Goran Tomić, trener Lokomotive: „San mi je podignuti Rabuzinovo sunce u svom gradu“

„Ne postoji tajna mog uspjeha u Kini. Treba se znati snaći na novi jezik, novi način života. S obzirom na to da sam se uspio prilagoditi navedenim komponentama, tamošnji ljudi su me prihvatili i zavoljeli. Nažalost, u Europi je prisutan podcjenjivački stav prema trenerima koji su u nogometno „egzotičnim“ zemljama. Međutim, daleko je to od egzotike jer su to klubovi koji jako puno plaćaju, no i mnogo toga traže od trenera“.

Mlad je trener, 43 su mu godine, a iza njega je mnogo trenerskog iskustva. Rani prekid igračke karijere uzrokovan ozljedama omogućio mu je brzi ulazak u trenerske vode, u kojima pliva sjajno. Goran Tomić, trener zagrebačke Lokomotive, trećeplasirane momčadi Prve HNL koja se bori za ulazak u Ligu prvaka te osvajanje Kupa, izvrstan posao obavlja gdje god se pojavi. Iz svog rodnog Šibenika odlučio se put daleke Kine gdje je ispodprosječne klubove pretvarao u klubove za najviša dostignuća. U razgovoru za Pressedan, odgovarao je na pitanja o nadolazećoj utakmici polufinala Kupa sa Slaven Belupom, razdoblju u Kini, suradnji s bivšim izbornikom engleske nogometne reprezentacije, Svenom-Göranom Erikssonom i o mnogočemu drugome.

Približavamo se jako brzo povratku nogometa na hrvatske travnjake. U subotu u polufinalu Kupa vaša momčad Lokomotiva sastaje se sa Slaven Belupom? Kako teku pripreme za utakmicu?

Sve po planu. Odradili smo što smo zacrtali. Znamo Slavenove kvalitete i da se radi o iskusnoj momčadi punoj internacionalaca te jedva čekamo početak utakmice.

Prva utakmica i ulog je odmah velik. U igri ste za Europu, no naizgled ova utakmica puno više znači Koprivničancima kojima je Kup jedina šansa za izboriti Europsku ligu. Mislite li da su subotnji domaćini pod većim pritiskom?

Pa ne mogu reći kako mislim tako jer i oni vide svoju veliku šansu igrajući na svom terenu na kojem su izuzetno dobri, ipak svladali su Hajduk u Koprivnici. Uistinu, radi se o jako dobroj momčadi koja je, po mom mišljenju, skupila malu količinu prvenstvenih bodova s obzirom na to kakav kadar ima. To je momčad koja je okupljena da bude u gornjem dijelu tablice 1. HNL. Smatram kako će pritisak biti podjednak na obje momčadi.

Posljednji put kad ste gostovali u Koprivnici, doživjeli ste poraz. Stvara li to možda teret utakmice na Vaše igrače?

Ne stvara jer smo ih u idućoj utakmici u Kranjčevićevoj svladali 3:0. Rezultati mnogo ovise o trenutnoj formi i o tom danu. Nažalost, tog dana podbacili smo. Koprivničanci su odigrali sjajnu utakmicu i zasluženo pobijedili. Uzvratili smo im na početku proljetnog dijela na našem terenu tako da je sve otvoreno u idućem srazu.

Dinama i Hajduka nema među četiri najbolja. Pobjedom protiv Slavena otvara Vam se prilika boriti se za trofej u svom rodnom Šibeniku. Osvoji li ga Lokomotiva, bio bi to prvi Vaš klupski trofej u trenerskoj karijeri, ali i prvi Lokomotivin od dolaska u Prvu ligu. Maštate li o podizanju pehara u Vašem rodnom gradu?

– Apsolutno. Velika želja mi je odigrati finale u svom rodnom gradu i uzeti svoj prvi trofej baš tamo. Međutim, morat ćemo se dobro namučiti u subotu kako bismo uopće stigli do tamo. Idemo korak po korak.

Hipotetsko pitanje. Kada biste svladali Slaven u subotu, koga biste prije voljeli vidjeti u finalu na protivničkoj strani, Riječane ili Osječane?

Trenutno smo koncentrirani jedino na Slaven Belupo i utakmicu u subotu, a ako i kada dođe vrijeme za finale, onda ćemo se tada posvetiti tome. Moram priznati kako mi je potpuno svejedno koga bismo imali za protivnika u finalu. Obje su iznimno kvalitetne momčadi te smo i s jednima i s drugima igrali al pari ove sezone.

