Drugi dio – Pep Guardiola: Stvaranje najbolje momčadi u povijesti nogometa

Nakon vrhunske igračke karijere Pep je još uvijek bio isti dječak koji je skupljao lopte na  utakmicama lokalnih momčadi. Pun želje za nogometom. Sada je došlo vrijeme da postane vrhunski trener i nastavi svoje nogometno nasljedstvo u Barceloni.

Od nogometne mirovine do vruće stolice u samo dvije godine

Pep je ubrzo nakon mirovine postao trener Barcelonine B momčadi i tu je stvorio svoj stil igre. Kao što je i sam Pep mnogo puta izjavio, on nije stvorio Barcelonu kakvu danas poznajemo, on je samo uzeo ono što ga je naučio Cruijff i to primijenio. Premda ima istine u tome, Pep nije samo primijenio  Cruijffov stil, on ga je usavršio. Prvu trenersku sezonu završio je promocijom u drugu španjolsku ligu. Ipak, najbitnije je iskustvo koje je tamo stekao. Ista sezona za Barceloninu glavnu momčad nije bila najbolja. Ispali su iz Lige prvaka i Kupa kralja u polufinalu, a u španjolskoj ligi su završili na trećem mjestu. Potreba promjene je bila očita, a ona uvijek počinje od trenera. Frank Rijkaard i odbor kluba su dogovorili prekid suradnje, a novi trener je postao neiskusni Pep Guardiola.

Ne mogu ni zamisliti pod kakvim pritiskom je bio Pep, koji je nakon samo jedne profesionalne trenerske sezone, postao trener jednog od najzahtjevnijeg kluba na svijetu. Kako bi stvar bila gora, Barcelona je bila u tranziciji. Bio je potreban trener koji će donijeti teške odluke i zamijeniti legende kluba, čije su najbolje godine davno prošle, za darovite mlade igrače. Pep je upravo to učinio. Klub je uskoro nakon njegovog dolaska prodao Ronaldinha, Deca, Zambrottu, Oleguera, Thurama, Giovanni dos Santosa i brojne druge. Htio je prodati i legendarnog Eto’oa, ali nakon impresivne predsezone promijenio je mišljenje. Drugi dio tranzicije bilo je dovođenje novih igrača, a među njima valja naglasiti transfere Dani Alvesa i Seydou Keite iz Seville te povratak Gerard Piquea iz Manchester Uniteda. Uz njih, Pep je sa sobom (iz Barcelone B) doveo Sergio Busquetsa i Pedra. Bilo je očito da je naglasak stavio na kombinaciji iskusne jezgre i mladih igrača.

„Izgovori su najgora stvar u nogometu, izgovori znače da ne možete rasti ili krenuti naprijed“

Pep je na raspolaganju imao mnogo izgovora kada je započeo svoju trenersku karijeru u Barceloni, od odljeva velikih talenata, slabih rezultata prošle godine, izuzetno mlade momčadi pa sve do njegovog manjka iskustva, ali ih nikada nije koristio. Od prvog dana radio je na svoj način i iz utakmice u utakmicu je implementirao svoj stil igre. Ipak, igračima je trebalo vremena priviknuti se na novi režim, a to najbolje pokazuje statistika. U prve tri utakmice na klupi Katalonaca, Pep je imao dva poraza. Ti porazi su došli od znatno slabijih momčadi 1-0 poraz u kvalifikacijama za Ligu prvaka protiv Wisla Krakowa i u prvoj utakmici La lige protiv Numancije) te je odmah osjetio pritisak navijača katalonskog diva.

Usprkos svemu, nije se predao i promijenio stil u nešto što je igračima poznato već je zadržao principe svog načina igre i radio je na njihovom poboljšanju. Često je govorio da nikada nije sumnjao u svoj način jer, ako je mogao tako igrati sa slabijim igračima u trećoj ligi, onda nema razloga zašto ne bi isto uspio s najboljom momčadi na svijetu.

