Danijel Plahutar: Ledeni dečko s Trešnjevke

Danijel Plahutar bivši je reprezentativac u hokeju na ledu, dugogodišnji igrač Zagreba i Mladosti koji je nakon više od 30 godina bavljenja tim sportom, u ožujku prošle godine završio svoju profesionalnu karijeru. Kraj bogate karijere obilježio je na najbolji mogući način – osvajanjem naslova prvaka i titulom najkorisnijeg igrača regularne sezone.

Plahutar je od malih nogu „na ledu“, prošao je sve reprezentativne selekcije i nastupio na devet svjetskih prvenstava. U karijeri je igrao za dva zagrebačka kluba – KHL Zagreb, u kojem je proveo nevjerojatne 23 godine, te u KHL Mladost gdje je nakon 11 godina, na pragu svoje 40. odlučio „objesiti klizaljke o klin“.

O njegovoj sjajnoj igračkoj karijeri, trenutnim problemima s infrastrukturom u sportu, te planovima za budućnost, razgovarali smo pored Doma sportova gdje danas stanuje sa svojom obitelji i gdje je odigrao brojne hokejaške utakmice.

Igrali ste hokej na ledu više od 30 godina. Kada ste prestali s aktivnim bavljenjem hokejom? Zašto?

• Da, tako je, negdje oko 35 godina aktivnog bavljena hokejom. Prestao sam prošle godine. Ima više razloga… htio sam se više posvetiti obitelji, a uz svakodnevni posao i obiteljske obaveze  postalo mi je i jako teško pratiti sve te napore koje hokej nosi sa sobom.

Hokej na ledu kod nas nije jedan od popularnijih sportova. Kako ste se odlučili baš za taj sport?

• Otac me odveo na jednu hokejašku utakmicu i to mi se jako svidjelo. U to vrijeme hokej je bio popularan u Zagrebu (krajem 80-tih godina, Medveščak Gortan).

    Krenuo sam s vrtićem u školu klizanja te su me vrlo brzo pozvali na hokejaške treninge.

Kada ste počeli trenirati? Gdje?

• S pet godina, na Velesajamu, u hokejaškom klubu Zagi kojeg je sredinom 80-tih pokrenuo Zdenko Crnković.

Imate bogatu igračku karijeru – KHL Zagreb i KHL Mladost, reprezentacija…Ispričajte nam malo o svom hokejaškom putu.

• Prve korake na ledu sam napravio u KHL Zagiju koji je kasnije preimenovan u KHL Zagreb te sam bio član KHL Zagreba od 1986. do 2009. godine, nastupavši za sve kategorije. Nakon toga prešao sam Mladost gdje smo prošle sezone osvojili naslov prvaka Hrvatske u hokeju na ledu i tako sam završio svoju karijeru.

    Prvu seniorsku utakmicu sam odirao s 15 godina, 1996., a svoju zadnju hokejašku utakmicu, 2021. godine.

     Igrao sam za hrvatsku izabranu vrstu u kategorijama U-16, U-18, U-20 te za hrvatsku     seniorsku reprezentaciju za koju sam nastupio na devet svjetskih prvenstava.

Kakvi su hokejaški treninzi?

• Naporni, sastoje se od suhog treninga van leda i sat vremena treninga na ledu te istezanja nakon treninga.

Koliko je bitna fizička spremnost? Što je najbitnije?

• Jako bitna. Hokej na ledu je jako naporan sport, najbitiji su eksplozivnost i izdržljivost.

Sportovi na ledu i dalje su „na ledu“: Zagreb ima samo jedno zatvoreno klizalište

Kakva je infrastruktura u Zagrebu i općenito u Hrvatskoj vezana uz sportove na ledu?

• Pa moram priznati, jako loša. Od potresa, Dom Sportova ne radi te su svi klizački sportovi ostali na samo jednoj dvorani – onoj na Velesajamu i otvorenom ledu na Šalati koji je na raspolaganju samo pet mjeseci u godini i ovisi o vremenskim uvjetima. Jedini iskorak je u Sisku gdje su iz EU fondova povučena sredstva te su natkrili svoje klizalište.

Da li je bilo bolje u vrijeme kada ste Vi počeli trenirati ili sada?

• Moram priznati, u moje vrijeme. Bilo je više termina za treniranje. Tada smo trenirali svaki dan dok se u današnje vrijeme, na ledu trenira samo dva do tri puta tjedno.

Što mislite (o sada već ugaslom) projektu KHL Medveščaka?

• Dobra priča koja je jako popularizirala hokej u Zagrebu i ostataku Hrvatske. Imali su kvalitetan PR, šteta što je završilo kao neodrživ financijski projekt. Ipak mislim da se nije dalo dovoljno prilike domaćim igračima te da nisu dovoljno doprinijeli razvitku hokeja u Zagrebu. Uspjeh bi bio barem jedno novo klizalište.

Cijeli život ste u sportu, sada i Vaša djeca treniraju klizanje, odnosno nogomet. Što je po Vašem mišljenju, potrebno za popularizaciju sportova poput hokeja i sl. (koji nisu nogomet i tenis)?

• Prije svega mislim da se premalo ulaže u sport, infrastruktura nam je u lošem stanju, te bez toga mislim da nema popularizacije. Bitna je kvalitetna liga te transparentno vođenje klubova.

Mislite li da su današnja djeca i mladi dovoljno u sportu?

– Ne, baš suprotno – premalo. Npr. u Sloveniji i Mađarskoj, u nižim razredima osnovne škole djeca imaju svaki dan tjelesni odgoj, dok kod nas imaju dva puta tjedno. Ako uopće i imaju uvjete za održavanje.

Klizaljkama po svijetu

Vratimo se još malo na Vaše igračke dane… Proputovali ste cijeli svijet. Koje Vam je putovanje/natjecanje ostalo u najljepšem sjećanju?

• Kina, Peking jer mi je to bilo prvo seniorsko svjetsko prvenstvo, a svakako i svjetsko juniorsko prevenstvo u Mexico City-u.

Sigurno imate brojne anegdote. Možete li nam ispričati koju?

• Eh da, hahaha, ima ih jako puno, ali evo jedne, kad smo kod Meksika. Letjeli smo preko tri kontinenta, preko 10 000 km, da bismo prvo jutro sjeli na kavu u jedan mali kafić, zbunjeno gledali u cjenik što da naručimo, kad nam je prišla konobarica i pitala nas: “Bok dečki kaj ćete popiti ?”

Konobarica je bila djevojka iz Bjelovara koja se udala i živi u Mexico City-u.

Osvojili ste i brojna priznanja i nagrade. Što Vam je najdraže?

• Prva brončana medalja s hrvatskom seniorskom reprezentacijom u Kini te prošlogodišnje osvajanje prvenstva Hrvatske s klubom KHL Mladost.

Jeste li ikada razmišljali da radite u sportu? Neka sportska funkcija, savez?

• Jesam, radio sam već kao trener juniora i mlađih kategorija, ali smatram da nisam bio adekvatno plaćen te da se baš i ne može pristojno živjeti od trenerske plaće.

            Neka sportska funkcija, savez…možda u budućnosti.

Zaigrate li još uvijek hokej, za svoj gust?

• Da naravno, pokušavam barem jednom tjedno odraditi trening na ledu sa seniorima te postoje i veteranski turniri na kojima još uvijek zaigram.