Nužna je prodaja nekih igrača radi nastavka funkcioniranja kluba

U četvrtfinalu ste svladali svoje Šibenčane koji su odigrali odličnu sezonu. Od jeseni ćemo ih ponovno gledati na prvoligaškim travnjacima, nakon osam godina. Kakav je Vaš komentar na ovakvu sezonu Šibenika?

Oduševljen sam Šibenikom jer grad živi za nogomet, a klub itekako pripada Prvoj ligi. Primijetio sam, prateći njihove domaće utakmice u ovoj sezoni, kako ljudima nedostaje prvoligaškog nogometa te dolazak velikih klubova u grad. Baš mi je drago zbog njih, ali znaju kako ne smiju stati na ovome, što znači da su im potrebna pojačanja kako bi mogli pružati ravnopravne partije sa svima u Prvoj HNL. Posljednjih godina smo doživjeli to da neki klubovi uvjerljivo izbore Prvu ligu, a kada stignu tamo, muče se za ostanak u elitnom društvu. Nužan je ulazak stranih ulagača kako bi mogli biti konkurentni.

Velika je borba za 2. mjesto u 1. HNL, mjesto koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka. Mislite li kako biste mogli parirati velikim europskim klubovima kad bi ova momčad ostala na okupu? Jesu li Vam potrebna pojačanja za Europu?

U velikim europskim ligama budžet kluba puno toga diktira tako da se već unaprijed zna tko će na kraju sezone zauzeti prve pozicije. Slična je situacija i u našoj ligi gdje se Lokomotivin budžet razlikuje od onog drugih klubova. Čim se mi na prvenstvenoj tablici nalazimo ispred bogatijih klubova, to je fantastična stvar. Ima klubova koji četiri do pet puta više ulažu, a imaju lošije rezultate od nas. Ove sezone radimo sjajan posao i sigurno je kako će nakon ovakvih igara, doći do prodaje igrača kako bi klub mogao nastaviti funkcionirati. Zbog toga se ne smijemo zavaravati da će momčad ostati na okupu. Uvjeren sam kako će tri do četiri naša nogometaša ovog ljeta ostvariti velike transfere u domaće ili strane klubove. Bilo bi odlično loviti velike rezultate, međutim, nama je cilj biti među prvih pet pozicija i dočepati se Europe. Sve iznad toga veliki je uspjeh.

Kako vidite Sammira unutar europske Lokomotive?

Sammir je puno doprinio ovoj Lokomotivi svojim iskustvom, svojom mirnoćom. Prezadovoljan sam s njim jer je donio dodatnu kvalitetu te bismo svi u klubu htjeli da ostane u Zagrebu, tim više što se jako dobro osjeća ovdje. Nadam se kako će ostati i naredne sezone u našoj momčadi.

Šokirao me Erikssonov poziv

Prisjetimo se Vaše igračke karijere, u Salzburgu ste pružali sjajne partije. Smatrate li da ste mogli ostvariti transfer u neki veći europski klub da nije bilo problema s ozljedama?

Vjerujem kako sam mogao imati i još bolju karijeru, makar sam zadovoljan i ovakvom kakva je bila jer sam bio članom velikih klubova, kao što su atenski AEK i talijanska Vicenza, s kojom sam igrao Serie A. Ozljede su me spriječile u naumu ostvariti još veću karijeru, međutim, ne treba žaliti ni za čime jer mi je rani završetak igračke karijere omogućio rani početak trenerske. Volim se voditi onom izrekom: „Bolje biti mladi trener nego stari igrač“.

Kao trener, gdje god dođete, ostvarujete sjajne rezultate. U Kini ste ostavili duboki trag. I Beijing Baxy, i Tianjin Songjiang preokrenuli ste od klubova koji se bore za ostanak u ligi, do klubova koji se bez problema bore s najboljima. Kako Vam je to uspjelo? Pogotovo kad se uzme u obzir kako je to potpuno drukčija kultura od naše, a i jezik je prepreka.