„Johan Cruijff je obojao kapelu, a Barcelonini treneri nakon njega je samo obnavljaju i poboljšavaju“

Često slušamo o toj famoznoj tiki-taki koja je pokorila nogometni svijet. Brojne su knjige napisane o taktičkim promjenama koje su potrebne kako bi ovaj sustav radio, ali kako on uopće funkcionira? Možemo napisati desetke stranica o ovom pitanju, analizirati formaciju, zadatke/kretanja svakog od 11 igrača na terenu, ali ja to neću učiniti. Mislim da takva tema zaslužuje svoj posebni članak koji bi zahtijevao mnogo vremena i analize utakmica, pa ćemo to pojednostavniti kako je to i Pep učinio: „Uzmi loptu, dodaj loptu“. To je glavna premisa ovog načina igre. Konstantni pritisak kada niste u posjedu i veliki broj dodavanja kada je lopta u vašim nogama. Sve počinje od toga i bez toga nema tiki-take, a sve ostale taktičke promjene unaprjeđuju ovaj stil. Danas imamo brojne momčadi koje njeguju stil velikog posjeda, ali nisu ni blizu Guardioline Barcelone jer taj posjed i stotine dodavanja po utakmici moraju imati neki cilj. To je pravi izazov tiki-take koji samo nekolicina trenera može pokoriti, a Pep je zasigurno jedan od njih.

Možemo reći da je „Total football“ (totalni nogomet) Cruijffova kapela, a Pepova tiki-taka je obnovljena i poboljšana verzija te kapele. Iako se njegov sustav razlikuje od Cruijffovog u brojnim aspektima posebno bih izdvojio obranu koja Johana nije previše zanimala. Nizozemca je jedino zanimao napad, a obrani nije pridavao puno pozornosti. Kada ga je tadašnji vratar Barcelone Andoni Zubizarreta upitao o načinu obrane kornera Cruijff mu je odgovorio: „Kako bih ja to trebao znati? Ti odluči, zasigurno te obrana kornera više zanima nego mene“. Pepa su ipak korneri više zanimali, pa je znatno poradio na Barceloninoj obrani. Iako su im, zbog visine, korneri ostali problem, drugi aspekti obrane su znatno poboljšani.

U prvoj godini postigao što nitko u povijesti nije

Tjedni su prolazili, a Barcelona je iz utakmice u utakmicu postajala sve bolja i bolja, a nakon poraza od Numancije, bili su neporaženi u sljedećih dvadeset utakmica u La ligi. Katalonac je u prvoj sezoni stvorio tim koji je pokorio svaku momčad koja im se suprotstavila. Prva sezona je završila, a Pep je u vitrinu donio tri trofeja. Osvojio je sve što se može osvojiti, a Barcelona je postala tek peti klub u povijesti koji je osvojio trostruku krunu ( Celtic 1967., Ajax 1972., PSV 1988. i Manchester United 1999. godine). No, njegova dominacija tu nije završila jer je kasnije nadodao još tri trofeja (Španjolski superkup, Uefa superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo) i na taj način  postigao ono što nijedan trener prije ni poslije njega nije uspio. Osvojio je svih šest mogućih trofeja u jednoj godini.

„Odlazim s razumijevanjem da sam izvršio svoju dužnost“

Guardiola je nastavio nizati uspjehe s Barcelonom i sljedeće tri godine te, iako nije ponovno osvojio šest trofeja, njegova momčad iz 2011. godine bila je još kvalitetnija. Osvajao je trofeje, rušio rekorde, a rivalstvo s Mourinhom je bilo na vrhuncu. Barcelonini navijači nisu imali razloga za žaljenje. Ili ipak jesu? Kao što sam i ranije rekao, Pep je preuzeo stolicu jednog od najzahtjevnijih klubova na svijetu u kojem, ako ne osvojiš barem dva trofeja godišnje, nisi ništa napravio. Barcelona je 2011-12 sezonu završila „samo“ sa španjolskim kupom, a on je bio kritiziran zbog svojih taktičkih odluka u toj sezoni. Guardiola je donio tešku odluku o napuštanju kluba. Kao razlog naveo je umor te dodao da su ove četiri sezone s „Barcom“ trajale kao vječnost. Pep je na svoj zasluženi odmor otišao kao trener s najviše osvojenih trofeja u povijesti Barcelone (14), titula koju je preuzeo od Johana Cruijffa. Učenik je postao učitelj.