Dva velika problema na koja ne obraćamo pozornost

U današnjem društvu postoje mnoge tabu teme i gotovo svatko ima neku svoju ili društvenu tabu temu. U prenesenom smislu, tabu je ono što je strogo zabranjeno, što ne podliježe nikakvoj kritici ili sumnji, što nije dopušteno pitati ili o čemu nije dopušteno razmišljati, što treba ostati tajnom.

Svakim danom se susrećemo s nekim od tzv. „tabu tema“, ali na njih ne obraćamo dovoljno pažnje da bismo na njih ispravno i pravovremeno reagirali.

Mnogi problemi „vuku korijenje“ iz prošlosti kao što su trgovina ljudima tj. tzv. trgovina bijelim robljem i protuzakonit rad maloljetne djece. U ovome članku ću se osvrnuti o tim problemima i usporediti kako je to bilo nekada, a kako danas.

Trgovina ljudima nekad i danas

Kad netko kaže ili spomene trgovinu robljem tj. ljudima, odmah se pomisli na 19. stoljeće kad su se većina ljudi-robova prevozili iz Afrike u Sjevernu i Južnu Ameriku. Često su sami Afrikanci prodavali jedni druge u ropstvo Europljanima. U zamjenu su dobivali tkanine, nakit, oružje,… Robovi su im služili za međuplemenske ratove.

Robovi prije nego što bi krenuli na put bili bi vezani lancima, pretučeni ili opečaćeni usijanim željezom. Prevozili bi se u prenatrpanim, zagušljivim prostorijama u potpalubi, a kad bi stigli na odredište, mnogi bi bili i na samrti. Ostali bi bili prodavani na tržnicama s robama i uslugama onima koji su davali više novaca. Živjeli su i radili u vrlo teškim uvjetima; na plantažama kave, duhana, pamuka, u rudnicima zlata i srebra, rižinim poljima ili u kućama kao sluge. Veliki broj robova umirao je od gladi, iscrpljenosti i batina, a mnoge žene su služile i za seksualno zadovoljstvo gazdi tj. bogataša. Iako od početka 19. stoljeća ljudi se sve više zalažu za ukidanje ropstva, nažalost ropstvo nije potpuno iskorijenjeno te ono i danas postoji.

U današnje vrijeme postoje neki drugačiji oblici ropstva, na primjer u Indiji odrasli i djeca rade po cijele dane u teškim uvjetima na plantažama i rudnicima kako bi zaradili za kruh. Također u Južnoj Americi u Kolumbiji rade na skrivenim plantažama droge. Drugima život zagorčavaju ugnjetački  politički režimi koji od svojih podanika zahtijevaju ropsku pokornost, a milijuni ljudi robuju kojekakvim zabludama, praznovjerju i krivim vjerskim učenjima. Iako su donesene razne zakonske odredbe diljem svijeta, trgovina ljudima i danas postoji. Mnoge žene, muškarci, djevojčice i dječaci zatočeni su i podvrgnuti iskorištavanju u strašnim uvjetima uz najgore psihičko i fizičko nasilje. Najčešći oblici eksploatacije i zlostavljanja ljudi su seksualno iskorištavanje tj. prostitucija, radna eksploatacija, iskorištavanje djece u cilju prosjačenja, vršenja kriminalnih radnji npr. krađa, sklapanje prinudnih maloljetničkih brakova takozvanih dječjih brakova, a u posljednje vrijeme sve je češće iskorištavanje djece u pornografski svrhe. Također sve se više razvija još jedan oblik iskorištavanja ljudi. Trgovina organima pokazala se kao veoma unosan posao. Problem eksploatacije ljudi uz primjenu sile i zlostavljanja nije nov. Ta pojava nažalost prati razvoj ljudske civilizacije i zato danas trgovinu ljudima nazivamo moderno ropstvo, zato što u svojoj suštini to i je. Ljudima se trguje kao da su roba ili stvari i prema njima se kriminalci, ali i korisnici kriminalnih usluga ponašaju kao da su stvari, a ne živa bića. Iako se svijet i društvo godinama razvijalo još uvijek postoji trgovina ljudima jer je to unosan posao koji donosi brzu i laku zaradu. Tako se jedna osoba može više godina iskorištavati i na njoj se može zarađivati s vrlo malo ulaganja. Nakon nekog vremena kad ona „dosadi“ i ne donosi profit ona se može prodati za organe. Na kraju svega može se zaključiti da se društvo kroz godine mijenja i razvija u svim pogledima, ali jedno se nikad neće promijeniti, a to je brza i laka zarada na tuđoj patnji i muci, a to je trgovina ljudima.

