„Dobio sam i uvid u savršene uvjete koje Alicante pruža jednom triatloncu. Uvjete od kojih je hrvatski triatlon još desetljećima udaljen“, kaže Denis Pleše, 17-godišnji državni prvak u triatlonu i jedini Koprivničanac koji se bavi ovim sportom.

Denis Pleše, učenik trećeg razreda Gimnazije Fran Galović, zaista je talentirani mladi sportaš. Triatlonom se počeo baviti potkraj 2012. godine, a dosad je osvojio pet naslova prvaka Hrvatske i tri kupa Hrvatske. Izabran je za najboljeg sportaša Koprivničko-križevačke županije, a dobio je i Medalju grada Koprivnice za izuzetne sportske rezultate i zasluge u promicanju sporta.

Na kojoj si utrci postao prvak Hrvatske u triatlonu? Kakvi su bili uvjeti triatlonske staze?

Imam pet naslova prvaka Hrvatske i tri osvojena kupa Hrvatske. Izdvojio bih utrku Prvenstva Hrvatske u sprint cross-triatlonu koja se održala u rujnu prošle godine. Osvojio sam naslov prvaka države u svojoj mlađoj juniorskoj, ali i starijoj juniorskoj kategoriji. Bicikl se vozilo po šumi, trčalo se po neravnom terenu, a plivalo u jezeru. Jedna je od zahtjevnijih utrka i traje 70 minuta, a tada sam osigurao i prvo mjesto u mlađem juniorskom kupu Hrvatske i juniorskom kupu Hrvatske, kategoriji u koju ulazim tek 2016. godine.

Ove godine sudjelovao si i na međunarodnom triatlonskom kampu u Španjolskoj. Što sam poziv u taj kamp znači mladom triatloncu poput tebe?

Jedno od najvećih iskustava koje mi je triatlon pružio bile su deveterodnevne pripreme u Alicanteu s triatloncima iz cijele Europe. Skupio sam nova znanja i vidio kako stojim prema ostalim sportašima. Dobio sam i uvid u savršene uvjete koje Alicante pruža jednom triatloncu, uvjete od kojih je hrvatski triatlon još desetljećima udaljen. Poziv na međunarodni triatlonski kamp u Španjolsku potvrda je toga da sam prepoznat u Hrvatskom triatlonskom savezu i Europskoj triatlonskoj organizaciji.

Ovogodišnja triatlonska sezona uskoro počinje. Koja su natjecanja pred tobom?

Ovo će mi biti druga sezona u juniorskoj konkurenciji. Sada je pravo vrijeme za izlazak na inozemnu scenu. Trebao bih nastupiti na barem tri europska kupa. Glavna utrka ove sezone je Balkansko prvenstvo koje se održava na zagrebačkom Jarunu, a za titulu prvaka Balkana borit će se juniori iz Hrvatske, Slovenije, Rumunjske, Bugarske, Turske, Srbije i Makedonije.

Slika 1

Koliko često i gdje treniraš? Jesi li zadovoljan uvjetima u kojima treniraš?

Treniram svaki dan tri do četiri sata. Trčim i bicikliram u prirodi, a plivam na gradskim bazenima Cerine. U lošim vremenskim uvjetima bicikliranje u prirodi zamjenjujem treningom na sobnom trenažeru, a trčanje odrađujem vani bez obzira na vremenske prilike. Poprilično sam zadovoljan uvjetima za trening na gradskim bazenima, no najveći nedostatak je taj što u Koprivnici ne postoji atletska staza s odgovarajućom podlogom, pa sam primoran trčati na betonu, što često prouzroči manje ozljede.

Tko financira sportsku opremu, putovanja i nastupe? Koliko je triatlon skup sport?

Sva financiranja za prvu sezonu išla su iz kućnog budžeta, ali nakon dobrih rezultata financiranje su preuzeli sponzori. Trenutni sponzori su Belupo i distributerska firma Matis koji pomažu oko nabavljanja opreme, a putovanja plaćaju Triatlon-klub Petar Zrinski ili moja obitelj. Triatlon je financijski zahtjevan jer se sastoji od triju sportova, pa sponzori nužni.

Kakav je odnos između tebe i trenera?

Budući da sam jedini sportaš kojeg moj trener trenira, omogućen mi je vrlo blizak odnos i rad s njime. Ovo je sport u kojem su psihički napori ponekad teži i od fizičkih, pa je uvijek potreban netko tko će me ohrabriti onda kada treba. Upravo je to, uz organiziranje svih silnih treninga, Alenova najveća zadaća. On nije samo trener nego često i psiholog, savjetnik i prijatelj.

Prema svemu sudeći, imaš odličan odnos s trenerom. Tko ti je još podrška?

Trener Alen Marošević pomogao mi je kada je bilo psihički najteže izdržati velike napore i odricanja. Bez njega sigurno ne bih postigao toliko u svojoj kratkoj karijeri. Osim njega, velika potpora mi je i majka koja je uvijek uz mene i pomaže kada je najpotrebnije.

Slika 3

Uspijevaš li uskladiti školske obveze i treninge? Nađeš li vremena za obitelj i prijatelje?

Školske obveze su mi ipak najbitnije jer sam svjestan da egzistenciju nikad neću moći osigurati triatlonom. Unatoč svakodnevnim treninzima, u gimnaziji prolazim s 5,0. Ne mogu reći da su mi obitelj i prijatelji u drugom planu. Imaju razumijevanja za moj prenatrpan raspored, a najbliži su mi velika potpora kad mi je to zaista potrebno.

Koliko traje triatlonska sezona i što radiš kada ona završi?

Triatlonska sezona traje od svibnja do kraja rujna. Tijekom sezone održavam određenu razinu forme koju podižem za najbitnije utrke. Treninzi su u tom periodu brojniji, naporniji i intenzivniji. Nakon završetka sezone slijedi mukotrpnih sedam mjeseci bez utrke. Tada se radi na svemu – tehnici, bazi, snazi, izdržljivosti. Za uspješnu sezonu ključno je baš tih sedam mjeseci i oni koji misle da je to vrijeme za odmor – varaju se. To je razdoblje u kojem mi na trening svakodnevno odlazi minimalno tri sata.

Reci nam nešto o svom ulasku u triatlonski svijet. Kako si uopće počeo trenirati triatlon?

Nakon osipanja članova vaterpolo-kluba Cerine u kojem sam trenirao, kondicijski trener Alen Marošević predložio mi je da ne odustajem od natjecateljskog sporta i usmjerio me prema triatlonu. Uz plivački, prepoznao je i moj trkački talent te shvatio da bih bio dobar u ovom sportu. Nekoliko dana kasnije odradio sam dvije lokalne utrke i nakon toga odlučio da ću se posvetiti triatlonu.

Što možeš poručiti svojim vršnjacima o triatlonu i, općenito, bavljenju sportom?

Triatlon je prekrasan sport, ali svjestan sam toga da je jako zahtjevan i da ozbiljnije bavljenje iziskuje mnogo vremena. Ipak, mislim da bih se svatko trebao baviti nekim sportom ili tipom rekreacije jer ćemo na taj način uvelike povećati kvalitetu života.

?>