Student Sveučilišta Sjever glazbeni je producent i ima svoju izdavačku kuću: „Mainstream-glazba me ne zanima!“

Marko Jović, student prve godine Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever, zaista je višestruko talentiran umjetnik. Glazbom se počeo baviti kao srednjoškolac u rodnom Osijeku, a 2013. godine pokrenuo je vlastitu digitalnu izdavačku kuću Xernex koja je specijalizirana za underground glazbeni žanr. Uz to je i uspješan fotograf s održane dvije izložbe, a njegovi dizajnerski radovi izazivaju sve više pažnje na internetu.

Kako si se počeo baviti glazbom? Zašto te privlače takvi eksperimentalni smjerovi?

Mainstream-glazba odavno me prestala zanimati. Nekada sam slušao hip-hop, a nakon toga sam prešao na techno. Putem techno-glazbe došao sam do alternativnih žanrova kojima se sada bavim. Moja glazba obuhvaća žanrove koje karakterizira prljavi zvuk. To su experimental/harsh/japanoise, dark/industrial/post ambient, drone i slično. U svijetu je takva glazba sve popularnija, no u Hrvatskoj je prisutna samo u nekim manjim, alternativnim klubovima. Ljubitelji undergrounda uglavnom se okupljaju na stranim festivalima poput sada već vrlo dobro poznatog No Fun Festa u Japanu i na nekoliko velikih festivala u Njemačkoj.

Zašto si odlučio pokrenuti izdavačku kuću?

Potaknula me situacija na hrvatskoj glazbenoj sceni jer je vrsta glazbe kojom se bavim gotovo nestala. Dok je 90-ih godina domaća glazbena scena bila vrlo aktivna, danas se svela na svega nekoliko projekata. Moja izdavačka kuća trenutno je digitalna, ali kada dođem do nekih sredstava pokušat ću izdavati glazbu na nosačima zvuka. Glazbu trenutno distribuiram putem interneta – dijeleći je po forumima, SoundCloudu i Facebooku, odakle je se može besplatno skinuti. U dvije godine, koliko se time bavim, uspio sam izaći iz anonimnosti. Sada mi se svaki mjesec javi nekoliko autora iz Europe, a najviše iz Francuske, Nizozemske i Engleske. Obično mi pošalju svoje snimke koje preslušam i, ako mi se svide, objavim. Svako deseto izdanje moje kuće kompilacija je radova od deset do dvadeset različitih umjetnika, a svaka kompilacija ima jedinstvenu temu.

Baviš se i vizualnom umjetnošću?

Fotografijom sam se počeo baviti kada mi je bilo 18 godina. Kao i u glazbi, posebno me inspiriraju industrijski motivi – tvornice i ruševni industrijski objekti. Osim toga, vrlo važan izvor inspiracije predstavlja mi nebo. Javlja mi se sve više ljudi kojima se sviđa moja fotografija. Dosad sam imao dvije izložbe u Osijeku. Fotografije uglavnom promoviram putem Tumblra, a nedavno sam napravio i svoju internetsku stranicu. Bavim se i kreiranjem dizajna za različita glazbena izdanja, CD-e i logotipove.

Imaš jedan pomalo neobičan hobi?

Bavim se urbanim istraživanjem. To je istraživanje zaboravljenih dijelova grada, napuštenih građevina i ruševnih objekata. Volim snimati takva mjesta pritom pazeći da ne ostavim nikakav trag svojeg boravka. S urbanim istraživanjem upoznao me prijatelj iz Osijeka koji je fotograf. Prvo mjesto koje smo posjetili bila je stara osječka kožara. Nakon toga odlučili smo obići sve važnije napuštene zgrade u Osijeku. U Koprivnici sam dosad bio u staroj ciglani, ali nadam se da ću uspjeti istražiti sve slične prostore.

Jesi li dosad otkrio nešto naročito zanimljivo?

Najimpresivnije mjesto na kojem sam bio jest tvornica za preradu teških metala Olt u Osijeku. Najveći je napušteni industrijski kompleks koji sam ikada vidio. I bivša Poljoprivredna srednja škola u Osijeku ogromna je i vrlo zanimljiva, a ruševine ostavljaju dojam kao da se nalazite u nekom postapokaliptičnom svijetu. Volio bih posjetiti Mali Lošinj i Lastovo. Na oba otoka postoje stari vojni kompleksi ispod kojih se protežu kilometri tunela. Svjetskim urbanim istraživačima najatraktivnije su zemlje bivšega Sovjetskog Saveza, a većina nas sanja o tome da istraži Pripyat, napušteni grad u Ukrajini čiji su stanovnici iseljeni zbog černobilske katastrofe.

Što te navelo na to da upišeš studij Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever?

Tražio sam studij koji je povezan s područjima umjetnosti koja me zanimaju. Program Medijskog dizajna bio je najbliži onome što sam želio. Nakon završenog prvog semestra mogu reći da nisam pogriješio jer vidim da ću ovdje naučiti vrlo korisne stvari. Oduševljen sam modernim tonskim studijem koji nam je na raspolaganju, a i mogućnosti za videoprodukciju su odlične.

Koji su ti planovi za budućnost?

Nedavno sam izdao ploču s The New Blockadersima, umjetničkom skupinom iz Engleske koji imaju glazbeni stil blizak mome. Trenutno nastojim što bolje distribuirati te ploče u Hrvatskoj. Dugoročno gledano, želim završit faks, biti aktivan u produkciji i umjetnički napredovati.