FILMSKI OSVRT: Loving Vincent – van Goghov misterij
„Loving Vincent: Van Goghov misterij“ je dugometražna animirana biografska drama koja govori o životu jednog od najutjecajnijih umjetnika u povijesti, nizozemskom postimpresionistu Vincentu van Goghu.
Točnije, radnja obuhvaća događaje godinu dana nakon Vincentovog samoubojstva, a redatelji nas in medias res uvode u dinamičan tok radnje koja nam prikazuje rekonstrukciju događaja koji su prethodili, ali i slijedili, Vincentovoj smrti. Film se često isprepliće kadrovima iz sadašnjosti s kadrovima iz prošlosti i pričama likova čime nas redatelji drže u iščekivanju i napetosti. Iako se radi o animiranom filmu, važno je istaknuti distinkciju te ukazati na činjenicu da se ne radi o dosad viđenim animiranim filmovima. „Loving Vincent“ je prvi potpuno naslikani animirani igrani film, dok je svaki od 65 000 kadrova prikazana kao umjetnička djela napravljena tehnikom ulje na platnu, naslikalo 125 umjetnika iz cijeloga svijeta. Samim time redatelji su pojačali dojam i poruku filma jer, ulje na platnu, je upravo tehnika kojom je van Gogh kroz svoj život napravio većinu svojih djela te ostavio dubok trag, čak bismo mogli reći da je i zadužio umjetnost.
Razvoj priče odnosno radnje je prikazan kroz specifičan način snimanja filma. Već od samog uvoda gledatelj je uveden u „svijet ulja na platnu“, dočaravajući Vincentova djela i život na jedan specifičan način, upravo onakav kakav je i bio sam Vincent. Takvim načinom gledatelja se uvodi u jedno specifično novo iskustvo, pri čemu se odmah na početku ističe poruka „We cannot speak other than by our paintings“ – „Ne možemo govoriti drugačije nego svojim slikama“, jer u pravo ovo i jest film „Loving Vincent“ – njegova priča kroz njegove slike. Kao što je i van Gogh slikao po svim vremenskim uvjetima, ganjajući svoju strast prema umjetnosti, tako je i svaki kadar prikladno prikazan kroz njegova djela i tehnike, upravo na onakav način po kojemu se van Gogh pamti.
Iako se cijela radnja filma „vrti“ oko van Goghovog života, mi ipak malo vremena „provodimo“ s njim. Tek kroz retrospekciju pojedinih likova upoznajemo van Gogha kao osobu, a ne kroz njegova djela. U ovom kratkom periodu doživljavamo ga kao marljivog i upornog slikara koji je svijet doživljavao na jedan jedinstven način te nam je kroz svoja djela slao puno jače poruke nego riječima. Vincent nije bio odviše rječita osoba, no njegova strast prema slikanju i umjetnosti mu je pridobila dosta prijatelja, ponekad i neprijatelja. Vincent u svojoj predanosti i osebujnom načinu života podsjeća na Arthura Rimbauda, iako se Vincent nije bavio poezijom. Rimbaud je kroz svoj život, osim što je u svijet poezije i književnosti banuo i prohujao kao meteor ostavivši djela koja započinju simbolizam i nadrealizam moderne poezije, htio samo hodati i putovati. Kroz cijeli život, svake godine, neprestano je putovao hodajući, razgledavajući krajeve na svoj osebujan način. Teško je bilo nekome sredinom 19. stoljeća razumjeti Rimbaudov sklop misli i njegov način razmišljanja, jednako kao što su neki teško shvaćali van Gogha. Navedeno se očituje u sceni kada lađar objašnjava Armandu kako je van Gogh satima gledao u jednu točku, kako je bio fasciniran jednostavnim stvarima te je u njima pronalazio smisao, nakon čega bi nastalo umjetničko djelo.
Van Goghov unutarnji život je bio prepun emocija i nemirna duha. Neko vrijeme je proveo u duševnoj bolnici, ali nakon toga kroz korespondenciju sa svojim bratom Theom je tvrdio kako se oporavio te da se osjeća normalno. Njegovo samoubojstvo je sve iznenadilo, no ističe se svađa između njega i dr. Gacheta pri kojemu je van Gogh proveo neko vrijeme. Na kraju filma Gachet priznaje verbalni sukob koji je imao s van Goghom, pri čemu ga je optužio za narušavanje bratovog mira jer je previše ovisio o njemu. Naime, Gachet je bio ljubomoran na Vincentov rad i talent, a također se i sam okušao u slikanju, no nije bio niti približno dobar. Osim što je posjedovao dosta van Goghovih radova, također je uporno pokušavao kopirati i nadmašiti njegov rad, no nije uspio. Iz toga možemo zaključiti veličinu i talent koji je posjedovao van Gogh. Vincent je dobrim dijelom života stvarno ovisio o svome bratu, no Theo mu je uvijek bio bezrezervna podrška, što nam može poslužiti kao izvrstan primjer kvalitetnih bratskih odnosa. No, imajući na umu ovu činjenicu koja je zasigurno dotukla Vincenta, uz njegovo možebitno upitno mentalno zdravlje zbog boravka u umobolnici odnosno utočištu (također se svađao s roditeljima), možemo zaključiti da je Vincent bio osebujna nemirna i hipersenzibilna duha, čiji burni unutarnji život isprepleten jakim emocijama nije dolazio do vanjske površine. Ovdje bismo mogli govoriti i o tome kada si je odrezao uho, a kasnije počinio samoubojstvo, no Vincent je bio više od toga. Vincent je bio više od nekoliko mahnitih i histeričnih ispada. Osim umjetničkih djela kroz koje je i sam film prikazan, važnu ulogu igra i glazba. Nastavno na prethodno, jedan stih posljednje pjesme u filmu spominje: „This world was never meant for one As beautiful as you“, referirajući se naravno na Vincenta.
