Fleabag-arhetip svake žene

U ovoj seriji ne saznamo ime većine likova i to primjetimo tek kada je serija gotova. Fleabag u svakom smislu predstavlja odstupanje od klasične televizijske serije.

Humorističnu dramu napisala je Phoebe Waller-Bridge. Serija ima 2 sezone, svaka sezona sastoji se od 6 epizoda koje traju do 25 minuta. Kada bi ih pogledali jednu za drugom treba nam 2.5 sata. Radnja se vrti oko Fleabag. Žene koja je gotovo na sve načine slomljena. Ima loš odnos s obitelji i seks koristi kao lijek za depresiju jer joj je najbolja prijateljica slučajno počinila samoubojstvo. Osim Fleabag upoznajemo njezinu sestru Claire koja je zarobljena u nesretnom braku. I njihovog oca koji je nakon što mu je umrla žena, počeo hodati s njezinom kumom. Svaki odnos koji Fleabag ima je slomljen. Zato tako očajno traži kontakt s drugim ljudima. Traži povezanost i toplinu koju je naizgled izgubila. U prvoj sezoni gledamo kako i otkrivamo zašto se Fleabag tako raspala. Druga sezona pokazuje nam kako traži smisao u životu.

Ova serija odlično prikazuje odnose između ljudi

Seks je jedan od glavnih motiva u seriji. Flebag je ovisna o seksu iako u njemu najčešće ne uživa. Kada dođe do samog čina ona priča s kamerom i opisuje što se događa. To pokazuje kako zapravo ne sudjeluje u njemu. Često u filmovima i serijama imamo dva prikaza kako žene vide seks. Ili su nezadovoljne i tu dolazi do beskrajnih šala o lažnim užitcima,ili je sex romantiziran. Prikazan kao savršeno spajanje dvije osobe koje se vole. Fleabag nam na ciničan način pokazuje zašto žene žele seks i što zapravo dobiju od njega. Ona sama kaže da voli seks. Voli izvedbu i neugodnost seksa, ali ne toliko sam osjećaj. Kao lik ne pokazuje razliku između fizičkog čina i načina povezivanja dvije osobe. Ovo je specifičan pogled samo jedne osobe međutim to je ono što seriju čini toliko zanimljivom.  Također se ističe realan prikaz odnosa između dvije sestre. Izgledom i ponašanjem uvijek savršena Claire predstavlja suprotnost Fleabag. Međutim njihov odnos je mješavina iritacije i ljubavi. Točno kako izgleda odnos sestara izvan ekrana. Iako su ljubomorne jedna na drugu često su zapravo jedine koje se brinu jedna o drugoj.

Rušenje četvrtog zida

Sama serija bazira se na istoimenoj kazališnoj predstavi iste autorice. Osim sličnosti u radnji pojavljuje se i rušenje četvrtog zida, pojam koji potječe iz kazališta. Kazališna pozornica ima 3 zida, četvrti predstavlja publika kojoj se glumci mogu izravno obraćati. U seriji Fleabag je svjesna da ju netko snima. Ona tu nevidljivu kameru odnosno nas gledatelje aktivno uključuje u svoju priču. Mi igramo ulogu njezinih prijatelja. Ona s nama priča i koristi nas kao osobe od povjerenja kojima može reći svoje tajne. Kroz dvije sezone kamera kojoj se povjerava ima drugačije značenje. U prvoj sezoni Fleabag je žena koja se raspada. Ona se naizgled nosi sa svime što joj je život donio. Iako ima loše odnose s obitelji i ljubavnicima. Ima kameru kojoj se povjerava. Kada se na kraju prve sezone otkrije razlog slučajnog samoubojstva njezine najbolje prijateljice. Fleabag počinje bježati od kamere. Njeni jedini prijatelji otkrili su njezinu najveću sramotu. Na početku druge sezone vidimo da je bolje. Vježba, posao joj napreduje,ne koristi seks kao bijeg od boli. Sama pojava kamere kojoj se ispovijeda označava da mora naučiti važnu lekciju u životu. I kako saznajemo na početku prve epizode radi se o ljubavnoj priči. Kada se koristi u filmu ili snimanom mediju rušenje četvrtog zida daje nam intimnu atmosferu. U slučaju Fleabag pokazuje nam što je ispod lažne osobnosti koju predstavlja drugima. Slušamo što zapravo misli o ljudima, što zapravo želi reći i kako se zapravo želi ponašati. Ovime se narušava ono što očekujemo od jedne televizijske serije. Ne očekujemo da ćemo u jednoj seriji mi kao pasivni gledatelji biti značajan dio radnje i razvijanja lika.

Fleabag nema ime

U seriji malo likova je oslovljeno imenom. Osim Claire ostali glavni likovi su nazvani prema njihovim funkcijama. Tata, kuma, svećenik… Ime Flebag zapravo nije ime glavne junakinje. Samo zato što je to ime serije mi ga povezujemo s likom. Njeno pravo ime nikada nije otkriveno. Autorica Phoebe Waller-Bridge rekla je da je Fleabag arhetip svake žene. Ona je netko u kome se svaka žena može pronaći. Zato je ostavljena bez imena da ju ne možemo definirati.  U drugoj sezoni gledamo dijalog između nje i jedne starije žene koja joj priča kako je cijeli ženski rod rođen s boli. Koju osjećamo od kada se rodimo. Osim menstruacije,poroda,menopauze tu je i bol očekivanja drugih. Kada razmišljaš što ćeš obući da ne izgledaš preuređeno ili zapušteno. Kada moraš gledati što vanjski svijet danas želi da budeš i svoje ponašanje prilagoditi tome. Na humorističan i jedinstven način ova serija dokazuje to. Ne optužujući nikoga već pružajući realan pogled na svijet. U drugoj sezoni pojavljuje se motiv vjere. Fleabag traži smisao u životu. Traži nešto ili nekoga da joj kaže što da radi svaki dan,jer sama uvijek sve uprska. Upoznajemo lik svećenika koji se na početku druge sezone jedini brine o njoj. Kršćanstvo je prikazno kao moralni kod. Nešto otvoreno na interpretaciju što nam služi kako bi postali bolji ljudi. Vjera je osjetljiva tema koja je u ovoj seriji prikazana savršeno. Lik svećenika daleko je od savršene osobe. Ali daje nam razloge zašto je našao utjehu u vjeri i kako mu je ona pomogla kroz život. Isto to Fleabag traži.

Serija je prožeta humorom koji komentira život. Svaki komentar koji nam Fleabag uputi iskreno opisuje situaciju u kojoj se nalazi i nasmije nas. Na prvu serija se bavi teškim temama međutim način na koji je prezentiranja gledateljima od novog formata televizijske serije do iskrenosti i humora samih situacija u kojima se nalaze likovi ostavlja na nas dojam koji se zauvijek ugravira u sjećanje i srce.