Dragi, što ću dobiti za 8. mart? Šamar.

Bliži nam se 8. mart – Dan žena. Za ljude koji su se SPREMNO spustili sa svoga DOMa na planini – Noć vještica. Smiješno. Znam.

Što je uopće Dan žena? Marš „brkatih žena“ po Zagrebu, već četiri godine za redom, žicanje poklona, iako je nedavno bilo Valentinovo i drugi špiljski odgovori.

Početkom 20. stoljeća žene su radile u lošim uvjetima, zarađivale malo, radeći puno. Današnje  žene trebale bi biti zahvalne što je u jednom trenutku nekom „pukao film“. Kako bi Podravci rekli „Nemre to tak, cure, pemo van na ulicu“. Izašle su na ulice New Yorka i zahtijevale kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Ta akcija pokrenula je reakciju sa svih strana svijeta – eto, zato te „brkate žene“ hodaju po Zagrebu.

Davno su bile 1900-te. Tada su žene vjerojatno mislile kako će u budućnosti sve biti lakše. Bile su u pravu; žene imaju pravo glasa –  tek kad dignu ruku i muškarac im dopusti da pričaju. Dolaze do visokih pozicija u društvu – ali samo kad je već pred kolapsom pa treba žrtveno janje. Imaju pravo odlučivati o svojem tijelu – ali samo ako Crkva to dopusti. Imaju pravo na obrazovanje, ali čemu?

Imate pravo šutjeti, sve što kažete upotrijebit će se protiv vas na sudu jer to vam je tako u braku.

I dalje vam nije jasno zašto te „brkate žene paradiraju po Zagrebu”?  U današnje vrijeme pojam „feminizam“ kod većine izaziva zgražanje. Prva pomisao – jača žena, srednjih godina, lički brkovi, vjerojatno homoseksualne orijentacije jer ne može pronaći muškarca pa sad želi ubiti svakog Marka, Ivana i Antu. Stereotipi počinju od nekud, možda ima takvih, ali veća je vjerojatnost da previše gledamo filmove. Feminizam se nerijetko gleda kao nešto ekstremno i forsirano – tražila si jednakost, sad sama otkrij zašto ti auto zvuči kao traktor. Generalizacija, znam. Bit feminizma nije mržnja (šok i nevjerica, znam) već borba za ista prava. Ako Ivana i Marko prodaju limunadu, prže se na suncu osam sati, zašto je Markova satnica veća od Ivanine? Zašto bi Ivana onda šutjela? Žene se godinama bore za bolje uvjete i ravnopravnost. Da su radnice u New Yorku i dalje šutjele, Ivana ne bi imala pravo glasa.

Noćni marš se održava već nekoliko godina u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru, itd. Ovo godine marširaju za pravo na pobačaj, rodnu ravnopravnost i ratifikaciju Istanbulske konvencije. Kažu da su ljute na  gospođu Murganić jer smo svi popadali sa stolica kad je opravdala nasilje u obitelji pa bi bilo u redu, kad bi dala ostavku. Također, bitno je spriječiti kod renoviranja kupaonice razbijanje umivaonika glavama. U organizaciji feminističkog kolektiva fAKTIV, marš počinje 8. ožujka u 18 sati s Trga Žrtava Fašizma u Zagrebu. S obzirom na to da je petak, idealno je prije izlaska malo se izboriti za prava i podržati žene. Ne treba im ruža. To je dobila za Valentinovo.