Filmska kritika: Novi početak, da ili ne?

Ovdje se govori o filmu koji nosi jako bolnu i tešku tematiku. Film pod nazivom „The Shack.“

Mack Phillips (Sam Worthington) je čovjek koji je izgubio smisao života nakon ubojstva kćeri koje se zbilo kada su bili na kampiranju u jednoj šumi. U prvim minutama filma doznajemo sve o lijepom obiteljskom životu dvoje mladih ljudi i njihove djece. Nan Phillips (Radha Mitchell) je jedna lijepa, uspješna žena. Pobožna je, ide u crkvu te nastoji svoju vjeru prenijeti na svoju djecu. S druge strane imamo Macka koji je svoju vjeru izgubio negdje putem tijekom odrastanja. Kao mali vjerovao je u Boga i molio se, ali prestao je vjerovati kada je njegov otac odlučio postati alkoholičar i obiteljski nasilnik prema njemu i njegovoj majci. Jednoga dana, za vrijeme velike snježne oluje, Mack je pronašao pismo u kojem je pozvan na vikend druženje u kolibu. Pismo je nosilo potpis Boga. Nije vjerovao što je našao te je pismo zametnuo među druge nebitne stvari. Nakon gubitka kćeri na već spomenutom kampiranju, izgubio je smisao života te je odlučio otići u kolibu i pitati Boga zašto je dopustio da mu kćer bude nasilno ubijena. Putem do kolibe doživio je prometnu nesreću, ali u filmu je prikazano kako se izvukao iz nesreće te nastavio put do kolibe. Na kraju filma saznajemo da je nakon nesreće završio u bolnici te sve što se dogodilo u međuvremenu u kolibi je bilo u njegovoj glavi. Kao neka vrsta sna. I tako Mack dolazi u kolibu i tamo nailazi na troje ljudi smještenih u tu jednu kućicu na jezeru. Prepoznao ih je odmah kod upoznavanja, ali mu ništa nije bilo jasno. Tih troje ljudi predstavljali su Boga, Isusa i Duha Svetoga. Bili su u tijelu čovjeka, a Mack je s njima razgovarao kao s prijateljima. Ti razgovori su temeljeni na svakodnevnom razgovornom stilu koji koristimo i mi sami. Redatelj je birao jednostavne riječi kako bi njima što bolje naglasio teške emocije s kojima se likovi u filmu bore. Film zapravo prikazuje put iscjeljenja Mackove duše kroz koji prolazi sa svakim od trojice posebno. Na sva pitanja koja mu nisu bila jasna i na sva pitanja s kojima se borio čitav život, dobio je vrlo jasne i iskrene odgovore. U početku Mack jednostavno nije mogao prihvatiti da netko kao njegova nedužna mala kćerka Missy bude tako kažnjena ubojstvom. Nije mogao shvatiti kako bi on sada trebao nastaviti živjeti normalno kada mu se dogodila takva tragedija. U svemu tome nije shvaćao da se to zaista događa u ovom normalnom ljudskom svijetu i da na to jednostavno ne možemo utjecati.

Ovo je film koji je smješten u žanr drame i fantazije. Redatelj filma Stuart Hazeldine htio je staviti na filmsko platno nešto što je izazvalo vrlo jake reakcije još 2007. godine, a to je istoimena knjiga pisca Williama P. Younga. Film je namijenjen široj publici zbog jednostavnog jezika i jednostavnog razmišljanja. Ako govorimo o tehničkim svojstvima filma onda možemo reći da i da produkcija nije savršena, ali sama tematika pokriva manjak tehničkih stvari. I to je redatelj prepoznao. Hazeldine je pisac i redatelj rođen u Engleskoj, a „The Shack“ mu je jedan od najprepoznatljivijih filmova. Film je također odnio i pobjedu 2017. na GMA Dove Awards za inspirativni film godine. Glumačka postava je, po mom mišljenju, zaista dobra i gluma nije pretjerana već je u mjeri kako treba i biti. Vidi se da su glumci predani ulozi te zaista profesionalni. Također, dobra gluma pokriva taj manjak tehničkih stvari. Cilj ovog filma je bio probuditi u ljudima onaj osjećaj vrijednosti života, a ideja kako to probuditi je jako dobra i vrlo je dobro izrežirana. Svi se suočavamo s nekim problemima u životu i teško se nekad nosimo s njima. Svatko reagira drugačije na različite situacije u životu i to je potpuno normalno. Ali kada se dogodi situacija kao što je gubitak djeteta ili neke vrlo bliske voljene osobe, jednostavno nitko od nas ne zna kako to prebroditi i kako nakon toga pronaći utjehu i odgovore. Kao što sam ranije spomenula, mislim da je film otvoren za širu publiku, ali neće svi isto shvatiti ovaj film niti će ga svi isto razumjeti. Oni koji ne vjeruju da iznad nas postoji netko tko drži sve konce našeg života u svojim rukama neće moći razumjeti zašto prepustiti sve ono loše u nama da postane dobro. Mnogo kritika i recenzija o ovome filmu govori kako je radnja plitka i površna i da se problemi u životu ne rješavaju tako lako kao što su prikazani u filmu. Slažem se da je život težak i da su neki problemi toliko veliki da su jednostavno iznad nas samih, ali baš zato što su neki problemi iznad nas trebamo prihvatiti pomoć za rješavanje istih. Također se slažem da je redatelj izabrao najbolniju tematiku, gubitak djeteta, ali baš zbog toga se u filmu može prikazati kako ono najgore u čovjeku, može postati ono najbolje. Niti jedan se tako veliki problem ne može najrealnije prikazati u filmu, ali može pomoći jednom običnom čovjeku shvatiti što to radi pogrešno i zašto se zbog toga ne osjeća dobro.

Moje skromno mišljenje je da film ne može biti loš jer stvarno daje nadu u bolje sutra i to pokazuje na jedan vrlo optimističan način. Iako je jednostavan, scene prirode su vrlo lijepo prikazane što daje još jedan dodatni motiv za gledanje istog. Redatelj snimanjem ovog filma nije išao na neku jaku intelektualnost te je doista išao na igru s teškim emocijama, ali zašto malo za promjenu ne bi odrasli mogli pogledati jednu lijepu bajku i dobiti motivaciju za životom.

Fotografija: Patricia Hrastić, privatna arhiva