Rad djece u 19. stoljeću naspram danas

Djeca danas imaju puno veće mogućnosti, prava i slobode nego što su imali u prošlosti. Ta prava i slobode su osigurana zakonima i roditeljskom zaštitom, kako kod nas u Hrvatskoj tako i diljem razvijenog svijeta.

Danas djeca idu u školu i tamo provode 4-7 sati dnevno ovisno o dobi. Nakon škole se vraćaju u  topao i udoban dom u okruženju svoje obitelji koja im pruža ljubav i potporu. Nažalost, nekada nije bilo tako, djeca su trpjela glad, nasilje, zlostavljanje, iskorištavanje, a da  toga nisu ni bila svjesna. Da bi preživjela radila su u drugim bogatim obiteljima kao sluge ili šegrti, a u 19.stoljeću za vrijeme industrijske revolucije, napornim radom nisu radili samo odrasli već i djeca. Djeca u ranoj dobi kreću s radom u tekstilnoj, rudarskoj ili bilo kakvoj industriji. Zbog svojih malih ručica na nekim strojevima bili su spretniji od odraslih, ali su im plaće bile minimalne, a siročad je nije imala. U tekstilnoj industriji djeca čiste ili popravljaju strojeve dok još rade te je dolazilo do nezgoda u kojima su bila ozljeđivana. U rudarstvu je bilo još teže jer su djeca radila i duže od 12 sati dnevno. Bila su korisnija jer su se za razliku od odraslih mogla zavlačiti u niske i uske hodnike. Tako su djeca od 12 do 14  godina radila poput odraslih muškaraca, ali za znatno manju plaću. Niti mlađa djeca nisu bila pošteđena, oni su služili za otvaranje i zatvaranje ventilacijskih otvora rudnika. Djeca koja nisu radila u industriji čuvali su svoju mlađu braću ili sestre. Djeca bi još uvijek radila da nisu provedeni razni zakoni koji kažu da je djeci zabranjeno raditi više od 12 sati na dan te da djeca mlađa od 9 godina ne smiju raditi. Potom je uvedeno i jedno vrijeme obrazovanja. Unatoč tome mnogo djece nije bilo obrazovano jer nisu imali vremena za školovanje, a zarađivali su tek nekoliko centa ili penija na dan.

Danas u Republici Hrvatskoj zakoni štite djecu po kojima postoje prava i obveze. Zabranjen je rad mlađim od 15 godina, a djeci iznad 15 godina dozvoljen je rad uz pristanak roditelja ili skrbnika, škole i liječničkog uvjerenja o sposobnosti. Uz to zabranjen je rad duži od 7 do 8 sati, noćni rad koji se smatra od 8 sati navečer pa do 6 sati ujutro, rad u  prostorijama koje mogu narušiti zdravlje i daljnji razvoj djeteta. Nažalost i danas možemo pročitati u novinama i na internetu o zlostavljanju i iskorištavanju djece. Veliko siromaštvo i glad uzrokuje  prisiljavanje djece na rad, ne samo na teške fizičke poslove već i prostituciju. Najviše takve djece nalazi se u Indiji, Africi i Južnoj Americi.

Svako dijete gdje god bilo rođeno trebalo bi imati pravo na školovanje, igru i radosti djetinjstva, bili oni u Indiji, Africi, Americi, Njemačkoj ili Hrvatskoj.