazuje koliko je šutnja u nekim trenucima i jača od bilo koje riječi. To se posebno naglašava i u scenama u kojima nema dijaloga, već su samo vidljive scene prirode.

Iako ovaj film nije rađen za široke mase i mnogima će se zbog svoje specifične tematike, ne previše dinamične ( i time za mase neatraktivne) radnje i duljine trajanja, kao i činjenica da nije riječ o filmu koji će se gledati u bezbrižno nedjeljno popodne, činiti odbojnima. Misao koju film šalje čini ga jednim od kvalitetnijih filmova.