Gdje se bolje baviti sportom uz studiranje, u SAD-u ili Hrvatskoj?

Studiranje i bavljenje sportom svakako nije jednostavno, no razlike u težini koordiniranje obje obaveze su ogromne između Hrvatske i SAD-a. U Hrvatskoj uz studiranje moguće je bavljenje profesionalnim sportom, dok je u Americi kompetitivni sport u sklopu obrazovanja. Osim toga, uvjeti za sport na koledžu u SAD-u su puno bolje nego uvjeti prvoligaških košarkaških klubova u Hrvatskoj.

Naš sugovornik ima zanimljivu perspektivu o ovoj temi jer bavio profesionalnom košarkom u prvoj hrvatskoj košarkaškoj ligi za vrijeme studiranja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, dok je njegova sestra za to vrijeme otišla igrati košarku na američki koledž.

Koliko se fakulteti prilagođavaju sportu i kakvi su uvjeti u SAD-u i u Hrvatskoj?

– Razlika je u tome što u Hrvatskoj prilagođeni sportski program imaju samo sportaši iz najbolje kategorizacije, a to su uglavnom olimpijci, njima se smanji broj obaveznih dolazaka nekog kolegija. Studenti koji se bave profesionalnim sportom u prvim hrvatskim ligama nemaju nikakve privilegije.

No, u Americi je sport integriran u obrazovanje. Naime, cijelo školsko obrazovanje ima uključene sportske programe, sportske ekipe, koje se međusobno natječu. Nema posebnih klubova van školskog sustava kao u Hrvatskoj. Ako se iskažeš na školskoj razini, upisuješ fakultet. Fakulteti se također međusobno natječu, a rangirani su u divizije ovisno o uspješnosti u određenom sportu. Najbolji fakulteti su u Diviziji 1 (D1).

– Mojoj sestri u Americi je program puno bolje isplaniran i kompromisno posložen kako mi se maksimiziralo vrijeme u danu. Osim toga, sve je na jednom kampusu, i treninzi i nastava, uz to sportski uvjeti (dvorane, teretane, prehrana) su bolji na D2 koledžu u SAD-u nego od nekih timova iz top 5 najboljih u prvoj hrvatskoj košarkaškoj ligi.

Košarkaški centar Dražen Petrović | Grad Zagreb

Dnevni raspored često u Hrvatskoj zna biti pretrpan za studenta sportaša. Ako se radi o višim ligama, dva treninga dnevno nisu na odmak, plus predavanja koja su najčešće 4 do 5 dana u tjednu. U Americi, pošto se sport integrirao u obrazovanje, stvar je potpuno drugačija.

– U SAD-u dan počinje ovako. Prvo je teretana i/ili neki lakši trening, to počinje oko 7 ujutro. Zatim su predavanja oko 10 do ručka. Nakon ručka je mala pauza te je momčadski trening popodne. Navečer ostaje vremena za učenje. U Hrvatskoj dan počinje isto, ali na jednoj lokaciji. Zatim, ovisno od fakulteta do fakulteta, od dana do dana, počinje nastava. Može biti u 10, može biti u 14. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu može biti i na nekoliko lokacija. Trening može biti popodne ili navečer. Ali fakultet i sport nemaju nikako usklađene rasporede niti je jednog briga za drugo. Na kraju ili izostaješ s nastave, i obrazovanje pati, ili s treninga, pa sport pati. Dodatno, preko Atlantika je sve na jednom kampusu, i predavanja, i menza, i dvorana, i dom.

Dvorane, teretane, rehabilitacija, neke su od ključnih stvari za stvaranje vrhunskog sporta. Na profesionalnoj razini, zdrav razum smatrao bi da to sve trebaju imati i profesionalnih klubova hrvatskih liga. Ispada da fakulteti u SAD-u, i to u nižim divizijama, imaju.

– U drugoj diviziji imaju dvije odlične dvorane, u kojoj igraju i u kojoj treniraju, i to samo za košarku, a koliko još sportova ima. Pristup dvorani je 24/7, uvijek može ući i trenirati koliko god poželi. U Hrvatskoj rijetko koja momčad ima vlastitu dvoranu, a ostali treniraju u školskim ili sveučilišnim dvoranama. Puna stipendija na jednom D2 fakultetu znači plaćene knjige, plaćena hrana u menzi koja je odlična, gotovo sve. Jedino što niti jedan fakultet ne pokriva, to je avionska karta.

Vrhunska oprema je dio profesionalizma, način na koji se klub ili fakultet reprezentiraju. U SAD-u je naravno sve besplatno (uz punu školarinu). Ovisno o sponzoru, Nike, Adidas, sva oprema je besplatna. Dres, trenirka, tenisice, podmajice, podgaće, čarape, sve. U Hrvatskoj je druga priča.

– U jednim tenisicama je izvrnula zglob. Odmah je tražila nove jer je trenutne ne odgovaraju. Znala mi je reći kako su dvorani znale biti hrpe kutija pune Nike ili Adidas opreme, koje su mogle uzimati kako su htjele. Pa čak je i meni donijela nekoliko majica. U Hrvatskoj, mali postotak igrača ima ugovor za tenisice, ostali ih si kupuju iz vlastitog džepa.

Košarkaška dvorana D2 koledža | University of Tampa

Naravno, sve o čemu smo pričali o SAD-u, zvuči bajno. No, postoji i tamna strana medalje. Najpoznatija je kontroverza oko natjecanja NCAA. To je košarkaško sveučilišno natjecanje na nacionalnoj razini. Ono je jako praćeno (nekad i više od profesionalne košarke), jako podobno za kladionice. Naime, jako je popularno se kladiti na NCAA utakmice. Te zbog društvenih mreža, igrači postaju jako popularni, ali nemaju pravo zarađivati na svome brendu.

Javnost u Americi pritišće fakultete koji se bogate na mladim Amerikancima da daju komad torte i njima koji su to zavrijedili. Ipak, radi se o nevjerojatnim iznosima, što za TV prava, što za natjecanja. Zvijezda poput Zion Williamsona mogla je od 18 godine zarađivati i pomoći svojoj obitelji, no nije. Upravo zato većina sportaša kod njih nakon jedne godine studiranja ode u profesionalce. Zion nije smijao imati niti svoj ugovor za tenisice, van onoga od fakulteta.

Neke stvari se pomiču ka boljem, no koliko je samo mladih sportaša zakinuto za zaradu, a njihovi fakulteti na njima enormno zarađuju. U Hrvatskoj nitko na tebi ne zarađuje, ali nitko niti ne pomaže. Barem što se tiče obrazovanja i sporta zajedno.

Fotografije: Grad Zagreb/stranica Sveučilišta u Tampi/KK Cibona/Unsplash