Dezinfekcijska sredstva za ruke – da ili ne i zašto ne?
Kako je stizao koronavirus, tako su i neki „novi trendovi“ kao što su raznorazni dezinficijensi i gelovi za ruke, za koje do prije pojave virusa nije znao gotovo nitko. To jest, znali su ljudi za njih, no jednostavno ih nisu koristili i nisu im pridavali posebnu pažnju.
Dezinficijensi vs WC papir vs „zaštitne“ maske
No, odjednom su dezinficijensi postali vrlo tražena roba u drogerijama i trgovinama, čak traženija od WC papira, ako je moguće povjerovati u to. Na samom početku ove pandemije, sredstvo je s polica nestajalo brzinom munje te mi se u jednom trenu učinilo da ljudi više vjeruju toj kemiji nego vodi i sapunu, kao da se koristeći ta sredstva osjećaju čišće. Može netko govoriti i sugerirati kako su ta sredstva korisna, kako ubijaju 99,9% bakterija, ali ustvari, to je začarani krug marketinga s jedinim i glavnim ciljem; da se što više tih proizvoda plasira na tržište, proda i ostvari što veća zarada. Ista je stvar i sa „zaštitnim“ maskama. Surfajući Internetom, nebrojeno puta iskočile su mi reklame koje se tiču „zaštitnih“ maski, koje to zapravo niti nisu, ali su zato preslatke, imaju motive lavića, tigrića, medvjedića, pa zašto ih ne kupiti. Sve je to jedna velika manipulacija, s primarnim ciljem da bi se ljude uvjerilo kako im to zaista treba jer će tako biti „sigurniji“, a zapravo niti sami nisu svjesni u što su se zapravo uvalili i što su to kupili.
Gospodin čistunac
Nisam neki preveliki „fan“ dezinfekcijskih sredstava, iz razloga što užasno nagrizaju i isušuju kožu. No, zaista se ne mogu načuditi i smiješno mi je kako se odjednom kod mnogih ljudi probudila svijest o higijeni. Kako su sad postavljena dezinfekcijska sredstva pred trgovinama radi sprečavanja širenja virusa, tako bi trebala biti postavljena i inače, u doba ne-korone. Međutim, sad se događa to da mnogi izigravaju neke velike „higijeničare“, a vjerojatno do prije dva mjeseca nisu oprali ruke niti nakon velike nužde. Zanimljivo je što strah radi ljudima. Jedan primjer straha imala sam prilike vidjeti i jučer u jednoj trgovini. Čovjek osrednjih godina, izlazi iz trgovine i prolazi pokraj punkta gdje stoji dezinfekcijsko sredstvo. Sredstvo funkcionira na način da se stave dlanovi ispod, zatim ono „špricne“, a na svakome od nas je da protrljamo dlanove sve dok se sredstvo ne osuši. No, gledajući gospodina što radi, bježalo mi je na smijeh. Gospodin je čak četiri puta pogurnuo ruke ispod i nije protrljao samo dlanove, već je sredstvo „različio“ po cijelim rukama sve do lakata. Nakon tog čina, prošlo mi je kroz glavu zašto ga još nije i popio, ako se tako jako boji. No, vjerojatno je zaključio da je iznutra čišći nego izvana.
U ovoj pandemiji strah je puno veći neprijatelj od virusa, baš zato što ljudi nisu dovoljno upućeni i zapravo ne znaju što kupuju i kako se što koristi. Tako je to sredstvo tamo neki američki, njemački, tajlandski, kineski znanstvenik preporučio, pa valjda on zna što govori. Da se razumijemo, nitko nije rekao da sredstvo nije korisno. Itekako je korisno, a izrazito onda kad u blizini nemamo pristup vodi. U tom trenutku to je najbolje moguće rješenje. Osim toga, kad ga koristimo, štitimo i druge, a ne samo sebe, a možemo ga koristiti i za svakodnevnu dezinfekciju doma, ne samo za ruke. No, mislim da je za nas ipak malo prekasno. Kako nije žvaka za seljaka, tako nije niti dezinficijens za Hrvata.