Dinamo i navijači proslavili naslov prvaka, ali Maksimir je i dalje ‘tužan’

Dinamo je ove sezone osvojio 17 naslov prvaka hrvatske nogometne lige u posljednjih osamnaest godina. Na stadionu je bilo, barem kako je spiker na razglasu rekao, 18.535 navijača, no, jedna tribina je bila na potpuno prazna. Prazna jer izgrađena 1961. godine, stara preko šezdeset godina, i jednostavno nije sigurna nakon zagrebačkog potresa.

Iako Dinamo u posljednjih desetak godina bilježi pad gledanosti i dolaznosti navijača na stadion, posljednja utakmica sezone 21’/22′ pokazala je da i dalje u Zagrebu ima interesa za igru Dinama. Dakako, ova sezona je jedna od najboljih i najnapetijih do samog kraja pa je i to potaknulo navijače do dođu podržati svoje ‘plave’ u proslavi 23. naslova Hrvatske.

Sjever je bio pun, i najčešće je i tribina koja će se prva popuniti, no istok, kao tribina na kojoj se navijalo manje od sjevera, no više od zapada, svakako je potrebna Dinamu. Većina navijača s istočne tribine se preselilo na zapad, no na zapadu je ipak drugačija filozofija navijanja, sjedeća.

U posljednjem kolu, sjever je vodio glas Maksimira, kao i obično, no zapad ga nije pratio istim entuzijazmom nekadašnjeg istoka. Stvarno se pitam kako Dinamo misli igrati utakmice europskih natjecanja, poput one u osmini finala Europa lige protiv Benfice, sa stadionom kojem sve tribine nisu sigurne jer su oštećene od potresa. Nisu sigurne jer su stare preko šezdeset godina. Moram priznati da mi je par puto prošlo kroz glavu navijajući na zapadnoj, što ako sad udari opet sličan potres, to nitko ne može predvidjeti, a tribina se trese kada padne gol i svi krenu skakati. Pogotovo jer smo prošle godine svjedočili urušavanju tribine stadiona u Nizozemskoj, koja nije ni toliko visoka kao Maksimirove tribine. Svakako nije ugodno.

Zaslužuju li Zagrepčani novi stadion?

Da. Svakako ga Dinamo zaslužuje, no nakon one bakljade u 73. minuti zbog koje je prekinuta utakmica na 15-ak minuta, više nisam bio siguran u tu misao. Preko dvadeset baklji je poletjelo na teren sa sjevera, neke su pale čak u neposrednu blizinu Dinamovog golmana Livakovića, klinaca iz mlađih uzrasta koji skupljaju lopte te na kamermane koji su skupa sa svojim ogromnim kamerama morali bježati prema sredini terena. Tribine na novom stadionu ne bi smjele biti bliže terenu nego na sadašnjem Maksimiru, a ne znam koji novi, moderan stadion, je izgrađen na taj način, ili bi kazne za bacanje bengalki trebale biti puno veće i strože.

Zašto Zagreb nema novi stadion?

Izgradnja novog stadiona u Osijeku u punom je jeku, Rijeka čeka početak izgradnje novog stadiona, a u Zagrebu nema nikakvih pokazatelja inicijative izgradnje novog stadiona dostojnog europskim utakmicama kluba i natjecateljskim utakmicama reprezentacije. Naime, NK Osijek i NK Rijeka su privatni klubovi, dok je Dinamo u vlasništvu grada Zagreba. Privatni vlasnici Osijeka i Rijeke su investirali svoj novac za izgradnju novih stadiona, dok grad Zagreb ne želi sudjelovati u izgradnji novog Maksimira. Tomašević je prije nekoliko mjeseci izjavio kako će pokloniti Dinamu zemljište na kojem je Maksimir, no ništa više neće investirati u novi stadion. Dinamo svakako ima najviše novaca od svih hrvatskih klubova, što od nagrada za prva mjesta, sudjelovanja u europskim natjecanjima, prezimljavanja u Europi i prodaje mladih igrača i lige petice.

Za usporedbu, Osijek će novi stadion platiti oko 60 milijuna eura. Osječki Pampas imat će kapacitet od oko 13 tisuća mjesta, što je za Zagreb svakako premalo. Ako odemo malu južnije, u Albaniju, koje je izgradila novi stadion na kojem se čak igralo finale Konferencijske lige, stadion ima kapacitet od oko 22 tisuće sjedala, a izgradnja je koštala oko 85 milijuna eura. Ispod odlomka bit će video pa pogledajte kakav stadion ima Albanija, a kakav nema država koja je viceprvak svijeta u nogometu.

https://www.youtube.com/watch?v=HdnqYNrBIsI

Dinamu i reprezentaciji bi odgovarao stadion od oko 25 tisuća sjedala, koji je to konačni iznos, ne znam, pogotovo sada kada su cijene građevinskog materijala najviše u posljednjih deset godina. Znam samo da očito na Maksimiru sve tribine nisu sigurne za navijače, a Dinamo ima aspiracije igrati utakmice najvećih europskih natjecanja.

Do kada tako?

Od malena dolazim na Maksimir i vežu me za njega lijepe uspomene, no siguran sam da bi jedan stadion Europskih standarda opet vratio navijače na Dinamove utakmice HNL-a, roditelji bi bili sigurniji povesti svoju djecu na takav sportski događaj. Pa koliko smo samo puta čuli da se igrači velikih europskih klubova pitaju: „Gdje smo mi to došli?“, kada izađu prvi puta na stadion.

Što se tiče reprezentacije, i ona zaslužuje bolji stadion u Hrvatskoj. Poljud je naš definitivno najbolji i najljepši stadion, no podsjetimo da je i on prije nekoliko godina navršio 40 godina. Nadajmo se samo da će Dinamo stisnuti zube i platiti izgradnju novog stadiona, to će im dugoročno ići u korist, definitivno će više stranih dobrih igrača htjeti doći igrati u klub koji ima novi stadion, a ne Maksimir koji je davno trebao biti dio povijesti i mita kluba i grada. I ja volim Maksimir, ali je puno ljepši u sjećanju, nego uživo…

Fotografije: Luka Plemčić