Gimnazijska tajna Mirka Paurovića o objavi Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika

 Ova je godina protekla u znaku obilježavanja 50. godišnjice objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Povijesni dokument, kojim se zahtijevao ravnopravan položaj hrvatskog jezika u tadašnjoj Jugoslaviji te prestanak potiskivanja pred srpskim, sastavilo je sedmero članova Upravnog vijeća Matice hrvatske.

Deklaracija je objavljena 13. ožujka 1967. godine u uglednom časopisu za kulturu “Telegram”, a podržalo ju je 18 hrvatskih institucija. Rijetko je koji čin u novijoj povijesti izazvao takvu buru u javnosti. Na Deklaraciju i njezine tvorce i zagovornike odmah su se okomili predstavnici vlasti, uslijedila su izbacivanja iz Partije i oštre osude.

Munjevita reakcija

Iako za povijesnu objavu u “Telegramu” danas znaju gotovo svi, u javnosti je ostalo gotovo nepoznato da je te 1967. godine još jedan hrvatski medij u potpunosti objavio Deklaraciju. Riječ je o tadašnjem Radio Bjelovaru na kojem je tadašnji gimnazijalac Mirko Paurović, kasnije novinar u vodećim domaćim medijima, vodio nedjeljnu emisiju “Kulturna panorama”.

-Kako sam redovito pratio “Telegram”, odmah sam znao da je Deklaracija tema koju valja obraditi u jednoj od naših emisija. Te nedjelje naša je spikerica pročitala uvodnik na tu temu koji sam sâm napisao, a nakon toga je pročitala i cijelu Deklaraciju – prisjetio se ovih dana Mirko Paurović. Reakcija je uslijedila i prije nego što je čitanje dovršeno. Paurovića je nazvao Stanko Drago, tadašnji direktor bjelovarskog Informativnog centra u sklopu kojeg je djelovao i Radio Bjelovar, a nakon što je mlađahni urednik potvrdio njegove sumnje, brzinom munje se i osobno ukazao u redakciji.

-Vidjelo se na njemu da je silno zabrinut, i samo mi je rekao da odem na kiosk i kupim Vjesnik. Tek ondje sam pročitao političke napade na Deklaraciju i shvatio sam što smo učinili – kaže Paurović, priznajući da je nakon toga i sam postao vrlo zabrinut.

-U to vrijeme sam bio učenik četvrtog razreda gimnazije, čekala me obrana mature, a neposredno prije tog događaja postao sam član Saveza komunista. Nisam znao što mogu očekivati zbog svog poteza – kaže Paurović. Nakon emisije, uslijedio je razgovor u tadašnjem Općinskom komitetu gdje je su gradski “glavešine” od njega zatražili da se odrekne Deklaracije.

Susret s Brozovićem

-Na to sam izjavio da u potpunosti podržavam Deklaraciju, no da smatram kako ipak, u političkim okolnostima koje su tada postojale, njezina objava možda i nije bila najpametniji potez – prisjeća se naš sugovornik, priznajući kako mu se čini da takav odgovor nije previše zadovoljio njegove ispitanike

-Zanimljivo, kasnije tu epizodu više nitko nije spominjao, niti sam zbog svog čina snosio neke političke posljedice, osim što sam smijenjen s mjesta urednika “Kulturne panorame”. Mogu samo pretpostaviti da je i među tadašnjim čelnim ljudima u Bjelovaru bilo onih koji su podržavali Deklaraciju, iako to nisu smjeli javno reći, i koji su zbog toga čitavu stvar jednostavno zataškali. Na taj način nisu zaštitili samo mene, već i sebe jer, da se za sve saznalo na višim instancama, zacijelo bi i oni snosili određene posljedice – vjeruje Paurović.

Unatoč “škakljivom” iskustvu koje je obilježilo početak njegove karijere, Paurović se nastavio baviti novinarstvom. Pisao je za Vjesnik, Večernji list i Novi list, gdje je neko vrijeme bio urednik te pomoćnik direktora, a izdavao je i nekoliko vlastitih specijaliziranih publikacija. Za vrijeme radnog odnosa u Novom listu, godinama nakon radijske epizode s Deklaracijom, susreo se s jednim od njezinih autora, poznatim jezikoslovcem Daliborom Brozovićem.

-Bio je to slučajni susret iz kojeg je proizašao intervju za Novi list na dvije stranice o daljnjem razvoju hrvatskog jezika – kaže Paurović koji je danas u mirovini. Iako je nakon teškog moždanog udara prije šest godina gotovo u potpunosti izgubio sposobnost čitanja i pisanja, do danas se dobro oporavio pa je njegova spisateljska karijera daleko od završnice.

-Mislim da slobodno mogu reći kako sam imao zanimljiv i bogat život, čemu planiram posvetiti nekoliko novela. Još uvijek tekstove diktiram svojoj supruzi Jadranki, no vjerujem kako ću ih uskoro moći napisati i sam – zaključuje Paurović.

Foto: Štefan Brajković