Recenzija na album 3.15.20 Childish Gambina

Album predstavlja sukus Amerikančeva stvaralaštva. On na svoj način ujedinjuje sve prijašnje Gloverove albume, nostalgiju za mladošću u prvijencu Camp, borba u pronalaženju identiteta u Beacause of Internet, te sjajne vokale i obilježja soula i funka u dosad najpopularnijem albumu Awaken, My love!.

Američki glumac, pjevač i režiser, Donald Glover, s glazbenim alijasom Childish Gambino, izdao je novi album imena 3.15.20. Kao sve svoje prijašnje pothvate, Childish Gambino je album objavio na svoj način. Bez velike medijske pompe, podijelio ga je na svojoj stranici 15.3.2020, otuda i ime albuma, da bi ga ubrzo s nje i maknuo. Konačno je objavio album tjedan dana ranije, ali ga je neuobičajeno potpisao svojim pravim imenom – Donald Glover.

Taj sitni detalj zaokružuje sve ono što ovaj album predstavlja, a to je sukus Amerikančeva stvaralaštva. On na svoj način ujedinjuje sve prijašnje Gloverove albume, nostalgiju za mladošću u prvijencu Camp, borba u pronalaženju identiteta u Beacause of Internet, te sjajne vokale i obilježja soula i funka u dosad najpopularnijem albumu Awaken, My love!.

Album kao cjelina

Kroz cijelu karijeru i svim njenim aspektima, Glover krasi to što je drugačiji od drugih. Ne prilagođava se svakodnevnim zahtjevima pop kulture, ne živi život pun skandala te njegov muzički opus nije prepun istih melodija koje su pune beznačajnih riječi. Childish Gambino uvijek ostaje svoj. To potvrđuje ime albuma i nazivi pjesama koje je sve promijenio tako da odgovaraju vremenu početka pjesme na albumu.

Ovaj album konačno zaokružuje cjelinu. On ima smisao i nije samo skup raštrkanih pjesama, koje su nespojive, već ima glavu i rep. Glover svoju ploču započinje pjesmom 0:00. U njoj nije posebno rječit, jedine su riječi we are. Krasi ju zvuk koji me pomalo asocira na svemirska putovanja i njegovu ulogu u Ratovima zvijezda. Prijelaz na drugu pjesmu Algorhytm je nježan i praktički neprimjetan. U pjesmi daje kritiku ljudima  i njihovom životu koji se sve više odvija na internetu. Nju krasi miks repa i vokalnih sposobnosti Donalda Glovera.

Slijede dvije pjesme u kojima surađuje s velikim pop zvijezdama. U pjesmi  Time društvo mu čini Ariana Grande. Priču o kratkom životu dodatno uzvišuju glasovi njezinih izvođača. Zvukovi Glovera i Ariane Grande se sjajno nadopunjuju i daju opuštajućoj melodiji veći smisao. U djelu 12:38 surađuje sa SZAom i reperom 21 Savageom, a Glover opisuje svoje iskustvo s konzumiranjem gljiva, naravno ne vrganja, tartufa ili šampinjona, nego onih psihoaktivnih.  Pjesmu karakterizira i najbolja rep dionica cijelog albuma koja je proizvod 21 Savagea. Glover sugrađanin se u svojoj donekle zabavnoj dionici dodiruje i policijskog zlostavljanja ( „The police keep harassin’ ’cause I’m rich and I’m black / They mad ’cause I made myself a boss without crack”).

Sljedećih pet pjesama na albumu krasi miks funk, soul i elektronskog zvuka. Dotiče se raznih problema koji ga muče, upoznavanje s okrutnostima svijeta u 19:10, svojevrsne sličnosti, ponajviše na početku pjesme, s jednim od njegovih najvećih hitova Redbone uočavamo u 24:01. U pjesmi 32:22 ukomponirao je različite zvukove, a iako je tekst manje razumljiv , možemo uočiti kako spominje ratne diktatore („Firelight,are your ready? /We are the, we are the warlords / We are, are you ready? / Firelight, got it, warlords / Pick it up, no, pick it up/ Firelight gonna clean it up/ Firelight’s goin’ way up /Red light’s on fire“) te je instrumental mračniji, što odgovara i samoj tematici. Najrazigraniju melodiju pronalazimo u 35:31, a u 39:28 postavlja pitanje „Zašto otići na party?“. U njoj do izražaja ponovno dolaze vokalne sposobnosti Childish Gambina.

Vrhunac dolazi na kraju

Tri posljednje pjesme na albumu su možda i njegov vrhunac. Prva od njih je Fells like summer. Iako je pjesmu objavio još tijekom ljeta 2018., ona je savršeni highlight albuma. Uz opuštajuću melodiju, Glover se ponovno bavi temama koje ga muče, ekološkim promjenama i nezainteresiranošću za promjenama.

Album završava s dvije skladbe koje zaokružuju priču Gambinova stvaralaštva. Pjesma 47:48 govori o nasilju te završava razgovorom Donalda i njegovog sina Legenda u kojem razmjenjuju emocije („What do you love? / I love… who do I love? / Yeah, who do you love? / Me? / YeahAnybody else /Mom and Oiallo. And Genesis / And I love… and I love Roland / And I love myself.“).

Riječi „I love myself“ imaju veliko značenje za cijelu ploču, ali isto tako i za posljednju skladbu albuma, 53:49. U njoj se cijeli album na neki način sažima u 230 sekundi. Naravno ona nije sažetak svih pjesama već stila Childish Gambina i njegovog talenta. Pjesma je miks snažnih dionica repa i pjevanog dijela. U njoj se ponovno spominju poteškoće u traženju sebe i uspjeha, a riječima „I love myself“, autor daje do znanja kako je uspio pronaći pravog sebe. Tom tematikom se bavio još od svog debitantskog albuma, ali koje je najviše iskazao u svojem stvaralaštvu na ploči Because the Internet.

Upravo to je možebitni razlog zbog kojeg je ovaj album potpisan s imenom Donald Glover. Naziv Childish Gambino karakterizirao je nekog djetinjastog. Nekoga tko se još traži u svijetu glazbe, pop kulture, a i u životu. Ovim albumom, koji je snimao tri godine, zaokružio je svoju personu kao umjetnika i konačno shvatio što je i tko je Donald Glover – osoba koja opstaje u svijetu showbiza tako što je svoj, što je originalan i drugačiji.