Dan kada je Koprivnica dobila prvoligaša
Pod vodstvom trenera Ivana Bedija, Slaven Belupo se 21. lipnja 1997. na kvalifikacijskom turniru plasirao u Prvu ligu pobijedivši Cibaliju rezultatom 2:0. Igralo se na stadionu u Kranjčevićevoj pred više od 2 000 navijača. Bio je to veliki povijesni dan za koprivnički nogomet.
Ratno je stanje u Hrvatskoj. NK Slaven bio je amaterski klub koji je igrao u regiji i na čije čelo dolazi Valent Vrhovski, tadašnji direktor Bilokalnika, koji preuzima ulogu predsjednika kluba. Igralo se na amaterskoj bazi: svaki od igrača spajao je posao i ljubav prema nogometu. S bivšim igračem Hajduka Kemom Bogdanovićem u trenerskoj ulozi, Slaven ulazi u Drugu ligu Sjever u kojoj su igrali Čakovec, Bjelovar, Samobor, Dubrava, Trešnjevka, Metalac, Olimpija, Spačva, Bogdanovci i Marsonija. Nizali su pobjede, no kamen spoticanja bio je NK Dubrava s kojim su se borili za prvo mjesto. Novčana je situacija, kako kaže bivši igrač Slavena Zdravko Međimorec, u toj igri presudila. Godine 1994. sponzor kluba postaje Belupo te klub nosi otada naziv Slaven Belupo. Dolaskom Gabrijela Poljanca na mjesto trenera 1993. godine, za klub su zaigrala neka nova lica s kojima počinju ozbiljni treninzi. Klub počinje težiti profesionalizmu. Na mjesto Gabrijela Poljanca dolazi Ivan Bedi koji ubrzo podnosi ostavku, a njegovo mjesto zauzima Ilija Lončarević s kojim se NK Slaven plasirao u Prvu B-ligu. Pomoćni trener bio je Zvonko Komes kojem je to bila odskočna daska za daljnji napredak u karijeri. Zlatko Kranjčar postaje trenerom 1997. godine s pomoćnikom Zvjezdanom Cvjetkovićem.
Kako su se trenerske uloge smjenjivale, Ivan Bedi vraća se u klub. Kreće nizanje pobjeda omiljenoga koprivničkog kluba. NK Slaven Belupo tada se nalazio na 3. mjestu, a 1997. godine slijedile su kvalifikacije u kojima su zajedno s njima sudjelovali Segesta i Cibalia. Utakmica sa Segestom odigrana na Maksimiru nosila je izjednačenje, a isti je ishod bio i protiv Cibalije, što je značilo da će kvalifikacije biti ponovljene. U drugom su krugu odigrali 0:0 protiv Segeste, no Zvonimir Međimorec priznaje kako su u prvih dvadesetak minuta bili znatno slabiji. Cibalia i Segesta odigrale su neriješeno i slijedila je odlučujuća utakmica – Slaven Belupo protiv Cibalije na stadionu u Kranjčevićevoj.
„Dan je bio vruć. Igralo se u Kranjčevićevoj na 35 stupnjeva pred više od 2 000 navijača. Želja za Prvom ligom osjećala se u zraku. Pobijedili smo Cibaliju 2:0 i pozdravili ulazak u Prvu ligu“, kaže Zdravko Međimorec. Kroz smijeh se prisjeća: „Tog je dana bus zakazao i uputili smo se prema Zagrebu privatnim automobilima predvođeni trenerom kojeg nitko nije smio preteći.“
Predvođeni trenerom Ivanom Bedijem, čija je taktika bila sustav 3-5-2, odlučno su zaigrali pred više od 2 000 navijača koji su ih do Kranjčevićeve pratili u osobnim automobilima i popunjenim autobusima. Golman je bio Mario Bulić, a trener golmana Branko Bale. Na zadnjoj liniji bio je Zdravko Međimorec. Stoperi su bili Tomica Kadović i Goran Županac, a poziciju desnoga bočnoga odigrao je Mladen Gača. Lijevi bočni bio je Damir Ferenčina. Veznu liniju igrali su Antun Havaić, Robert Brčić i Hrvoje Lončarević, a u napadu su bili Josip Omrčen Čeko i Željko Kobaš. Nogometni je klub Slaven Belupo uvjerljivom pobjedom nad Cibalijom osigurao svoj ulazak u Prvu ligu.
Stoper Tomica Kadović, jedan od četvorice braće iz Križevaca koji se također bave nogometom, prije dolaska u Slaven bio je djelatnik 15. protuoklopne topničko-raketne brigade (POTRBR). Opisuje sportski život igrača Slaven Belupa:
„Važni su bili redoviti treninzi i sportski život. Igrači su svoju želju za Prvom ligom stavili na prvo mjesto. Atmosfera prisutna na dan utakmice ne može se opisati. Na trgu u Koprivnici dočekali su nas navijači paleći baklje. Pjesmom i slavljem zajedno smo proslavili veliku pobjedu.“
Danas se Tomica Kadović više ne bavi profesionalnim nogometom, no rado zaigra s prijateljima. U Slaven Belupu prestao je trenirati te je obitelj stavio na prvo mjesto.
Zdravko Međimorec je za Slaven zaigrao 1989. godine, a profesionalnu karijeru prekinuo je 2003. godine shvativši kako tijelo svakog sportaša daje jasne znakove kada je najbolje prestati. Nogometom se bavi oduvijek, no nikada nije pohađao nogometnu školu. Počeo je trenirati kao devetogodišnjak u đelekovečkom NK-u Osvit, gdje kao veteran igra i danas. Osim što nogomet zaigra rekreativno s prijateljima, Zdravko Međimorec djelatnik je samog kluba.
Smatra kako je gospodarstvo ključno za nogomet koji se danas pretvorio u biznis:
„Novaca nema… Danas je Dinamo novčano najmoćniji. Slijedi Rijeka, a potom Hajduk koji nešto pokušava. Slaven Belupo bi trebao biti zadovoljan trenutnim stanjem – igrači u nas imaju povjerenja i danas smo stabilni prvoligaši.“
