Dan za pamćenje na Maksimiru

Bio je to jedan od onih dana koji  neću zaboraviti. Zaljubljenik sam u sport još od mladih dana i gledam svaku utakmicu Dinama. Tako je bilo i ovaj put kada sam gledao kako se Dinamo kvalificira za Ligu prvaka u jednoj od dramatičnih utakmica koje sam gledao uživo.

Dolazak na stadion

Na moju sreću ovo nije prvi puta da gledam nogometnu utakmicu na stadiona, ali svaki puta kada dolazimo uzbuđenje je veliko kao i kod prethodnih utakmica koje sam pogledao. Pravi pokazatelj toga je da noć prije nisam mogao Samo sam razmišljao o utakmici jer sam znao da će to biti još jedna velika utakmica za hrvatski sport. Kada sam napokon uspio zaspati brat me probudio oko deset sati ujutro i viče – Danas je utakmica, idemo! Ja mu odgovaram –Smiri se, utakmica je navečer bit će vremena za veselje haha. Nakon što smo se probudili odmah smo počeli pričati o utakmici, o stvarima poput – A što ako ćemo izgubiti? -Što ako se nećemo kvalificirati za Ligu prvaka? i takve stvari. Kada smo se napokon približavali početku utakmice sve više smo bili nervozni, ali to je nešto što sam ja već prošao tako da me nije previše zabrinjavalo. Od doma smo krenuli u šest sati navečer budući da nam treba vremena da dođemo do Zagreba, a utakmica počinje u 21 sat. U Zagreb smo stigli oko pola osam pa smo odlučili otići u kafić prije početka budući da je do utakmice bilo dovoljno vremena. Nakon što smo popili nešto za snagu i smirenje krenuli smo polako prema stadionu. Kada smo došli već je bila dosta velika gužva. Provjerili su nam karte i naravno provjerili nas da ne bi slučajno unijeli nešto na stadion što nije dozvoljeno. Kada smo napokon sve to završili otišli smo pronaći naše mjesto, sjeli smo i čekali da utakmica počne.

Početak utakmice

Kada smo stigli na naše mjesto strpljivo smo čekali početak utakmice, dok se nisam sjetio da smo zaboravili kupiti kokice. Srećom utakmica još nije počela pa sam ih otišao kupiti te sam se vratio točno kada su igrači počeli izlaziti na teren. Stadion je bio pun, a atmosfera odlična. Utakmica je počela kao iz snova – poveli smo odmah u četvrtoj minuti pogotkom Mislava Oršića. Odlično su počeli utakmicu i odmah su se postavili kao ekipa koja će dominirati i dobiti ovu utakmicu. Nakon toga nastavili su odlično igrati i imali prilike za povećanje vodstva,  ali upornost i dobra igra dovela je do briljantnog pogotka Brune Petkovića „škaricama“ s deset metara da sa 2:0. Stadion je eksplodirao i ja zajedno sa njim. Bio je to jedan od pogodaka godine i potpuno je zaslužio sve ovacije koje je dobio. Na odmor se otišlo s prednošću 2:0 što je u tom trenutku značilo da ako taj rezultat ostane do kraja utakmice da i kvalificirali se za Ligu prvaka. U međuvremenu otišli su se osvježiti budući da je bilo jako napeto prvo poluvrijeme. Moj brat i ja smo otišli po kokice i vratili se na početak drugog poluvremena. U drugom poluvremenu nisu počeli toliko dobro kao u prvom pa su Norvežani bili veća prijetnja. Nažalost nakon nekoliko propuštenih prilika Norvežani su uspjeli zabiti i smanjiti na 2:1. Nakon toga Dinamo se povukao i samo se branio, dok je Bodo/Glimt imao konkretne šanse koje nisu iskoristili na njihovu sreću. Dinamo je djelovao dosta umorno ali se uspio obraniti do kraja utakmice i osigurati novu dramu i produžetke.

Drama u produžetcima

Bilo je već oko jedanaest sati, a utakmica još nije bila niti približno gotova i napetost je bila na vrhuncu. Ovoga puta nismo otišli po kokice ili nešto drugo jer nismo imali više snage za ništa. Bilo je previše drame u utakmici te smo s nestrpljenjem čekali produžetke. U produžetcima Dinamo je počeo bolje igrati, više nije djelovao toliko umorno kao u zadnjih 20 minuta prvog poluvremena. Imao je šanse koje nije iskoristio pa je prvi produžetak završio bez pogodaka. Bio sam siguran da će na kraju odlučivati penali, a onda je 50:50 šanse za pobjedu. Bližio se kraj i drugog dijela produžetka te sam već bio siguran da će se moja prognoza ispuniti i da će penali odlučivati pobjednika, ali u 117. minuti Josip Drmić postiže gol i povećava vodstvo Dinama na 3:1. Nadao sam se da smo sada osigurali pobjedu budući da je bilo dvije minute do kraja utakmice, a moju sigurnost potvrdio je Petar Bočkaj koji zabija za 4:1 i dovodi veselje Dinamu koji prolazi u svoj osmi plasman Lige prvaka. Nakon što je utakmica završila ostali smo još deset minuta na stadionu da proslavimo pobjedu sa svim navijačima koji su kroz cijelu utakmicu bili fantastični. Bilo je oko ponoći kada smo krenuli prema doma prezadovoljni rezultatom, moglo je bez ovolike drame, ali ne bi onda bilo toliko zanimljivo. Još jedna lijepa priča za hrvatski sport koji još jednu godinu ima svoj klub na najvećoj nogometnoj sceni.

Fotografije: Patrik Jazbec