FAKE NEWS: Svevremenski alat za utjecaj nad ljudima
Kako bi se približio pojam fake newsa, važno je ustvrditi njegov kontekstualni okvir i povijesnu ulogu. Bez obzira na to što je fake news rašireniji nego ikad (a što je logično s obzirom na informacijsku revoluciju i digitalizaciju te pojmove poput „information overload“ ili „infobesity“), pojam fake news kao takav prvenstveno je pronašao svoju ulogu u novinarskom kontekstu, čiji temelji počivaju na izgradnji slobodnog i demokratskog društva. S druge strane, upravo nas povijest uči kako put do demokratizacije nije bio jednostavan.
Povijest
S obzirom na to, fake news ništa manje nije bio prisutan i ranije, referencirajući se na kolonijalno doba (15-18. stoljeće) gdje je glavna zadaća fake newsa bila dehumanizacija. Drugim riječima, dehumanizacija se može definirati kao ponavljajući oblik mržnje u fake newsu. Erin Steuter i Deborah Wills sa Sveučilišta Mount Allison opisuju dehumanizaciju kao snažno oružje za poticanje nasilja i u krajnjoj liniji genocida – jer kako navode, omogućuje već spomenuto, ponovno nadmetanje okrutnosti i nasilja prikazujući ga kao nešto legitimno i „dobro“ . Nebrojeno mnogo puta dokazano je kako upravo na temelju manipulacije fake newsom SAD vršio represiju nad svojim manjinama, a kao post-kolonijalno doba uvijek možemo spomenuti i primjer Hitlera u Drugom svjetskom ratu, gdje je propaganda kroz radio prijemnik bila od presudne važnosti za kontrolu i cenzuru. „Laž ponovljena dovoljno puta postaje istinom“, jedna je od ključnih rečenica kojom je Joseph Goebbels kao voditelj Hitlerove propagande utjelovio „nacističke vrijednosti“.
Post-istina
Fake news je važno vezati uz pojam „post-truth“, što je u Oxfordskom rječniku definirano kao „pridjev koji se veže ili opisuje okolnosti u kojima su činjenice manje utjecajne u oblikovanju javnog mijenja od pozivanja na emocije i osobna uvjerenja“ . Drugim riječima, činjenice materije stavljene su u drugi plan, dok je naglasak na emocijama i dojmu – jezik postaje tek strateško sredstvo, a bira se ono što je korisno u određenoj situaciji i može li polučiti željenu reakciju medijske publike, neovisno o istinitosti tih tvrdnji. Post-truth je populariziran tijekom predsjedničke kampanje Donalda Trumpa u 2016. , no nije teško uočiti kako i njegov gubitak na nedavno završenim izborima protiv Joea Bidena ponovno poziva na dojmljivost, a ne utemeljenost na istini. Samim time Trump nije i ne želi priznati poraz pozivajući se na to kako su mu izbori ukradeni, bez jasnih dokaza koje bi isti mogli indicirati. Isti pojam može se implementirati i na trenutnom medijskom propagiranju sukoba Izraela i Palestine.
Novinarstvo
U novinarskom aspektu digitalne revolucije, za očekivati je kako se urednička odgovornost i diseminacija vijesti komplicira. Drugim riječima, novinar se susreće s brojnim poteškoćama u smislu kriterija odabira težišta koje će vijesti učiniti kompetentnom na tržištu informacijama. U nastavku su razloženi brojni izazovi koji mogu dovesti do fake newsa, a izravna su posljedica digitalizacije – medijski djelatnik mora vremenski tempirati priču koju želi objaviti. Prerana objava mogla bi značiti kako se novinar bazirao na impulsivnosti (ili ranije spomenutoj dojmljivosti koju želi postići), dok bi istovremeno predugo odgađanje moglo značiti kako je konkurencija pobijedila, no možda i dalje nema dovoljno provjerene činjenice koje može objaviti prva strana ako čeka duže. Ovdje se još mogu javiti termini koji potpomažu uokviravanje vijesti (framing – novinarska interpretacija događaja u kontekstu većih koncepata i teorijskih perspektiva), odnosno problemi – Bias, Spin i Slant. Bias se definira kao unaprijed određeni stav novinara o nečemu, bez dodatnog informiranja o ispravnosti suda prema određenom fenomenu. Spinu je cilj zbuniti, odnosno oblikovati priču prema zadanoj ideologiji koju konzumenti „žele“ percipirati. Najproblematičniji je slant, koji označava praksu prema kojoj se određena vijest prezentira u jednom, uskom okviru kako bi ista podržavala određeni bias (a ignorirala neku drugu poruku). Posljedica slanta najviše je vidljiva u vijestima koje su politički homogenizirane , a posljedice nisu zaobiđene niti u hrvatskim medijima, gdje pojedina medijska kuća favorizira pojedinu političku opciju (nekad i sasvim nesvjesno i nenamjerno, što je posljedica prije navedenih problema i izazova).
Evidentno je kako je povijesni okvir fake newsa jednako važan kao i njegova današnja svakodnevna eksploatacija zahvaljujući digitalizaciji uvjetovanoj porastom količine informacija, a koje je sve teže filtrirati i provjeravati. Poveznica današnjice i povijesti vidljiva je u „fenomenu“ dojmljivosti, odnosno potrebi da se javnost obmani emocijom i senzacionalistički, dok su istina i činjenice podređene prvomu. Kako je Goebbels svoje laži pretvorio u istinu, tako se danas činjenice „pretvaraju“ u emociju. Drugim riječima, nije ni problem u iznesenim činjenicama (ukoliko su točne), već u redoslijedu i hijerarhiji načina na koje današnji mediji pokušavaju natjerati čitatelja da mu jedna činjenica unutar vijesti postane „točnija i važnija“ od cjelokupne poruke koja se nastoji prikriti ili naglasiti.