Autor: Dolores Brožek - Jun 16, 2021

Magdalena Carmen Frieda Kahlo y Calderon, široj javnosti poznata kao Frida Kahlo, rođena je 6. lipnja 1907. godine, no kao službeni podatak njezina rođenja navodi se i 6. srpanj 1907. godine. Još jedna kontroverza i misterij koji ostaju iza umjetnice koja je bila ispred svog vremena.

Kahlo se rodila u Meksiko Cityju, točnije u vlastitoj kući La Casa Azul, u malenom gradiću Coyoacan. Kasnije, tijekom života navodila je da se rodila 1910. godine, pretpostavlja se zbog želje da se godina njezina rođenja poklapa s godinom kada je započela meksička revolucija ili godinom kada je rođen moderni Meksiko. Isto tako, njezino pravo njemačko ime je Frieda što u prijevodu znači mir, a iz nepoznatih razloga, 1935. godine, odlučila je izbaciti slovo e iz imena te postati Frida. Obitelj s očeve strane bila je njemačkog podrijetla, a od djeda je naslijedila talent za slikarstvo. Majka joj je bila pobožna katolkinja španjolskog porijekla. Tako je Frida odrasla okružena ženama i sa snažnim zanimanjem za španjolski katolicizam.

PREKINUTA MLADOST

Kahlo je sa šest godina oboljela od dječje paralize što je za posljedicu imalo da joj je desna noga bila tanja i deformirana. Skrivala je to tako što je često nosila hlače, a kasnije dugim suknjama nadahnutim meksičkim narodnim nošnjama koje su zajedno sa spojenim obrvama postale njezin zaštitni znak. Godine 1922. roditelji su je upisali u Preparatoriju, najprestižniju školu u Meksiku. 17. rujna 1925. Frida je doživjela tešku prometnu nesreću u kojoj je pretrpjela slomljeni kralježnički stup, slomljenu ključnu kost, rebra, zdjelicu, jedanaest prijeloma desne noge, slomljeno i dislocirano desno stopalo i dislocirano rame. Rukohvat autobusa također joj je oštetio trbuh, probio joj maternicu, što joj je trajno oštetilo reproduktivnu sposobnost. Na kraju je povratila sposobnost hoda, ali proživljavala je ekstremne bolove do kraja života. Zbog nesreće je pretrpjela čak 35 operacija u životu, uglavnom na leđima i desnoj nozi. Umrla je 1954. godine, sedam dana nakon 47. rođendana, od plućne embolije iako mnogi smatraju da je njezina smrt bila posljedica prevelike doze lijekova.

KOMUNIZAM KAO INSPIRACIJA

Frida Kahlo se prije nesreće zanimala za medicinu, ali nakon te nesreće počela se ozbiljnije baviti slikanjem. Počela je sve više raditi s ocem na fotografijama i fascinirao ju je rad umjetnika Diega Rivere. Tada se pridružila grupi buntovnih studenata pod nazivom Cachuchas. Intenzivno druženje s njima motiviralo je Fridu da se dublje posveti literaturi, umjetnosti i politici. Nakon stravične nesreće, kako bi joj olakšali oporavak, roditelji su joj iznad kreveta stavili ogledalo kako bi mogla raditi autoportrete i darovali joj set za slikanje. Tijekom oporavka nastaje njezin prvi autoportret i razvoj slikarskog talenta. Frida se 1927. godine polako počela oporavljati i napustila je krevet te se ponovno vratila grupi Cachuchas koja je tada već u potpunosti bila politički nastrojena. Priključila se Meksičkoj komunističkoj partiji, a tako je i osobno upoznala Diega Riveru, slikara koji ju je oduvijek fascinirao. Svoja politička mišljenja iznosila je gdje kog je stigla, a jedna od njenih fotografija prikazuje Fridu i njezin korzet od gipsa, na čijoj je prednjoj strani iscrtala crveni čekić i srp kao obilježje komunizma.

OGOLJENA PRED SVIJETOM

Susret s Diegom Riverom, u to vrijeme, najvećim meksičkim slikarom, vatrenim komunistom, i revolucionarom, za Fridu će biti sudbonosan i obilježit će njezin privatni i poslovni život. Bio je 21 godinu stariji od Fride, a kad su se vjenčali, 1929. godine, njezini su ih roditelji nazivali slonom i golubicom. Ona je bila sitna i krhka, a on krupan i nezgrapan. Diego Rivera bio je proslavljeni majstor murala koji je pomogao oživjeti drevnu tradiciju zidnih slika Maya i dao živopisan vizualni glas autohtonim meksičkim radnicima koji su tražili socijalnu jednakost nakon stoljeća kolonijalnog ugnjetavanja. Njihov brak se sastojao od ljubavi, afera sa drugim ljudima, kreativnog vezivanja, mržnje i razvoda 1940. godine koji je trajao samo godinu dana. Jedna od zanimljivijih činjenica je da je Frida voljela i muškarce i žene, a najpoznatije žene s kojima se upustila u ljubavnu vezu bile su američka umjetnica Georgia O’ Keeffe i Josephine Baker. Usprkos Diegovim aferama sa drugim ženama (jedna od njih je bila Fridina sestra Christina), pomogao joj je na više načina. Frida je djelila Diegovu vjeru u komunizam i strastveni interes za domorodačku kulturu Meksika. Diego je ohrabrivao Fridu u njenom radu, veličajući je kao autentičnu i neiskvarenu umjetnicu. Iako je na početku bila samouka slikarica, ubrzo se, zahvaljujući svojoj vezi sa Diegom, našla u najsofisticiranijim umjetničkim krugovima. Godine 1938. Fridi Kahlo ponuđena je prilika za izlaganje u modernoj galeriji u New Yorku, koja je bila iznimno posjećena. Nakon prodaje velikog broja slika, uslijedila je izložba u Parizu, na kojoj je njezina djela zamijetio slavni slikar i suosnivač kubizma Pablo Picasso. Na poziv francuskog pisca i pjesnika Andrea Bretona, Frida je otišla i u Pariz, gdje je imala uspješnu izložbu, što dokazuje da je čak Louvre otkupio jednu njezinu sliku. Njen uspjeh još većim čini spoznaja da je njezina slika bila prvo umjetničko djelo meksičkog umjetnika koje je Louvre otkupio u 20. stoljeću. Frida je tijekom svog života napravila je preko 140 slika, uključujući preko 50 autoportreta, od kojih su mnogi bili u nadrealističkom stilu, koristeći simboliku kako bi izrazila svoju bol i tjeskobu. Fridine slike i brojni autoportreti poslužili su joj kao inspiracija ali i ključni motivi za oslikavanje životnih trauma. Njezina djela sačinjena su od njezinih unutrašnjih stanja, a tu bol i patnju vjerno je prenosila na slike i nebrojeno puta šokirala ondašnju javnost. No, više od svega, moglo bi se reći da je Frida kroz svoju umjetnost, odnosno slike uspjela svijetu prikazati dijelove svoje unutrašnjosti. Slikala je svoju krv, kosti, srce, organe, u stanju kaosa, nepovezane i u dijelovima, barem na prvo gledanje i nekome tko nije upoznat s njezinim patnjama. Stvarajući svoje slike i dajući ih drugima na uvid, izazvala je empatiju od publike, a upravo je empatija poslužila u sastavljanju svih dijelova jedne jedine Fride Kahlo.