Gordana Tkalec: Ne proizvodimo studente za burzu nego za tržište

Sveučilište Sjever donijelo je odluku o izmjeni studija novinarstva, a novim programom konkuriraju ne samo hrvatskim, nego i europskim sveučilištima.

S pročelnicom Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever doc. dr. sc. Gordanom Tkalec u intervjuu za Pressedan razgovarali smo o razlozima promjene naziva preddiplomskog studija Novinarstva u preddiplomski studij Komunikologije, medija i novinarstva te prednostima studiranja na Sveučilištu Sjever, studentima, izazovima i struci općenito, kao i o novoj knizi Uredništvo – koncepti uređivanja u preddigitalno i digitalno doba koja uskoro izlazi iz tiska.

Studij novinarstva sada je studij Komunikologije, medija i novinarstva. Znači li to da studenti dobivaju novi studij?

U pitanju nije novi studij, niti novi studijski program. Prošli smo svu formalnu proceduru kako bismo promijenili naziv studija uz manju promjenu sadržaja. Već prije dvije godine napravili smo manju izmjenu preddiplomskog studija novinarstva jer se u ovom području stvari jako brzo mijenjaju. U takvoj situaciji, gdje mediji stalno rastu, ne možemo raditi prema istom programu kakav je bio kada je osnovano Sveučilište Sjever. Ako želimo biti sudionici promjena i ako želimo naučiti naše studente da se nose s promjenama koje će se dogoditi i nakon što oni završe studij, onda moramo ići u korak s njima.

Znači li to da niste bili zadovoljni prijašnjim studijom Novinarstva?

Ne, promjenu nismo napravili kako bi izmijenili nešto što nam ne valja. Studij se mora osvježiti da bi bio u skladu s trenutačnom situacijom.

Zašto ste naziv studija Novinarstva promijenili u studij Komunikologije, medija i novinarstva?

Od osnutka, što je ujedno i naša prednost, imali smo jako puno medijskih kolegija. Dovoljan je pokazatelj taj da na prvoj godini imamo velik broj kolegija koje integriramo i izvodimo sa studijom Medijskog dizajna. Dakle, nemamo isključivo novinarske kolegije i imamo tu medijsku komponentu. Također, imamo i jako puno komunikoloških kolegija.

Studenti se ponekad žale govoreći kako im ne odgovara izvođenje nastave zajedno s drugim studijima. Zašto se kolegiji izvode na takav način?

To je jako korisno. Nekada se morate družiti s ljudima koji vam nisu najbolji prijatelj i koji razmišljaju sasvim drugačije nego vi, tako će vam biti na poslu. Mi pokušavamo studente priviknuti na takav način razmišljanja jer će biti u interakciji sa snimateljima, s dizajnerima, ali i menadžmentom. Da se ne bi događali sukobi i da bi znali kako onaj drugi razmišlja. Kako će to postići? Upravo na zajedničkim kolegijima.

Takav način izvođenja nastave predstavljate kao prednost?

Da. Suočavamo različite studente, različitih interesa. U drugim zemljama to je velika i česta praksa.

Koja je najveća promjena koju donosi ova izmjena?

Povećali smo izbornost. Ako želimo ići u korak s razvojem medija i s drugim sveučilištima u Europi, moramo studentima ponuditi izbornost. Pratim studijske programe u Europi i Americi, tamo je puno veća izbornost i student može odabrati ono što smatra da njemu treba. To je ono što smo mi napravili. Izbacili smo samo jedan kolegij, Motivacijski praktikum, jer nam nije odgovarao zbog broja ECTS-a. Samo smo neke kolegije proglasili izbornima, što se broji u izmjene studijskog programa i uveli neke nove.

Što ste omogućili uvođenjem više izbornih kolegija?

Povećavajući izbornost, mi više ne moramo ići kroz proces izmjene studijskog programa do 20%, koji je procedura, nego se izborni kolegiji mogu mijenjati unutar kuće. Obavezni su obavezni, ali izborni se mogu mijenjati. Tu smo i mi otvorili sebi prostor da radimo u skladu s tim kako se mediji razvijaju.

Postoji li razlika u zvanju studenta studija Novinarstva i studija Komunikologije, medija i novinarstva?

Zvanje ostaje isto.

Koliko je iskustvo u praksi bilo važno u izboru za nastavnika studija Komunikologije, medija i novinarstva?

Ne obrazujemo studente za nekakav apstraktni posao. Oni moraju imati znanstvenu komponentu, veliki broj pročitanih knjiga jer smo na Sveučilištu, ali moraju znati i praksu. Tržište je takvo da traži gotove ljude. Gotovog novinara koji će odmah početi raditi.

Pronalaze li vaši studenti lako posao u praksi?

Već na završnoj godini preddiplomskog, a osobito na prvoj i drugoj godini diplomskog studija većina studenata radi. Kad smo pokretali Medijsko sveučilište, onda su govorili da mi stvaramo studente za burzu. Pitali su nas: Što će vam to?, Znate li koliko je nezaposlenih novinara?. Evo, ne znam tko od naših alumnija trenutno nije zaposlen, nebitno je li to stalni ili honorarni posao. Kod nas je malo teže doći do stalnog zaposlenja, takva je postala struktura profesije, ali naši gotovo svi završeni studenti rade. Ne rade svi nužno u novinarstvu, ali i ne moraju. Njihove izlazne kompetencije su takve da su sposobni raditi poslove u agenciji, javnoj upravi ili redakciji.