Geoffrey Macnab, autor nekoliko knjiga i filmski kritičar koji piše filmske kritike još od 1990. za The Independant, je rekao: „As a piece of handcrafted animation, it provides a welcome contrast to all those movies full of cutesy talking animals turned out by the Hollywood studios.“ Ističem njegovu kritiku jer je vizualni aspekt filma jedinstven i vrijedan svake pohvale. Film „Loving Vincent“ nam daje novi, jedinstven prikaz filma koji je znatno drugačiji od dosadašnjih, a samim time je odmah i dobrodošao.
Matthew Lickona, autor knjiga te filmski kritičar za San Diego Reader, ističe: „There’s lots of love (and loveliness) on display here: the color paintings are rendered after the manner of the modern master, and there’s a stubborn refusal to either glamorize a suffering soul or demonize those who may have helped to seal his fate.“
Ovdje se mogu složiti da je kroz film prikazano puno ljubavi i emocija, no ja to ne bih svrstao kao negativnu stranu filma. Također smatram kako se ne bi smjelo smatrati u negativnom kontekstu način izrade djela na način kojim je slikao van Gogh, već kao odavanje počasti. Na kraju, kritičar spominje tzv. tvrdoglavo odbijanje glamuriziranja duše u patnji ili demoniziranja onih koji su mu „pomogli“ u svršetku njegovog života, u čemu bih se morao složiti s njime. Film djelomično ide u stopostotnu korist Vincentu, pri čemu također neke osobe ispadaju kao potpuni i jedini krivci.
Giuseppe Sedia iz Krakow Posta je u svojoj kritici spomenuo: „However, in their concern to keep the viewers interested, directors Kobiela and Welchman have built an over-narrated and spirit-dampening movie in which the preponderance of the dialogues hinders the viewers’ immersion into the violent beauty and materiality of Van Gogh’s oeuvre.“
Sedia ovdje negativno komentira odavanje počasti i ljubavi prema van Goghu i njegovim djelima, pri čemu smatra da su redatelji previše željeli gledatelja uvući u „nasilnu ljepotu i materijalnost“ van Gogha i njegovih djela. Aludira na previše emotivnu notu prikaza filma i njegove radnje. Smatram kako ipak nije pretjerana, već da bismo svi trebali cijeniti njegova djela, cjelokupni opus rada i značaj. Samim time, trebali bismo uživati u njima, umjetnosti i porukama koje nam je umjetnik uputio. Nije li to i smisao umjetnosti?
Možda kao kritika koja obuhvaća pozitivne i negativne strane filma jest recenzija kritičarke Anne Smith (koja je pisala kritike za brojne publikacije; BBC.com, Empire Magazine, Film4, Time Out, Monocle, Metro (UK), The List…): „Part mystery, part visual experiment, ‘Loving Vincent’ is a reverent ode to the 19th century painter Vincent van Gogh.“
Značaj i utjecaj Vincenta van Gogha za europsko i svjetsko slikarstvo, pa i samu kulturu i umjetnost, je jasno vidljiv tek nakon njegove smrti. U filmu tek vidimo nekoliko primjera kako je značajno utjecao na ljude kojima je bio okružen, počevši od njegovog brata Thea, pa utjecaj na dr. Gacheta, Armanda, Adeline, Johannu, Aidana, Marguerite… Film jest jedinstven pothvat, dosad neviđen u filmskoj industriji, za čiju je produkciju odnosno cjelokupni projekt trebalo čak 6 godina. Djelom je prisutno redateljsko divljenje i fascinacija umjetniku i opusu van Gogha. Ispreplitanjem van Goghovih djela, njegovog načina slikanja uz prigodnu glazbenu pratnju (koja naglašava njegov slikarski stil), film predstavlja povezanu cjelinu u kojem saznajemo dio njegovog turbulentnog života.
Nekoliko grana umjetnosti je spojeno kako bi se gledateljima pružilo jedinstveno iskustvo. Umjetnost slikarstva isprepletena glazbenim izvedbama, uz odlično odrađenu glumu te glumačku postavu, uklopljeno je u jedinstvenu novu formu filmske industrije: prvi potpuno naslikani animirani igrani film prikazan kroz umjetnička djela naslikana tehnikom ulje na platnu. Vincent van Gogh je bio umjetnik ispred svoga vremena koji je, ironično, prodao samo jednu svoju sliku za vrijeme života. Danas je svjetski poznat umjetnik, jedan od najslavnijih i najutjecajnijih osoba u povijesti umjetnosti Zapada. Summa summarum, film predstavlja oblik počasti liku i djelu Vincenta van Gogha, umjetniku koji je ostavio obol svjetskoj umjetnosti.