Ne postoji nekakva tajna uspjeha. Morate se znati snaći u stranoj zemlji te je potrebno posjedovanje većeg broja vještina, i to ne samo onih trenerskih. Treba se znati snaći na novi jezik, novi način života. S obzirom na to da sam se uspio prilagoditi navedenim komponentama, tamošnji ljudi su me prihvatili i zavoljeli. Nije jednostavan posao stvoriti kemiju na temelju koje će me igrači slijediti. Nažalost, u Europi je prisutan podcjenjivački stav prema trenerima koji su u nogometno „egzotičnim“ zemljama. Međutim, daleko je to od egzotike jer su to klubovi koji jako puno plaćaju, no i mnogo toga traže od trenera. Tamo nemate prostora za kikseve jer vrlo brzo postanete bivši. Jako teško je opstati u Aziji te sam ponosan što sam tamo proveo pet godina.

Jeste li osjećali nepravdu kada je došlo vrijeme da napustite Peking i Tianjin, s obzirom na to kako su Vas naslijedila velika trenerska imena, pogotovo u Tianjinu, gdje je momčad preuzeo bivši trener Reala, Vanderlei Luxemburgo, a onda potom i veliki Fabio Cannavaro?

Naravno da je bio prisutan osjećaj nepravde. Ostvarivao sam iznad prosječne rezultate pa su se klubovi koje sam vodio odlučili na trenere visokog profila. Nije lijep osjećaj, no s vremenom se pomirite da tako to kod njih funkcionira. I nakon tih otkaza, dobio sam novi posao, i to sa Svenom-Göranom Erikssonom, što je dokaz mog rada i ostvarenih rezultata. To su zemlje kojima je važnije imati u klubovima velika trenerska imena, nego kvalitetne trenere, a manje poznate ili potpuno nepoznate.

Poziv velikog Svena-Görana Erikssona i povratak u Kinu uslijedio je nakon Vašeg angažmana u Istri 1961. Kako je započela Vaša suradnja s Erikssonom?

U to vrijeme, dakle, 2016. godine, Eriksson je bio trener Shanghai SIPG-a te je dobio ponudu Shenzhena. Dogodilo se to da je raspustio čitavi stožer kojeg je imao u Šangaju. Kako je i on nekoliko godina proveo u Kini, pratio je moj rad te je predložio mene kao svoga pomoćnika. Olakotna okolnost je ta što sam Europljanin, te sam naknadno čuo kako se raspitivao za mene kod svojih prijatelja u Hrvatskoj. Jednog dana dobio sam njegov poziv i tog trenutka ostao sam potpuno šokiran. Da mi je netko 2013. godine, kad sam dolazio u Kinu, rekao kako ću nakon nekoliko godina raditi s velikim Erikssonom, prozvao bih ga ludim. Proveo sam s njim osam mjeseci te mi je to razdoblje, zasigurno, bilo najbolje razdoblje u trenerskoj karijeri.

Kakav je kao osoba Sven-Göran Eriksson?

Fenomenalna osoba, moram reći. Uistinu me oduševio svojom otvorenošću, mirnoćom, duhovitošću. Oduševile su me njegove priče o danima koje je proveo kao izbornik engleske reprezentacije, priče o Beckhamu i ostalim zvijezdama, susretima s kraljicom, osvajanju Serie A s Lazijom,… Mnogo mi je pomoglo biti u njegovoj blizini te sam puno naučio iz tog iskustva.

Najdugovječniji ste trener jednog kluba trenutno u Prvoj ligi. Koliko dugo planirate ostati na Kajzerici?

Ovog ljeta mi istječe ugovor. Još ništa nije odlučeno u vezi produljenja ugovora, no sjajno mi je ovdje. Izgradio sam dodatnu reputaciju kao trenersko ime u Hrvatskoj. Trenutno živim dan za danom te mi je u mislima jedino kako završiti ovu sezonu na najbolji način. Sve su opcije otvorene, a u trenerskoj karijeri nikad ne znate gdje vas put vodi. Možda ponovno navratim do Kine, ha ha.

Vidite li se u bližoj budućnosti na klupi Dinama ili Hajduka?

Svakom hrvatskom treneru cilj je doći do naših najboljih klubova, međutim, trenutno o tome ne razmišljam. Kao trener, ništa se ne može isplanirati i ne može se znati koji je pravi put. Primjerice, naš izbornik Dalić je preko Saudijske Arabije stigao do reprezentacije. Čudni su putevi trenerski te treba ići korak po korak. Najvažnije je da radim ono što volim, a nema ljepšeg od toga da radim posao koji volim i još sam plaćen za to.