Čuvalica Točkica
„Obveze su neophodne, no dijete je dijete i treba se igrati. Potrebno mu je pružiti slobodu u kreaciji njegova rada i igre jer djetinje doba i pravo na igru vrlo brzo prolaze. Svakom djetetu posvećujem se individualno i poštujem njegove potrebe i želje“, rekla nam je Snježana Smolak, vlasnica Točkice.
Točkica se nalazi u Starigradu, prigradskom naselju kojem nedostaje smještaj za predškolce. Treći obrt za čuvanje djece u Hrvatskoj, a prvi u Koprivničko-križevačkoj županiji i prvi u državi koji je dobio europski certifikat o sigurnosti i pravilnom radu s djecom, počeo je raditi 10. travnja 2014. godine. Točkica pruža dnevni boravak za dvanaestero djece predškolske dobi. Osim čuvanja djece za vrijeme radnog vremena roditelja, dadilja Snježana čuva djecu po potrebi i kada djeca nisu redovni korisnici dnevnog boravka Točkice. Tako roditelji mogu izvan radnog vremena, vikendom i blagdanom dovesti svoje dijete na čuvanje.
„Kao obrtnica nemam radno vrijeme jer kod mene su na čuvanju i djeca medicinskih sestara, policajaca, privatnika ili zaposlenika kod privatnika kojima je nekad potrebno čuvanje djece u popodnevnoj ili noćnoj smjeni, a cijena je tada dogovor između roditelja i obrta“, kaže nam gospođa Smolak.
Grad je dadilji odredio ekonomsku cijenu istu kao i u vrtićima – u iznosu od 1500 kuna. To je cijena koju dadilja roditeljima mora naplatiti želi li da grad Koprivnica sudjeluje u sufinanciranju smještaja djece s iznosom od 1000 kuna. U protivnom, bude li cijena veća, dadilja neće ostvariti pravo na subvenciju iz gradskog proračuna. Tako roditelji plaćaju samo dio troška smještaja koji iznosi 500 kuna, što je jednako kao i u vrtićima.
„Ovom je potporom grada roditeljima puno jeftinije dijete dati na čuvanje dadilji jer jednostavno više nije sve na njima. Problem je u tome što je određena ekonomska cijena, a naši su troškovi veći od nje“, ističe Snježana i dodaje: „Smještaj djeteta kod dadilje gdje se maksimalno, uz još jednu zaposlenu, može čuvati 12 mališana i u gradskom vrtiću gdje ih je smješteno nekoliko stotina – nikako ne može koštati jednako. Ova nerazmjernost tjera me raditi od 0 do 24 sata, ako želim nešto zaraditi.“
Gospođa Smolak mjesečno zaradi 18 000 kuna, a prema izračunima briga za dvanaestero djece stoji 24 000 kuna. Od svoje dobiti pokriva troškove za hranu, režije, plaću za jednu dadilju, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, sredstva za održavanje higijene te nabavu edukativnog materijala i igračaka.
„Otvoriti obrt za čuvanje djece znači ispuniti hrpu zakonski uvjetovanih propisa, proći višemjesečnu proceduru izdavanja raznoraznih potvrda, a najvažnije od svega treba znati da se ovaj posao ne može raditi bez podrške obitelji koja mora biti spremna svoj privatni prostor pretvoriti u javni. Neki misle da je ovo brza zarada, ali od ovog posla nitko se neće obogatiti“, naglašava dadilja Snježana.
Za svoje Točkice, u starosti od godinu do šest godina, svaki dan osmišljava zabavne i edukativne programe. Unutarnji i vanjski prostori prilagođeni su dobi i potrebama djece. S Točkicama gleda ciljane crtiće jer naizgled njihov naivni sadržaj može stvoriti neželjene posljedice, a korisnom igrom broje, čitaju, crtaju i plešu. Kvalitetna i dvosmjerna komunikacija te uzajamno povjerenje između nje i roditelja kvalitete su koje Snježana Smolak svojim radom želi postići. Na dobrobit djece probleme ne želi ostavljati sa strane, već ih analizira i rješava, a naiđe li na nesuglasice s roditeljima, prestaje s čuvanjem djeteta. Kod dadilje Snježane lista čekanja za upis djece jest velika, a ona zaključuje da će se ovim poslom baviti i unatoč administrativnim i financijskim preprekama.