Traže li redakcije i ostali poslodavci da im preporučite studente za rad?

Često dobivam upite: Imate li dobrih studenata?. Sve izražajniji postaje taj head hunting. Tako da ne proizvodimo studente za burzu, naprotiv, proizvodimo ih za tržište. Zato su tako zapošljivi, jer oni znaju raditi. Ako ne rade, onda razmišljaju na takav način da će se vrlo brzo snaći. Ako želimo da tako napreduju, morat ćemo mijenjati studentski program i dalje.

Na koji način studij ostvaruje praktičnu primjenu u nastavi?

Imamo radio i portal Pressedan. Također, na diplomskom studiju imamo kolegij Hrvatski medijski prostor gdje dio vježbi studenti odrađuju na svojim radnim mjestima jer nam je to bitno za završnu godinu. Ako studenti nigdje ne rade, mogu proći nekoliko redakcija i tamo ostati raditi. Međutim, kada smo došli u tu situaciju, svi studenti su bili zaposleni. Tržište ih treba.

Kako studente privući u manji grad na sveučilište koje nema toliko dugu tradiciju, a na raspolaganju imaju ostala, sebi bliža, sveučilišta?

Mediji su strašno napredovali. Svi smo na društvenim mrežama i na internetu, ali se nismo maknuli od usmene predaje. Ona je još uvijek najjača. Sada se ona događa posredstvom društvenih mreža, ali je najbolja reklama. Ono što naši studenti govore o nama, bolje rečeno, ono što njihove karijere govore o nama, najviše opisuje nas. Moji studenti i njihove karijere govore same za sebe. Novi trendovi u mlađim generacijama su isprobavanje nečeg novog. Što im se to luđe čini, oni će to napraviti. Kratka tradicija i udaljenost od velikih gradova ne mora biti minus. Kasnije će studentima u životu biti puno lakše promijeniti posao i grad jer su navikli na promjene i ono što one donose.

U kakvim ste odnosima s drugim sveučilištima?

U dobrim smo odnosima i dobro komuniciramo sa svim hrvatskim sveučilištima. Također, imamo dosta kolega koji su primarno zaposleni na drugim sveučilištima, što nas dodatno povezuje. Slažemo se i s inozemnim sveučilištima. Stvorili smo imidž u Hrvatskoj i idemo dalje.

Za kakvo novinarstvo pripremate studente?

Za kvalitetno novinarstvo, ali to ne smije biti elitističko novinarstvo. Jer i onaj koji piše o nekakvim temama koje nisu previše društveno važne, treba to napraviti kako treba. Mora biti u skladu s intelektualnim i profesionalnim normama. Ne trebaju svi naši studenti biti vrhunski istraživački novinari, ali treba dopustiti da se profiliraju oni koji to žele i koji to mogu. Zato imamo veliki spektar izbornosti, da se studenti mogu pronaći.

Koji bi bio poželjan profil studenta novinarstva na Sveučilištu Sjever?

Da bude pametan i misli svojom glavom, a i jako bih voljela da je pismen. Ljudi koji su živahnog duha, koji žele promijeniti svijet. Čini mi se da je čitavo naše društvo u nekakvoj apatiji i bezvoljnosti. Takav stav imputira se mladoj generaciji, a njima to nije svojstveno Jedan od rijetkih načina na koji se može promijeniti svijet je kroz medije. To se ne može ako se mediji ne razumiju, ako osoba koja se upušta u to ne zna kritički razmišljati nego samo bude uređaj za prenošenje informacija.

Po vašem mišljenju, koja je važnost ovog studija?

Da mladi ljudi znaju iskomunicirati ono što hoće i da ono što hoće i dobiju. Događa se da sve manje znamo komunicirati i prenijeti punu informaciju. Ne samo verbalno, nego i posredstvom društvenih mreža.

Čime ste se profesionalno bavili, nakon donošenja ovih izmjena?

U tisku je nova knjiga koju smo radili kolega Željko Krušelj i ja za kolegij Uredništvo na diplomskom studiju Novinarstva. Knjiga nosi naziv Uredništvo – koncepti uređivanja u preddigitalno i digitalno doba. Takve knjige nije bilo kod nas, a ja mislim da je jako potrebna. Obrazujemo novinare, a nitko ne obrazuje urednike. Oni se nađu u toj ulozi i ne znaju što da rade. To se reflektira u kvaliteti rada novinara. Željko Krušelj i ja smo posve različiti, ali sam jako zadovoljna našom suradnjom. Podijelili smo se, spojili svoje dijelove i intervenirali jedno drugom u tekst. Knjiga je izvrsna. Dosta toga sam prevodila iz američkih medija jer Europa nema tu razinu svjesnosti o odgovornosti novinara i urednika. Mislim da će to biti korisno ne samo mojim studentima nego i urednicima.

foto: Marko Posavec/Drava.info